Zabranjeni grad

Jedan od najvećih muzeja na svijetu, Zabranjeni grad, nekadašnja je carska palača koja je 5 stoljeća (od ranog XV. do početka XX .stoljeća) bila politički centar Kine – u njoj je vladalo 24 kineska vladara dvije posljednje kineske dinastije: Ming (1368. – 1644.) i Qing (1644. – 1911.).Sagrađena poput kutije, sa zidovima unutar zidova, bila je zatvorena carska rezidencija i, kako kažu, pozornica veličanstvenih ceremonija ali i užurbani vrh goleme i zamršene kineske birokracije – muški sluge, eunusi, koji su dolazili iz siromašnih kineskih obitelji, bili su jedini odrasli muškarci osim cara kojima je bilo dopušteno noću ostati u unutarnjem dvoru.Građena je u periodu od 1604. do 1620. i predstavljala izraz moći Ming dinastije – svrha svakog detalja u ovom labirintu grimiznih zidova i krovova od žutih crijepova (carskih boja) bila je da ga se prikaže kao mjesto careva nebeskog mandata za čuvanje sklada i hijerarhije. Rađena je po 1500 godina starim načelima projektiranja – smatralo se da car samo u ispravno uređenoj prijestolnici može biti posrednik kozmičke ravnoteže između neba i zemlje, to je bila njegova uloga.

Inače, prvi car koji je živio u Zabranjenom gradu bio je Yongle, vladao je od 1402. do 1424. a bio je treći car dinastije Ming. Odlučio je preseliti prijestolnicu iz Nanjinga u Peking, između ostalog s ciljem da se suprotstavi prijetnji Mongola sa sjevera. Njihovu dinastiju Yuan svrgnuo je s vlasti njegov otac, prvi vladar dinastije Ming.

Posljednji car u Zabranjenom gradu bio je Puyi – vladao je od 1909. do 1912. Abdicirao je u dobi od 6 godina, kad je revolucija stvorila Republiku Kinu, 1912. Dozvoljeno mu je da u unutarnjem dvoru živi do 1924.; nakon toga je živio i radio kao vrtlar.Osim naziva 故宫 Gù​gōng (故gù – star, 宫​gōng – odnosi se na palaču), poznata je i pod nazivom 紫禁城 Zǐ​jìn​chéng (紫 zǐ​ – ljubičast, 禁jìn​ – odnosi se na zabranjen, 城chéng – grad).Širine 750 m, duljine 960 m, prostire se na 720 000 m² u samom središtu Pekinga, okružena zidovima visokim 10 m, širokim 52 m.200 000 kineskih seljaka bilo je potrebno da premjeste jedan kameni cilindar iz Fangshana u Zabranjeni grad – sastoji se od 800 zgrada čije je najvažnije obilježje četverostrešni krov s dvostrukom strehom, ima 9 999 prostorija – u potpunosti utjelovljuju umjetničke značajke i stil drevne kineske arhitekture – može se nazvati remek djelom kineske pa čak i svjetske povijesti arhitekture.

Broj mitoloških životinja postavljenih na krov ukazuje na važnost građevine – Dvorana najvišeg sklada ima deset tih stvorenja, smještenih između zmaja i besmrtnika koji jaše na kokoši.Više od tisuću bezrogih zmajevih glava isklesano je radi odvođenja vode sa središnje mramorne terase – kineski Zmaj donosi vodu a time i blagostanje; rogati zmaj s pet kandži bio je carev simbol.Ulazak u Zabranjeni grad predstavljaju Dveri nebeskog mira –Tiananmen, najveći gradski trg na svijetu! Po ulasku Vas očekuju Dveri čestitosti a onda Podnevne dveri, mjesto odakle je car davao naredbe i predsjedao vojnim smotrama.Slijede mostovi Zlatne rijeke a čine ih 5 kamenih mostova – predstavljaju  5 vrlina konfucijanizma, prelaze preko Zlatne rijeke čiji je smjer istog-zapad.Statue para lavova imaju ulogu čuvara. Iza njih, otvara se pogled na Dveri najvišeg sklada pored koje se istočno nalazi Dvorana učene slave a zapadno Dvorana ratne slave. Dvorana najvišeg sklada, mjesto proslava Nove godine, ustoličenja, carevih rođendana, carskih vjenčanja, podignuta je na troslojnoj mramornoj ploči i nije sadržala ništa osim carevog prijestolja koji je bio vrlo pomno izgrađen – najveće je i najvažnije mjesto Zabranjenog grada, prostire se na 2370 m² a visoka je 27 m.

