099 58 567 35 info@haohan.hr

Guangxi, jedna od 5 autonomnih regija Kine

Guangxi (广西, Guăngxī), službenog naziva Autonomna regija Guangxi naroda Zhuang (广西壮族自治区, Guǎngxī Zhuàngzú Zìzhìqū) područje je koje broji oko 50 milijuna stanovnika te se prostire na teritoriju od 236.700 km². Jedna je od pet autonomnih regija NR Kine i nalazi se na jugu zemlje, gdje graniči s Vijetnamom i kineskim pokrajinama Yunan na zapadu, Guizhou na sjeveru, Hunan na sjeveroistoku te Guangdong na istoku.

Pokrajina Guangxi podijeljena je na 14 gradskih prefektura, 56 okruga, 34 distrikta, 12 etničkih okruga i 7 gradskih okruga. Njen glavni grad je Nanning (南宁, Nán​níng), koji sa svojih 7 milijuna stanovnika leži na jugu regije na rijeci Yong, zbog čega je od davnina poznat kao velika riječna luka, ali, zahvaljujući svom zelenilu, i kao „Zeleni grad“.

Guilin (桂林, Guì​lín) je grad na sjeveru ove pokrajine s oko 5 milijuna stanovnika. Za njegovu prirodu kažu da je toliko lijepa da se smatra prvim mjestom nakon neba ( 桂林山水甲天下, Guì​línshān​shuǐ​jiǎ​tiān​xià), a, nasprema Nanninga, privlači i veći broj turista, ponajviše zbog svojih živopisnih pejzaža. Centar grada okružen je s dvije rijeke, četiri jezera i nekoliko planina.  I grad i zrak su znatno čišći nego u drugim kineskim gradovima. Turizam je primarna djelatnost, što zbog prirodnih ljepota po kojima se grad izdvaja, a što zbog toga što su u njegovoj blizini razne, diljem svijeta poznate turističke atrakcije. Zbog toga Guilin nosi naziv najbolje turističke destinacije u Kini!

Izdvaja se Elephant trunk hill (象鼻山, Xiàng​bí​ Shān), simbol Gulina koji se nalazi na sjecištu rijeka Taohua i Li, a naziv je dobio jer podsjeća na slona koji pije vodu.Dakako, turističko odredište je i Reed Flute Cave (芦笛岩, Lúdí Yán), poznat pod nazivom “the Palace of Natural Arts”. Špilje su to koje plijene pozornost već više od 1200 godina. U njima se nalazi preko 70 zapisa za koje se smatra da potječu još iz perioda dinastije Tang (618. – 906.).Ovo su mjesta koja turisti ne zaobilaze. Nećemo ih zaobići niti mi na trećem turističko-edukativnom putovanju jer je Guilin jedno u nizu mjesta kojima se posebno veselimo! Razloga je više. Osim što Guilin zbog svojih krasota nikoga ne ostavlja ravnodušnim, Yangshuo (阳朔, Yángshuò), popularni grad od 300 000 stanovnika koji se nalazi u blizini, a čijom ćemo Zapadnom ulicom prošetati, je također među lokacijama koje plijene pozornost. Proći ćemo najstarijom ulicom u gradu, starom preko 1400 godina.Vjerujem da će mnogima kruna boravka u pokrajini Guangxi biti odlazak na rijeku Li (漓江, Lí​jiāng), čijih 83 km spaja Guilin s Yangshuom, a koja je po mnogima jedna od najljepših rijeka Kine. CNN ju je čak proglasio jednom od 15 najboljih rijeka svijeta. Jedan od njezinih pejzaža mnogima je poznat i s novčanice od 20 yuana. Radi se o spoju vode i kraških brežuljaka za koji se veže mit o 7 vila 7 sestara koje su se pretvorile u prekrasne vrhove pokraj rijeke Li kako bi zauvijek uživale u njezinoj ljepoti. Ne čudi što danas ovaj prekrasna krajolik privlači milijune turista godišnje.Ovu provinciju krase i prekrasna rižina polja poznata pod nazivom Longji Rice Terraces (龙脊梯田, Lóngjǐ tītán), što u doslovnom prijevodu znači Zmajeva kičma, budući da izgledom podsjećaju na zmaja. Udaljena su otprilike 100 km od Guilina, nalaze se na između 600 i 800 metara nadmorske visine i protežu se na oko 66 km2.  Većina ih je izrađena prije 650 godina – prva datiraju još iz perioda dinastije Yuan (1271. – 1368.) dok su mnoga dovršena početkom vladavine dinastije Ming (1644. – 1911.).Poznato je da su polja dom etničkim skupinama Yao i Zhuang, koja već stoljećima borave na tom području i žive upravo od njega. Inače, narod Zhuang, narod bogate povijesti i kulture, jedna je od 56 kineskih etničkih skupina, a zbog njenih 18 milijuna pripadnika najveća je od svih. Naziv ove pokrajine objašnjava podatak da čak 90% naroda Zhuang živi upravo na ovom području. Zanimljiv je i podatak da žene ovog područja imaju i preko metar dugu kosu – tradicionalno je da ju šišaju samo jednom u životu, onda kad napune 18 godina. Njihovi domovi su otvoreni za turiste, koje će rado pozvati da s njima plešu i pjevaju te kojima će ponuditi čaj ili vino Longji, kao i pogled koji se ne zaboravlja…