Do nje vodi Carski put, uska mramorna staza (tijekom ceremonija pokrivena vunenim tepihom) koja je duga skoro kilometar a proteže se od careva prijestolja do Dveri Tiananmen. Samo je car bio taj koji je mogao hodati tom stazom, najčešće su ga iznad nje nosili.

Velike bakrene peći iz kojih su se dizali mirisi sandalovine bili su u obliku kornjača i ždralova, simbola dugovječnosti, također su dio južnog dijela Zabranjenog grada.

Odmah iza Dvorane najvišeg sklada je Dvorana središnjeg sklada, mjesto na kom je jako lijepo napraviti pauzu, sjesti i osjetiti Zabranjeni grad… Slijedi mu Dvorana očuvanog sklada – skupa su to tri građevine koje se nalaze u centralnom dijelu ovog ogromnog kompleksa. Nakon navedenog, dolazi se do Dveri nebeske čistote te Palače nebeske čistote koja je bila rezidencija careva dinastije Ming a zapadno od koje se nalazi Dvorana mentalne njege, rezidencija posljednjih osam careva ove dinastije.

Iza njih su Dvorana jedinstva i Palača zemaljskog spokoja – rezidencija carica dinastije Ming. Istočno od nje se nalazi Šest istočnih a zapadno Šest zapadnih palača koje su bile rezidencije konkubina.

Prostor je to koji bi se mogao danima obilaziti a da opet naiđete na neku palaču, neki hodnik, neki kutak koji prvi put vidite a u kom imate šta razgledati barem sat-dva…

Npr. istočno od Šest istočnih palača nalazi se Qianlongov vrt i Palača spokojne dugovječnosti, njegova rezidencija za odmor. Ako uzmete u obzir da je Qionlong (1736. – 1796.) bio učeni car koji je carsku zbirku umjetnina, knjiga i kulturnih spomenika povećao na 1.5 milijuna primjeraka, onda posjet takvom mjestu dobija na veličini. Nećete vidjeti zbirku jer, kada je 1933. zaprijetila japanska invazija, zbirka je rascjepkana i poslana izvan Pekinga, prošavši čitavu zemlju tijekom 2.svjetskog rata i građanskog rata. Dio zbirke je, nakon što je Mao Zedong porazio nacionaliste, dospio na Tajvan i danas je izložen u Nacionalnom muzeju palače u Taipeiju. Svejedno, bit će lijepo naći se u takvom okruženju, svakako ima specifičnu čar…U Zabranjenom gradu se nalaze i Brončani bunari. Naime, kako je vatra bila stalna prijetnja konstrukcijama građenim od cigle i drveta, nedugo nakon dovršenja tri su središnje velike dvorane izgorjele do temelja (izgrađene su ponovo 1440.) dok su neki dijelovi kompleksa gorjeli i iznova se gradili najmanje 8 puta (posljednji 1888.) – bunari su se koristili za punjenje vodom u slučaju požara.Jedan od svakako prekrasnih dijelova Carske palače je i Carski vrt – mjesto s paviljonima, hramovima ali i kamenitim vrtom. Bez obzira što se možete osjetiti kao da ste u košnici (ogroman broj Kineza dolazi posjetiti Zabranjeni grad, možda prvi i jedini put u životu), u Carskom vrtu poželite ostati koji sat – šetati uskim stazama, u hladu neobičnih i starih drveća odmarati, okruženi kamenim skulpturama i paviljonima. Posebice ako znate da se bliži izlaz, teže vam je otići…Dvorana carskog mira, izlaz iz Zabranjenog grada, sjeverna kapija je ono što se nalazi na samom kraju ovog veličanstvenog mjesta.