Mongolsko carstvo i Yuan dinastija

Na vrhuncu svoje moći mongolsko carstvo se protezalo od istočne Kine do srednje Europe. Obuhvaćajući teritorij između Kine na sjeveru, Indije na jugu, Japana na istoku te Mađarske, Poljske i Bliskog istoka na zapadu, zahvaljujući preko 33 milijuna km² osvojenog teritorija, danas predstavlja najveću kopnenu državu koja je ikad postojala! Smatra se drugim po veličini carstvom na svijetu, nakon Britanskog carstva koje zauzima prvo mjesto po apsolutnoj površini, premda, za razliku od Mongolskog carstva, Britansko carstvo se nije protezalo na neprekinutoj kopnenoj površini.

Iako je Mongolsko carstvo postojalo kratko vremensko razdoblje (1206. -1294.), ostavilo je veliki pečat u svjetskoj povijesti. Primjerice, ruski carevi započeli su „karijere“ kao mongolski vazali. Nadalje, osvajanjem današnjih teritorija Irana i dijela Iraka, a zato jer su bili malobrojni, Mongoli su uzrokovali seobu turkofonih naroda koji su postali velik dio mongolskih jedinica. Posljedica spomenutog mongolskog razaranja srednje Azije je slabljenje islamskog utjecaja, a da paradoks bude veći, Mongoli su se izgubili u islamskoj i kršćanskoj civilizaciji. Rastočio se mongolski sustav šamanskih vjerovanja koji predstavlja oblik religije koji se temelji na vjerovanju u duhove kao gospodare prirode s kojima ljudi mogu uspostaviti vezu uz pomoć određenih magijskih obreda koje izvodi plemenski vrač odnosno šaman. U ekstatičnom stanju, pomoću bubnjeva i plesom, šaman dobiva odgovore i preporuke duhova što se treba poduzeti za dobrobit plemena, liječenja bolesti, itd.Ujedinivši 27 mongolskih plemena, Temudžin kan, kasnije poznat kao Džingis kan ili vrhovni vladar svih Mongola, (1162.- 1227.), jedan od 36 mongolskih kanova, osnovao je Mongolsko carstvo 1206. Pohode na sjevernu Kinu započeo je sa samo 15 000 vojnika u razdoblju kad je Kina imala 2 milijuna (neki izvori kažu možda i 3 ili 5 milijuna) vojnika, a sastojala se od triju država pa je, smatra se, bilo samo pitanje vremena kada će neka ojačati i napasti Mongole. Koristeći  vojnu tehniku „Napad je najbolja obrana“, po mišljenju povjesničara (p)ostao je organizacijski i vojni genij. Nažalost, njegova osvajanja prouzročila su velike žrtve. Podatak da je početkom XIII. stoljeća Kina  imala 100 milijuna stanovnika, a krajem XIII. stoljeća samo 60 000 milijuna, dovoljno je rječit.Mongoli su, inače, bili skupina nomadskih plemena koja je imala jednu specifičnost, razliku u odnosu na veliku većinu drugih naroda – gotovo svaki muškarac je imao konja (ciljano malog konja jer su mali konji mogli izdržati veliku hladnoću te su mogli vrlo brzo trčati na kratkim udaljenostima – prelazili su dnevno nekad i više od 160 km),  luk i strijelu. Bili su jako vješti, jako okrutni ratnici. U samo 25 godina osvojili su više područja nego Rimljani u četiri stoljeća.

Osvajanje Kine koje je Džingis kan započeo osvajanjem Pekinga 1215., završilo je tek 1279. kada je Kublaj kan (1215. – 1294.) osvojio cijelu Kinu. No, i prije nego je osvojio cijeli kineski teritorij, 1271.  Kublaj kan se proglasio carem Kine! Svrgnuo je Song dinastiju (960. – 1279.) s vlasti i time napravio presedan u kineskoj povijesti – osnovao je Yuan dinastiju (1279.  1368.), prvu stranu dinastiju koja je zavladala Kinom. Bio je unuk Džingis kana i još jedan superiorni vladar mongolskog carstva koji je obilježio svjetsku povijest. Povjesničari ga smatraju jednim od najmoćnijih careva svijeta, najvećim mongolskim poglavicom čija smrt je okončala i carstvo.