Odatle se možete popeti na Jingshan park, umjetno brdo, vidikovac s kog se, osim panorame Pekinga, vidi i Carska palača – kao na dlanu. Postaje jasnije koliko je ogromna, pruža mogućnost da vidite koliko još toga imate za obići, potvrđuje kako se uvijek možete vratiti a uvijek nove dijelove otkrivati…

Od 1925. je muzej dok je od 1949. otvorena za javnost – 2005. je započeo 16-godišnji projekt restauracije u kom su učestvovali najstručniji ljudi Kine kako bi svaki dio nakon restauracije bio u potpunosti isti kao i original.

UNESCO ju je 1987. proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.  Danas je to mjesto na kom samo ulazak traje više od sat vremena – redovi za ulaznice su nepregledni a broj posjetitelja je ograničen na 8 000. Podatak je to koji puno govori o njenom značaju za kineski narod – posjetitelji iz svih dijelova Kine dolaze vidjeti je, ne skrivaju ni oduševljenje ni sreću što su tu.

Na našem ovogodišnjem putovanju Zabranjeni grad je bio po programu odmah prvo jutro boravka u Pekingu, bit će neizostavno i na sljedećem putovanju. Već se jako veselimo! 🙂

Kina – osnovne karakteristike

Kinesko ime: Zhōng​huá​ Rén​mín​ Gòng​hé​guó 中华人民共和

Dan neovisnosti: 1. listopada 1949.

Državno uređenje: komunistička republika

Predsjednik države: Xi Jinpin

Predsjednik vlade: Wen Jiabao

Glavni grad: Peking – 北京 Běijīng,  povijesni, kulturni, politički centar Kine koji (po podacima iz 2012.) broji 20.693.000 stanovnika.

Populacija: 1.37 milijardi, prema podacima iz 2014. Trenutno se događa najveća migracija sa sela u grad u povijesti čovječanstva

Gradovi: najveći grad je Šangaj, drugi po broju stanovnika je Peking. Kina, inače, ima više od 160 gradova s milijun stanovnika, od toga sedam gradova ima više od 10 milijuna ljudi

Gustoća stanovništva: nejednako raspoređena – u gradovima gustoća može biti čak i do 2800 stanovnika po km2 (Šangaj), dok na nekim područjima i do 10 stanovnika po km2.

Vremenska zona: UTC +6

Pozivni broj: +86

Valuta: Renminbi/ Yuan – 1 Yuan se sastoji od 10 Jiao/ Mao, 1 Jiao/ Mao se sastoji od 10 Fen

Narodna pripadnost: Hani (93.3%) i 56 etničkih grupa

Službeni jezik: standardni kineski ili mandarinski (temelji se na pekinškom narječju, govori ga 875 milijuna Kineza); svaka etnička grupa ima svoj jezik i kulturu te ih većina živi na zapadu, odnosno sjeverozapadu države

Pismenost: 91% – muškarci 95%, žene 86%.

Religija: službeno su ateisti (u stvarnosti 8,2%), neslužbeno je 50% vjernika što je 4 puta više nego prije 10 godina.

Područje: 9 600 000 m2, 3. je najveća zemlja na svijetu – nalazi u istočnoj Aziji. Na jugu i zapadu zemlje prevladavaju visoka gorja i planine, na sjeverozapadu zemlje pustinje, dok ju na istoku okružuje duga i niska obala s vrlo plitkim morem uz nju (do 200 m).

Kina se po građi i postanku sastoji od triju gorskih područja: staro Sinijsko gorje na istoku, paleozojskih planina na sjeverozapadu i mlađih nabranih planina na jugozapadu, čak trećina teritorija Kine otpada na planine. Posebnu cjelinu čini Istočna (monsunska) Kina, najpovoljnije i najgušće naseljena regija u kojoj se nalaze i  Velika kineska i Mandžurska nizina, stara gorja te najpoznatije kineske rijeke Huang He (Žuta rijeka), koja je ujedno i  3. najdulja rijeka na svijetu te Jangce, odnosno Xi Jang (Zapadna rijeka). U regiji je snažan utjecaj monsuna koji pozitivno utječu na razvoj poljoprivrede zbog čega je ta regija poljoprivredno najsnažnija u Kini. Za razliku od Istočne Kine, Sjeverozapadno područje čini trećina teritorija Kine te je poznato kao “suha” Kina. Karakteriziraju ga pustinja Gobi te Tarimska zavala, a zbog takvih klimatskih okolnosti najslabije je naseljen teritorij Kine.