Iako  je razdoblje vladavine dinastije Yuan bilo relativno kratko, pod upravom mongolskih careva, Kina se gospodarski oporavila i došla u dodir s cijelim nizom drugih naroda i kultura. To se odrazilo i na ostatak svijeta – svima poznati Put svile, naziv za mrežu karavanskih putova, doživio je procvat ostvarujući svoj glavni cilj, a to je povezivanje Sredozemlja s istočnom Azijom. Istina, još u najstarija vremena postojale su veze između Kine i Europe, zasnivale su se na razmjeni trgovačke robe, omogućavale su diplomatske kontakte i doprinosile su širenju spoznaja o drugim kulturama, no te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo su se prekidale čak i na duže vrijeme kada su trgovina, promet i razmjena informacija bili ometani. Iako je Put svile doživio veliki procvat u vrijeme kineske dinastije Tang (618.-907.), odlučujući doprinos direktnom povezivanju Azije i Evrope dali su upravo Mongoli. Upravo su mongolska osvajanja omogućila period redovnih i raznovrsnih kontakata – čim bi u novoosvojenim područjima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. Usprkos svojoj ogromnoj želji za osvajanjem i vlašću, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, čak i u slučajevima kad su putnici bili iz zemalja čiji vlastodršci nisu priznavali mongolsku vlast. Nažalost, u XIII. stoljeću, sukobi između Mongola, Rusije i Perzije (današnji Iran) ubrzo su obeshrabrili putnike da koriste taj put… Međutim, usprkos tome, Put svile je ostao zapamćen, mnoge veze su njime uspostavljene, mnoge kulture povezane, mnoga dobra razmijenjena. O njemu su mnogi pisali, snimali dokumentarce, filmove, provodili istraživanja, kako ranije tako i danas, kad Kina radi na projektu novog Puta svile, što je jedna druga, posebna priča…Uglavnom, vremenom se Yuan dinastija „pokinezila“ što je dovelo do toga da, s jedne strane kanovi u Kini gube utjecaj i poštovanje ostalih mongolskih kanova a, s druge strane, Kinezi ih nikad nisu prihvaćali, svrgnuli su ih s vlasti prvom prilikom, 1368.

Od jednog okrutnog naroda koji je za vrijeme svog carstva uzeo više ljudskih žrtava nego i 1. i 2. svjetski rat zajedno, Mongoli su postali jedan od najmiroljubivijih naroda na Zemlji. Žive uglavnom nomadskim životom, uglavnom u Unutarnjoj Mongoliji, ali i po raznim krajevima bivšeg carstva – ukupno ih ima manje od 6 milijuna. O Mongolskom carstvu, kao i o Istoku općenito, znamo više i zahvaljujući venecijanskom trgovcu porijeklom s Korčule, Marku Polu (1254. do 1324.). Bio je među rijetkim strancima koji su otputovali u Kinu. No, on ne samo da je otputovao, on je i živio u Kini i to punih 17 godina! Također, bio je među rijetkim strancima, a povijest ga i po tome pamti, koji je imao priliku upoznati Kublaj kana, nepobjedivog, što je prijevod riječi Mongol.

Kineska kaligrafija

Kaligrafija je umjetnost lijepog pisanja uz pomoć kista, pera ili nekog drugog pribora za pisanje, ovisi o kojoj vrsti kaligrafije se radi. Riječ „kaligrafija“ potječe od grčke riječi kalost, sto znači lijepo, i riječi graphein, što znači pisati. Prisutna je u gotovo svim kulturama i najčešće se dijeli na zapadnu, koja je prisutna u Europi, potom arapsku, koja je prisutna u islamskim zemljama, hebrejsku, koja se odnosi na pisanje hebrejskih svetih spisa te istočnoazijsku kaligrafiju.Kada govorimo o istočnoazijskoj kaligrafiji, bitno je istaknuti kinesku kaligrafiju, jer je ona osnova onih azijskih kaligrafija koje koriste kinesko pismo. Tu se prije svega misli na Japan i Koreju te djelomično na Vijetnam. Kao što kinesko pismo nije ograničeno na teritorij Kine, tako, dakle, na isti nije ograničena niti kineska kaligrafija.Također, kineska kaligrafija nije ograničena niti u smislu da se njome mogu baviti samo poznavatelji kineskog  pisma. Naravno, ako jednom kaligrafskom djelu pristupimo s aspekta samostalne umjetnosti (što kaligrafija sama po sebi i jest), a pri tome razumijemo riječ koja je kaligrafski napisana, to djelo neosporno dobiva na važnosti i dubini, jer bolje ga razumijemo, ali i više osjećamo. Isto tako, razumijevajući princip ispisivanja kineskog pisma, razumijevajući, dakle, pravila po kojima se pišu kineski znakovi , otvaraju nam se i novi vidici, pa imamo uvid u nastanak kaligrafskog zapisa. To, dakako, upotpunjava cjelokupan dojam. No i bez toga znanja, kaligrafija kao takva plijeni – plijeni svojom spontanošću te estetikom, vizualno. Plijeni, pogotovo ljubitelje znakovnih pisama, dugotrajnošću, nečim prastarim, iskonskim, nečim što odolijeva stoljećima, a što ona donosi i prenosi, kontinuirano, od davnina, jednako nekad kao i danas.