Podjela države: 23 provincije, 5 autonomnih pokrajina, 4 gradskih općina (Beijing, Shanghai, Chongqing, Tianjin) i 2 specijalne administrativne regije

Državna granica: dužina 22 117 km, graniči s 14 država

Najviši vrh: Mt. Everest 8 848 m – najviši vrh svijeta; hladni Tibetski plato najviša je regija Kine nastala pomicanjem tektonskih ploča, nalazi se na Himalaji, a visina mu je viša od 4000 metara.

Najniža točka: Turpanska depresija – 154 m

Obala: 14 500 km obale koju okružuju 5 400 otoka

Mora koja okružuju Kinu: četiri rubna mora Tihog oceana: Bohajsko more, Žuto more, Istočnokinesko more i Južnokinesko more

Klima: pretežito monsunska. Od rujna do ožujka pušu hladni i suhi sjeverozapadni vjetrovi iz sjeverne i središnje Azije, a od ožujka do rujna vlažni jugoistočni vjetrovi s oceana koji ujedno donose i kišu. Dolinama velikih rijeka prodire utjecaj oceana duboko u unutrašnjost kopna, gotovo sve do Mongolije. Zbog toga jugoistočni dio Kine ima suptropsku klimu (1 600 do 2 000 mm oborina godišnje), a sjeverni dio hladnu i suhu kontinentalnu klimu. U sjevernom dijelu Kine godišnja količina oborina ne prelazi 1 000 mm (Peking 626 mm, unutrašnja Mongolija 150 do 200 mm) te je tamo suša vrlo česta. Najmanje oborina (manje od 100 mm) dobivaju zatvorena područja Tarimske zavale i Gobi, a najviše (više od 3 000 mm), zbog ljetnih monsuna, južni krajevi Tibeta. U zapadnom kontinentalnom dijelu Kine zime su na visokim planinama duge i vrlo hladne, a ljeta kratka i hladna, dok je u zavalama (Tarimska i Gobi) temperatura ljeti vrlo visoka, a zimi niska.

Vjetrovi karakteristični za područje Kine su monsuni i tajfuni:

  • Monsun (prema prijevodu s arapskog: ljetno vrijeme) je vjetar koji se pojavljuje dva puta godišnje, a nastaje zbog nejednaka ugrijavanja kopna i mora.: ljeti se kontinenti jače ugriju od oceana što dovodi do razvija područja niskoga tlaka zraka prema kojem struji zrak s oceana (ljetni monsun) i zimski monsun koji nastaje zbog toga što su zimi oceani topliji, a na kontinentima se razvijaju područja visokoga tlaka (npr. sibirska anticiklona) iz kojih zrak struji uz površinu zemlje prema oceanu. Zimski monsun donosi Kini hladnu i suhu zimu sa velikim temperaturnim razlikama između sjevera i juga Kine (do 40 stupnjeva).
  • Tajfun je izraz za tropski ciklon koji se javlja na području sjeverozapadnog Pacifika, između 180. i 100. meridijana istočne geografske dužine. Za sjeverozapadni Pacifik karakteristično je da ne postoje službene sezone tropskih ciklona te se tajfuni mogu javiti tokom cijele godine. Većina tajfuna pogađa Filipine, Japan i obalu Kine.