Činjenica da u kaligrafiji nema ispravaka, nema dorađivanja niti mijenjanja ispisa, govori u prilog tome da biti dobar kaligraf znači puno rada, dugogodišnje vježbanje, niz neuspješnih pokušaja koji su stepenice do cilja. To nije „jeftina“ vještina, to je vještina koja se godinama usavršava, dok ne dostigne svoj vrhunac. Ona traži strpljenje, rad i posvećenost. Svoj ćete pečat, koji predstavlja potpis kaligrafa i potvrđuje autentičnost, staviti na dnu kaligrafskog djela tek kad ste u potpunosti zadovoljni onim što ste napisali u jednom dahu, bez pauze i, kako rekoh, bez naknadnih dorada.Zato dobar kaligraf ne može imati samo dobar pribor za kaligrafiju. On, prije svega, naravno, mora imati znanje, ali mora znati i kako teoriju primijeniti u praksi. Mora imati osjećaj za jačinu pritiska koji kist vrši na papiru, budući da od istog ovisi ispravnost poteza te njegova ljepota. Dakako, pribor za kaligrafiju je iznimno bitan. Kineski kist, napravljen od duge, najčešće kozje dlake, ukazuje na, rekla bih, karakterističnost kineske kaligrafije, jednu od razlika u odnosu na, primjerice, europsku kaligrafiju. Tinta, papir (često ga zovu „rižin“ iako nije nužno napravljen od riže), kamena posuda za tintu, držač za papir te daska na koju se stavlja papir također su nužni za bavljenje kaligrafijom. Inače, daska za papir ne služi samo da se njome štiti stol ili radna površina od tinte, nego često sadrži i iscrtana kvadratna polja koja pomažu početnicima da lakše odrede veličinu znakova i da ispisuju po središtu papira, kako je i pravilno. Ispis se, inače, vrši korištenjem samo vrha kista, uz položaj tijela, ruke i prstiju karakterističan za svaki stil.Kaligrafija se vremenom podijelila u nekoliko stilova. Izvajaju se Zhuan (pečatno pismo), Lishu (službeno pismo), Kaishu (regularno pismo), Caoshu (kurzivno rukopisno) i Xingshu (brzopis). Zato što im daje najviše slobode u ispisu, Xingshu je omiljeni stil među kaligrafima. Xingshu je između regularnog i kurzinog stila, pa se zato kaže da majstori kaligrafije predstavljaju ova tri stila kao ljude koji stoje, hodaju i trče. Baveći se ne samo jednim stilom, kaligrafi mogu pratiti znak kroz faze kroz koje je prošao u svojoj povijesti, od nastanka pa sve do oblika u kojem se danas koristi. To dodatno daje poseban pečat ovoj vrsti kaligrafije, jednu posebnu draž kako onima koji se njome bave, tako i svima nama koji u kineskim kaligrafskim ispisima pronalazimo ljepotu i čar.

Koliku važnost ona ima za Kinu, kao jedna od najznačajnijih, ali i najkarakterističnijih oblika umjetnosti u Kini, govori podatak da je kaligrafija dio njihovog školskog sustava. Zbog utjecaja na razvoj drugih umjetnosti u istočnoj Aziji (rezbarenje kineskih pečata, slikovitih predmeta i pisarskog kamena) zaštićena je i kao UNESCO-va nematerijalna svjetska baština.

 

 

Chongqing, istočni New York

Chongqing je jedan od četiri grada u Kini (uz Peking, Shanghai i Tianjin) koji ima status kineske pokrajine i koji je pod direktnom upravom vlade. Sa svojih 82.401 km², ne samo da je najveći u navedenoj grupi gradova, nego je i jedan od najvećih gradova na svijetu –  sam grad broji između 6 i 7 milijuna stanovnika. No, na urbaniziranom prostoru grada živi čak oko 38 milijuna stanovnika!Chiongqing se nalazi na rijeci Jialing i Jangce, mnogima poznatoj i pod nazivom Duga rijeka (长江, Cháng​ Jiāng), dužine oko 6.500 km. Ona je najduža rijeka u Aziji i treća rijeka po dužini na svijetu. Povezuje gradove Yichang, Wuhan, Nanjing i Shanghai s Chongqingom, što je bilo veoma važno, posebice u ranijoj povijesti kada je riječni promet bio najvažniji. Danas, iako je od mora udaljen 2.500 km, Chongqing je jedna od najvažnijih luka u Kini, onih kopnenih. Iako se nalazi u slabije nastanjenom i slabije razvijenom zapadnom dijelu Kine, kojeg se nastoji oživiti, razviti i poboljšati, ovaj grad danas predstavlja prometno čvorište, ali i industrijski centar ovog dijela Kine, što njegov značaj čini ogromnim i neupitanim. Cilj je jasan – zbog Chongqinga zapadni dio zemlje postaje aktivnijim, uspješnijim i bitnijim pa je to trend koji vladina politika razvoja zapadnih dijelova Kine želi održati. Mislim da neću pretjerati ako kažem da je izgradnja brane Tri klanca (2012.) najjasniji primjer namjere da se u industrijalizaciji i razvoju ovog područja uspije. Brana Tri klanca najveća je električna centrala na svijetu, koja osim proizvodnje električne energije igra i veliku ulogu u povećanju brodskog prometa na rijeci Jangce. Time osigurava veći, bolji i lakši protok robe i usluga, i to ne samo u smislu turizma, nego i industrije (i obratno). Brana također predstavlja i zaštitu od poplava, smanjujući mogućnost da se one dogode, kako na samoj lokaciji brane tako i u gradovima oko nje. Jednako tako, nekoliko milijuna ljudi naselilo je Chongqing nakon njezine izgradnje, pa je to danas grad s 350 stanovnika po km² što govori u prilog razvoja ovog kineskog megalopolisa koji broji 19 distrikta, 17 okruga i 4 autonomna okruga.Zbog specifičnog stila izgradnje Chongqing nosi naziv i istočni New York. Od 2014., zahvaljujući činjenici da je 20 mostova izgrađeno na rijeci Jangce i 28 mostova na rijeci Jialing, a u centralnom dijelu grada, poznat je i kao muzej mostova ili, kako ga također često zovu, glavni grad mostova u Kini. Posebno se ističe most Niujiaotuo, koji je na rijeci Jialing izgrađen još 1958., kao i most Shibanpo, koji je na rijeci Jance izgrađen 1977. Osim po mostovima, Chongqing je poznat i po svojoj duljini pruge jednotračnog vlaka (单轨, dān​guǐ), ne samo u Kini, nego na cijelom svijetu!

Grad je to koji, prema podacima iz 2017., ima 98 zgrada viših od 150m, 33 zgrade više od 200m, 2 zgrade više od 300m te jednu zgradu – Chongqing International Trade and Commerce Center –  koja će biti visoka 468m i čiji je završetak gradnje najavljen za 2019.

U gradskoj jezgri smješten je Jiefangbei (解放碑,  Jiě​fàngbēi), spomenik visok 27.5m, napravljen u čast pobjedi u II. svjetskom ratu. Okružen je s preko 3000 dućana, s više velikih trgovačkih centara, inostranim i domaćim bankama i hotelima te drugim modernim zgradama. Zbog toga se kaže da trg na kojem se nalazi, a koji zauzima teritorij od skoro 25 000 m², podsjeća na Times Square. Izgradnja trga dovršena je 1997.Na našem trećem turističko-edukativnom putovanju u 2019. posjetit ćemo ovaj, za Chongqing, vrlo važan trg, ali i simbol grada: The Great Hall of Chongqing (重庆市人民大礼堂, Chóng​qìng​shì​ rén​mín dà lǐ​táng), mjesto kulturnih događanja za koje kažu da je uvećana verzija Hrama Neba iz Pekinga, mjesto gdje, zahvaljujući bini na otvorenom, tisuće Kineza navečer plešu pod svijetlima grada,  onako kako Kinezi to inače navečer vole raditi…

Posjetit ćemo Tianxing, ali i Ciqikou (磁器口, Cí​qìkǒu), stari grad čiji naziv znači „Porculansko pristanište“. Dobio je ime zahvaljujući tome što se nekada porculan baš tu proizvodio i odatle prevozio dalje, posebice rijekom Jialing. U Ciqikou neke ulice nisu podlegle promjenama koje su od Chongqinga učinile moderan i ogroman grad, nego su ostale upravo onakvima kakvima su nekad bile: okružene malim dućanima koji turistima nude suvenire, obiteljskim kućama te pokojim hramom. Tamo život teče baš kao nekad davno.

Na našem putu nećemo zaobići niti the Golden Buddha Mountain, tj. planinu Jinfo (Jīnfóshān, 金佛山), spektakularnu planinu za koju kažu da pod suncem izgleda kao veliki Buddha. Između ostalog, na njoj raste čak 4768 vrsta biljaka. Možda se tamo baš dobro i nadišemo! 🙂Naime, u Chongqingu vlada suptropska klima. Karakteristično je da je vlažnost zraka vrlo visoka, i to preko 75 %, neovisno o mjesecu. Zato ne čudi da Chongqing nosi naziv jedne od „Tri pećnice“ na rijeci Jangce, uz Wuhan i Nanjing. Grad je ovo čija su ljeta među najvrelijima i najvlažnijima u Kini. Temperatura rijetko kada padne ispod 30°C te je redovito iznad 35°C.

Zahvaljujući magli koja je prisutna više od 100 dana u godini (kao i u San Franciscu), Chongqing je poznat i kao grad magle (wùdū, 雾都). Svojedobno, za vrijeme drugog kinesko-japanskog rata (1937. – 1946.) kada je Chongqing bio glavni grad Republike Kine, magla ga je štitila od napada, kao i planine kojima je okružen. Grad, inače, graniči s provincijama Hubei (na istoku), Hunan (na istoku), Guizhou (na jugu), Sichuan (na zapadu) i Shaanxi (na sjeveru).

Chongqing ponosno nosi svoj naziv još od 1189. kad mu je kralj dinastije Song, opisujući svoju krunidbu, dao ime koje u prijevodu znači  „dvostruko slavlje“. Ne sumnjam da će opravdati svoj naziv te da ćemo se s putovanja vratiti puni dojmova, jednako kao što ne sumnjam da ćemo svi imati štošta novoga dodati, iz prve ruke…

Han dinastija, jedna od najdugotrajnijih kineskih carskih dinastija

Kina je, uz Indiju i Iran, zemlja s najstarijom neprekidnom civilizacijom za koju povjesničari smatraju da kontinuirano traje od oko 5000 godina pr. Kr., od perioda kada su prvi preci kineskog naroda napravili trajne nastambe na području koje danas zovemo Kinom.