Tajfuni su prisutni oko 5 puta na godinu, a česte su i poplave, tsunamiji, potresi te pješčane oluje koje su znale zasuti cijela mjesta i protjerati milijune ljudi iz svojih domova. Posebice u proljeće pješčana oluja iz pustinje Gobi donese pijesak čak i do Pekinga, a pješčane se dine približavaju prijestolnici 2 km po godini zbog čega se između pustinje i Pekinga sade 5 700 km dugi „zeleni pojas Kine“

Rijeke čine jedan od najvažnijih pokretača Kine, od njezinih začetaka pa do današnjih vremena, od važnosti za poljoprivredu u prošlosti pa sve do važnosti za električnu energiju danas. Kroz Kinu protječe više od 1 500 rijeka ukupne površine od oko tisuću četvornih kilometara. One uglavnom teku iz gorskih predjela duboko u unutrašnjost, daleko prema istoku gdje se ulijevaju u more. Kina ima velike i duge rijeke zbog čega ima izrazito veliki potencijal za razvoj hidroelektrana i hidroenergije – prema nekim navodima, taj potencijal je najveći na svijetu.

  • Chang Jiang ili Jangce ili Duga rijeka je duga 6 300 kilometara što ju čini najdužom rijekom u državi, a trećom najdužom u svijetu. Izvire u Tibetu, a u povijesti je bila glavna trgovačka i prometna žila.
  • Huang He ili Žuta rijeka duga je 5 464 km i druga je po veličini u Kini. Naziv je dobila zbog navodnjavanja velikih broja plodnih polja te tako omogućila rođenje kineske civilizacije.
  • Zhu Jiang ili Biserna rijeka je velika rijeka u južnom dijelu Kine – duga je 2 197 km. Njena delta je najgušće naseljeno i najbogatije područje Kine.
  • Talimu je rijeka koja se nalazi u južnom dijelu provincije Xin Jianga a najdulja je kontinentalna rijeka u Kini – duga je 2 179 kilometara.
  • Osim prirodnih rijeka, u Kini se nalazi i čuvena umjetna rijeka Da Yun He čija je izgradnja započela još u 5 stoljeću. Njezin tok čini nešto manje od 2 000 kilometara. Nalazi se sjeverno od Pekinga u istočnoj kineskoj provinciji Zhe Jiang i povezuje Hai He, Huang He, Huai He, Chang Jiang i Qian Tang Jiang. Ovo je najdulja i najranije iskopana umjetna rijeka na svijetu.

Kineska kuhinja

Kad živite u Kini ili kad češće putujete u nju, zavolite spoj modernog i tradicionalnog koji prožima svaku poru kineskog svijeta  – veselite se svakom pogledu na kineske krovove dok šetate tradicionalnim kineskim ulicama ili ste na nekom vidikovcu i ne odvajate se od fotoaparata jer želite što više toga sačuvati kroz fotografije, nervirate se što za svaku stvar koju želite kupiti morate najčešće žustro pregovarati ali ste sretni kad dobijete cijenu koju ste htjeli, jedva čekate osjetiti ritam grada i biti dio gužve u kojoj sve funkcionira kao da to nije a onda se, sa istim žarom, izdvojite i pod nekom brezom na klupi čak i “ubijete oko” prije nego obilazak nastavite dalje… Žurite u susret veličini svakog mjesta na kom ste, daje Vam prostora za disati iako čistog zraka fali  – žurite jer Vam veličina nekako daje osjećaj veće slobode…

A kada nekom spomenete Kinu, asocijacije su različite i mnogobrojne  –  žene pomisle na svilu, čajnike i lepeze, duge kose Kineskinja,  muškarci pred sobom vide vrijedan, mnogoljudan narod i raznolike mogućnosti trgovine, biznisa, djeca odmah povežu Kineze i rižu, mnogima misli odlutaju u kineske provincije, gradove, prekrasna mjesta kojih je jako puno, nemali broj priča o jeziku i pred očima ima kineske znakove koji im uglavnom, ako nisu počeli učiti, stvara upitnik, ali, ipak, većina pomisli na kinesku kuhinju i odmah poželi otići u kineski restoran.

Dakle, koliko god da uživate u svim detaljima koji Kinu čine posebnom i drugačijom od svega na što ste navikli, najveći osmijeh uvijek izvuče upravo miris hrane, neodoljivi miris npr. jasmina. Ujedno, to je ono to Vam po povratku iz Kine najviše fali –  ta poznata, kineska kuhinja u Kini, mnogima jedna od omiljenih, kuhinja koja je tako različita ne samo od svjetskih kuhnja nego i od kineskih kuhinja u svijetu.