U svojoj dugoj i bogatoj povijesti, Kinom su vladale mnogobrojne dinastije, njih 17. Iako među stručnjacima postoje oprečna mišljenja, neke se dinastije smatraju mitskim dinastijama zato jer ne postoje zapisi niti dokazi njihovog postojanja. Tako o prvoj kineskoj, Xia dinastiji za koju se smatra da je vladala od XXI. do XVI. stoljeća pr. Kr. a za koju se vjeruje da je imala sedamnaest kraljeva u četrnaest generacija, sama dinastija Xia nije ostavila pisane tragove koji su nužni da bi se potvrdilo njeno i postojanje njezinih vladara. Naravno, postoje priče koje se prenose s generacije na generaciju, ali, s njima, uvijek postoji i rizik dodavanja ili oduzimanja sadržaja što kompromitira ono što je moguća istina.

S druge strane, neke su dinastije bile strane no Kina se i pod njihovom vlašću mijenjala, imala svoje uspone i padove, ali najvažnije, išla je dalje – kontinuitet postojanja kulture se nije prekinuo. Dapače.

Konačno, većinu dinastija vodili su Kinezi, trudeći se uvijek ostaviti dovoljno veliki trag, toliko velik da i danas, nakon toliko tisuća godina, i dalje pričamo o njima, uspoređujemo ih jednu s drugom ali, uspoređujemo ih i sa suvremenom, današnjom Kinom. Uspoređujući ih nailazimo na puno sličnosti u kontekstu stremljenja vladara, potrebe da ostanu zapamćeni kroz velike projekte koji njihovu vladavinu neosporno čuvaju od zaborava. Jako važno je i što više upoznajemo drevnu Kinu, tim bolje razumijemo modernu Kinu.

Han dinastija, zlatno doba kineske kulture

O svakoj dinastiji posebno, mogli bismo navesti puno toga što je čini specifičnom u odnosu na prethodne ili one koje su joj slijedile, puno toga jedinstvenog, što je, dakako, svima i bio interes, cilj.

Jednu među mnogobrojnima krase razni superlativi. Jedna se izdvaja. Smatra se kako predstavlja zlatno doba u kineskoj kulturi, posebice kad su u pitanju filozofija, umjetnost, književnost, politika i tehnologija. Predstavlja, dakle, doba brojnih i značajnih, kako intelektualnih, tako i tehnoloških otkrića i novina. Među spomenutima, ističe se uspon taoizma te dolazak budizma i izum papira. Nadalje, u njezino vrijeme Konfucijevi principi dobivaju na značaju jer su postali službena ideologija carstva, ali i religija. Osim toga, predstavlja doba procvata poljoprivrede i porasta stanovništva. Sve u svemu, njezin trag u kineskoj civilizaciji (p)ostaje velik, neizbrisiv i neupitan.

Jedna od na najdugotrajnijih kineskih dinastija, postavila je temelj dinastijama koje su uslijedile

Radi se o Han dinastiji (漢朝, Hàn Cháo). Vladala je Kinom od 206. pr. Kr. – 220. godine, točnije 426 godina. Njezina dugovječnost, carska vladavina u trajanju od više od četiri stoljeća, je svakako još jedna od njezinih velikih značajki. Kao jedna od najdugotrajnijih kineskih dinastija, po moći i utjecaju koji je imala na istoku Azije, mjeri se s Rimskim carstvom, njezinim približnim suvremenikom.

Carstvo Han dinastije obuhvaćalo je Mandžuriju i Koreju, a što je jako važno, počela je komunikacija s Mediteranom, Perzijom, Indijom. Budući da su državne granice proširene posebno na sjevozapadu gdje je vojska dinastije Han krčila put trgovini na danas svima poznatom Putu svile, dinastija Han zauvijek je ostala upamćena i po njemu. Dug više od 7000 km, bio je aktivan preko 1000 godina, a prostirao se od Chang’an (što u prijevodu znači Dugi mir), grada koji je bio prijestolnica Han dinastije, pa sve do Samarkanda i Merva. Inače, Put svile je dobio ime po tome što su Grci nazivali Kinu zemljom svile.

Vrlo upečatljivo za Han dinastiju je i da je baš tada prekinuta tradicija po kojoj su se Kinezi nazivali po aktualnoj dinastiji. Od Han dinastije, bez obzira što su je slijedile mnoge druge dinastije, Kinezi nose naziv Han Kinezi. Hanren (汉人, Hàn​rén), dakle, označava naziv za kineski narod koji danas u Kini čini oko 93% stanovništva, ostalih oko 7% čini 56 etničkih skupina, nacionalnih manjina.

Od vođe male grupe vojnika do prvog cara, osnivača jedne od najznačajnijih kineskih, carskih dinastija

Prvi car ove velike dinastije dao je naziv dinastiji po nazivu rijeke Han. Bio je prvi koji je sjeo na prijestolje “Nebeskog sina”. To je podrazumijevalo da predstavlja kariku koja je povezivala nebeski svijet s ovozemaljskim. Inače, stara su kineska vjerovanja da sve dok takav car, onaj koji povezuje nebo, ljude i zemlju, obavlja svoje dužnosti kako treba, i narod će živjeti u blagostanju, a moći će obavljati svoje dužnosti kako treba. Prirodne katastrofe bile su rezultat lošeg upravljanja cara. Suše, potresi, poplave, sve što je ometalo normalan tijek života bilo je upozorenje da car ne obnaša svoju dužnost pravilno. Prvi car Han dinastije je u ime naroda predvodio svečanosti, odlazio je na hodočašća, prinosio je žrtve – smatrao je da je svrha vlasti služiti narodu, obnašao je svoju dužnost kako to dolikuje opisu Nebeskog sina.

Kina je bila podijeljena na provincije, ali su njima vladali ili članovi careve obitelji ili odani zapovjednici da bi kasnije, nakon njegove smrti, i njegovi nasljednici nastavili istu politiku, politiku u kojoj su uz pomoć savjetnika koji su bili isključivo podređeni caru, provjeravajući svakog upravitelja i provinciju pojedinačno, uspijevali održati sustav vladanja kakav je prvobitno zamišljen. No, smatrajući kako car treba pružiti primjer, pozitivan primjer, iako je vlast ostala centralizirana, osnivač Han dinastije nije bio pristaša pokornosti u kojoj su mnogi njegovi prethodnici držali narod.

On je ujedinio Kinu. Omogućio je kontinuiranu vlast. Svim budućim dinastijama navedeno je postalo cilj. A na vlast nije došao preko noći. Prvo je postao vođa male grupe vojnika koje je predvodio i s kojima je osvajao područja. Kasnije, kad je ta mala grupa vojnika prerasla u vojsku, slijedili su još veći uspjesi zaključno s 206. god. pr. Kr.  kada se proglasio kraljem. Iako se tadašnje carstvo sastojalo tek od polovine teritorija današnje Kine, ostala je čuvena njegova izjava: „Cijeli svijet je moj!“.  Zvao se Liu, no danas je svijetu poznat pod imenom Gaodi (高帝, Gāodì) što znači Uzvišeni car (titula koju si je naknadno dao), kao i pod nazivom Gaozu (高祖, Gāo​zǔ​) što se prevodi kao uzvišeni predak.

Prijestolnica dinastije koju je osnovao, zajedno s drugih 13 dinastija, bila je također blizu Xi’ana. To je dodatan razlog zašto je Xi’an jedna od najznačajnijih točaka programa našeg trećeg, turističko-edukativnog programa na koje krećemo 1.07.2019.

 

 

 

 

Shaanxi, jedna od kolijevki kineske civilizacije

Shaanxi (陕西, Shǎnxī ), jedna od 22 pokrajine u NR Kini smještena na sjeverozapadnom dijelu središnjeg dijela zemlje, smatra se jednom od kolijevki kineske civilizacije što ne čudi ako uzmete u obzir činjenicu da je upravo na njezinom teritoriju trinaest kineskih dinastija imalo svoje sjedište tijekom više od 1.100 godina – od dinastije Chou (1027. pr. Kr. – 256. pr. Kr.) do dinastije Tang (618. – 907.)

Okružena s osam kineskih provincija, prostire se na području od 205,800 km² na kojem, po popisu iz 2010., živi skoro 38 milijuna ljudi. Zbog velikog raspona u pravcu sjever-jug u, u kojem se nalazi provincija, Shaanxi ima različitu klimu – od suhih zima i vrućih ljeta na sjeveru do subtropske klime na jugu gdje preovladavaju umjerene zime te topla, duga i vlažna ljeta.