  • Kinezi kuhari načinom serviranja i pripremom kao i korištenjem (lokalnih) sastojaka, prilagođavaju svoja jela mjestu (državi, gradu) u kom ih serviraju – kineska kuhinja obiluje različitim voćem i povrćem – ono što od povrća i voća uspijeva u jednom dijelu zemlje, u drugom možda ne uspijeva – glavni sastojci u jelima variraju, koristi se ona kultura koja je karakteristična za dato područje (uvriježeno je mišljenje da Kinezi jedu samo rižu)
  • Kineska kuhinja je najraznovrsnija na svijetu – smatra se da kineski jelovnik ima više od 20 000 različitih jela, a niti jedno nije od krumpira
  • Ljuto u kineskoj kuhinji nije isto kao ljuto na zapadu – postoje vrste ljutog

  • Okrugli stolovi i hrana koja je servirana na kotaču omogućavaju da svatko proba sve – to povlači sa sobom naručivanje više vrsta hrane pa su samim tim obroci i raznolikiji
  • Postoji kruh koji se zove se mantou (馒头 mán​tou) i prava ga je šteta ne probati, ako ste u Kini – može biti spreman u dubokom ulju ili na pari; u obadva slučaja poslužen je s vanilija sosom
  • Naziv kineskih jela nema veze s načinom pripreme. Npr. 地三鲜  su naziv za jelo koje se sastoji od patlidžana, krumpira i zelene, svježe paprike – ako, dakle, ne znate što je unutra, ime vam neće puno kazati

  •  Kineska jela se brzo pripremaju – termički se ne iscrpljuju previše, najčešće se pripremaju u woku
  • Soja sos je jako važan ili neizostavan sastojak
  • Jede se štapićima  – nastali prije 5 000 godina, prvobitno su se koristili za kuhanje, ne prilikom jela. Danas, kako bi zadovoljili potrebu za jednokratnim štapićima za jelo, Kinezi isijeku 20 milijuna stabala starih oko 20 godina. Godišnje “potroše” 80 milijardi pari. Štapići su široki 0,5 – 1 centimetar i dugački 20 centimetara

  • Cijena hrane varira – može biti od 1 eura do 1 000 eura. Bez obzira na cijenu, u restorananima ljudi često sjede u jaknama (nema grijanja) – naruče, pojedu, i idu dalje
  • Poslovni sastanci neizostavno podrazumijevaju i odlazak u kineski restoran
  • Tradicionalno se kulinarske karakteristike kineske kuhinje dijele po regijama, izdvojit ćemo 4 najznačajnije

ŠANGAJSKA KUHINJA – ISTOK

Karakteristika ove kuhinje su jela od svježih morskih plodova. Prilikom pripreme hrane koristi se više soja umaka nego u drugim regijama i jela su ponekad slatkasta zbog dodatka šećera. Šangajska, ili istočna kuhinja, potiče sa prostora oko delte Jangcea u kojima vlada blaga klima; zastupljena su dosta pirinčana polja. Ono što izdvaja šangajsku kuhinju od ostalih je tehnika spremanja koja se razlikuje od poznate tehnike brzog prženja. Radi se o sporom “crvenom”  krčkanju u pirinčanom vinu i gustom soja sosu. Kako je šangajska kuhinja poznata po slatkoći i masnoći, ona je najmanje popularna kineska kuhinja u svijetu. Za dekoraciju jela iz ove kuhinje je potrebno dosta vremena.

PEKINŠKA KUHINJA – SJEVER

Sa sjevera potječe umijeće spravljanja čitavog niza tjestenina među kojima su najpoznatije kineski ravioli, 饺子 jiǎo​zi

Ipak, najpopularnije pekinško jelo je svjetski poznata “Pekinška patka”.

KANTONSKA KUHINJA – JUG 

Regija je poznata po vrhunskoj, ali i neobičnoj kuhinji. Kaže se da se na jugu jede sve što gmiže, pliva, hoda i leti. Tipična su slatkokisela, blaga jela. Klasični način pripreme hrane je prženje uz miješanje u woku, a poznaju i sve ostale načine pripreme. Hrana je šarolikih boja i važnost se pridaje dekoraciji i aranžiranju.