Xi’an – grad duge i bogate povijesti

Njen glavni grad Xi’an (西安, Xī’ān), što u prijevodu znači Zapadni mir, s 12 milijuna stanovnika, najveći je grad pokrajine. Također, jedan je od najstarijih gradova u kineskoj povijesti, star je više od 3100 godina! Zahvaljujući tome što je pod različitim imenima bio glavni grad nekih od najvažnijih kineskih dinastija tijekom duge kineske povijesti kao što su dinastije Zhou, Qin, Sui, Tang, danas nosi epitet jednog od četiri glavna grada Kine. No, nije samo ostao poznat zbog uloge koju je odigrao nekad davno. Danas je to grad koji se smatra jednim od tri najpopularnija grada Zapadne Kine (koja podrazumijeva grad Chongqing, 6 pokrajina i tri autonomne oblasti)  isto kao što je jedan od 13 najbrže rastućih kineskih megalopolisa današnjice.Budući da je Xi’an bio početna točka Puta Svile, puta koji je iz Xi’ana vodio preko Arapskog poluotoka u Europu i Afriku i zahvaljujući Han dinastiji koja ga je gradila te je omogućio Kini komunikaciju s Zapadom, što ga svakako čini posebno važnim i prepoznatljivim u svijetu. Mnogi trgovci i studenti iz arapskih zemalja, zbog posla ili studija, došli su u ovaj grad te sa sobom donijeli svoju kulturu, običaje i hranu i smjestili se u danas poznatu tzv. Muslimansku četvrt gdje ih trenutno živi oko 20 000. Smještena u samom centru grada, koji se, inače, nalazi na prosječnoj nadmorskoj visini od 400 m, upravo zbog specifične atmosfere i egzotične hrane, muslimanska četvrt ili Muslimanska ulica (Huimin street) vrlo je popularna turistička atrakcija. No, nije jedina. Xi’an ima i druge brojne znamenitosti.Ističu se gradske zidine pod zaštitom UNESCO-a koje su poznate kao jedne od najočuvanijih gradskih zidina. Neizostavno, na listi važnih mjesta Xi’ana je i Shaanxi povijesni muzej čija je izgradnja u stilu Tang dinastije započeta 1983. a završena 1991., što je, smatra se, označilo svojevrstan početak novog razdoblja u povijesti muzeja u Kini. Na prostoru od 55 600 m² izloženo je oko 370 000 eksponata, kako onih od keramike tako i onih od bronce, srebra i zlata što svakako objašnjava razlog zašto ga je do 2017. posjetilo skoro 3 milijuna ljudi a što je, s druge strane, i razlog zbog kojeg nosi epitet jednog od najvećih muzeja u Kini.Dakako, tu je i Bell tower, visok 36 metara, što ga čini najvećim i najbolje očuvanim drvenim tornjem u Kini. Ova tradicionalna građevina je bila geografski centar starog glavnog grada – okruživale su je glavne ulice grada, iz sva četiri pravca. koje su za vrijeme Ming dinastije bile povezane s istočnim, zapadnim, južnim i sjevernim vratima gradskih zidina. Iako je napravljen 1384., 1582. je pomaknut 1000 m istočno – promijenjena je samo baza, svi ostali djelovi su sačuvani u originalu što je svakako ogromni pomak i uspjeh u kineskoj arhitekturi. Razlog izmještanja tornja leži u činjenici da je grad u međuvremenu narastao, promijenio se, a želja je bila da zvonik ostane njegov centar.

Sjevero-zapadno od njega nalazi se Drum Tower. Izgrađen 1380., napravljen je bez ijednog čavla a kroz povijest je dva puta renoviran – 1699. i 1740. Visok je 34 m, širok skoro 53 m a prostire se u pravcu sjever – jug. U njemu su smještena 24 bubnja koja su se odnosila na 24 solarna perioda. Iako su se u drevna vremena bubnjevi koristili za objavljivanje vremena kao i za upozorenje na opasnost, danas se Drum Tower više ne koristi kao sat, ali je i dalje velika atrakcija i mjesto koje većina turista ne propusti posjetiti, posebice od 1996. od kad je u njemu izložen najveći bubanj u Kini.Poznate kao „sestrinske zgrade“, ne čudi što i Bell i Drum Tower predstavljaju vrlo važne točke i drevnog i modernog Xi’ana.

Prvi kineski, nikad zaboravljeni, car

No, ono što ovu pokrajinu izdvaja nije samo specifičnost Xi’ana, njegova specifična mjesta, građevine. Osobe su te po kojima je mnogi znaju, mnogi prepoznaju kao povijesno jako važnu. Mi ćemo spomenuti jednu osobu. Ni manje ni više nego prvog kineskog cara, Qin Shi Huanga (秦始皇, Qín​ Shǐ​huáng​). Što ga čini iznimnim, velikim, specifičnim, čak okrutnim? Zbog čega ga se smatra jednom od najpoznatijih ličnosti svjetske povijesti? Što ga to odvaja od ostalih careva prije i poslije njegovove vladavne? Pisali smo o spomenutom u zadnjem postu a uživo ćemo u 7.mjesecu, kad vodimo polaznike na naše 3. po redu, turističko-edukativno putovanje, svjedočiti o moći tog vremena iako su ne godine nego stoljeća prošla – posjetit ćemo, što nas iznimno veseli, prijestolnicu njegove dinastije kao i neka od mjesta koja je izgradio.

Follow us
error: Content is protected !!

Naše web-stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, za analizu prometa, posjećenosti i korištenje društvenih mreža. Neophodni kolačići su neophodni za rad naše web-stranice i korištenje njenih značajki i/ili usluga. Ostali kolačići obuhvaćaju kolačiće za dijeljenje sadržaja na društvene mreže te za praćenje posjetitelja web-stranice u svrhu statistika i poboljšanja naših usluga. Više informacija

Neki sadržaji ili funkcionalnosti ovdje nisu dostupni zbog vaših postavki kolačića!

To se događa zato što funkcionalnost / sadržaj označen kao “%SERVICE_NAME%” upotrebljava kolačiće koje ste onemogućili. Da biste pogledali ovaj sadržaj ili upotrebljavali ovu funkciju, molimo Vas omogućite kolačiće: kliknite ovdje da biste otvorili postavke kolačića.