SEČUANSKA KUHINJA – ZAPAD

Na zapadu Kine razvila se posebno ljuta verzija načina spremanja hrane bazirana na nekoliko vrsta crvenih chilli papričica i sečuanskom papru te ljutom ulju. Jela ove kuhinjae obiluju začinima, češnjakom. Razlog tome je što se pokrajina Sichuan nalazi u kotlini pa zbog pretjerane vlage u zraku mnogi boluju od reumatskih oboljenja a ljuto zagrijava tijelo. Prema nepotpunim statističkim podacima, postoji više od četiri tisuće vrsta sechuanskih specijaliteta.

Mi ćemo uskoro na turističko-edukativno putovanje u Peking i Šangaj, ne sumnjamo da ćemo uživati u kineskoj hrani, svi se neizmjerno veselimo, jedva čekamo! Nadamo se da ćete i Vi, ako već niste, posjetiti ovu predivnu zemlju i u šarolikoj ponudi pronaći najbolje. U međuvremenu, za sva fina i zdrava jela, želimo Vam dobar tek iliti, što bi Kinezi rekli, 慢慢吃 màn​màn​chī! :)

Zemlje svijeta

Pripremili smo Vam popis od oko 150 zemalja svijeta. Nadamo se da će Vam biti od koristi te da ćete naučiti one zemlje koje Vas osobno najviše zanimaju. Svakako, ako smo izostavili neku zemlju koja može biti također zanimljiva drugima za naučiti, javite nam pa ćemo dopuniti. 🙂

Afganistan Ā​fù​hàn 阿富汗
Albanija Ā​’ěr​bā​ní​yà 阿尔巴尼亚
Alžir Ā​’ěr​jí​lì​yà 阿尔及利亚
Andora Ān​dào​’ěr 安道尔
Argentina Ā​gēntíng 阿根廷
Armenija Yàměiníyà 亚美尼亚
Austrija Àodìlì 奥地利
Azerbajdžan Āsàibàijiāng 阿塞拜疆
Bahami Bāhāmǎ 巴哈马
Bahrein Bālín 巴林
Bangladeš Mèngjiālāguó 孟加拉国
Barbados Bābèiduō 巴贝多
Belgija Bǐlìshí 比利时
Bjelorusija Báiéluósī 白俄罗斯
Bolivija Bōlìwéiyà 玻利维亚
Bosna i Hercegovina Bōshìníyǎ-hèsègēwéinà 波士尼亞-赫塞哥維納
Brazil Bāxī 巴西
Bugarska Bǎojiālìyà 保加利亚
Češka Jié​kè 捷克
Čile Zhìlì 智利
Cipar Sàipǔlùsī 塞浦路斯
Crna Gora Hēi​shān 黑山
Danska Dānmài 丹麦
Dominikanska Republika Duōmíngníjiā 多明尼加
Egipat Āi​jí 埃及
Ekvador È​guāduō 厄瓜多
El Salvador Sàěrwǎduō 萨尔瓦多
Engleska Yīng​gé​lán 英格兰
Estonija Ài​shā​ní​yà 爱沙尼亚
Etiopija Āi​sài​’é​bǐ​yà 埃塞俄比亚
Filipini Fēilǜbīn 菲律宾
Finska Fēnlán 芬兰
Francuska Fǎguó 法国
Gambija Gān​bǐ​yà 甘比亚
Gana Jiā​nà 加纳
Grčka Xīlà 希腊
Grenada Géruìnàdá 格瑞那达
Gruzija Gélǔjíyà 格鲁吉亚
Gvajana Gěyànà 盖亚那
Gvatemala Guādìmǎlā 瓜地马拉
Haiti Hǎidì 海地
Honduras Hóngdōulāsī 宏都拉斯
Hrvatska Kèluódìyà 克罗地亚
Indija Yìndù 印度
Indonezija Yìndùníxīyà 印度尼西亚
Irak Yīlākè 伊拉克
Iran Yīlǎng 伊朗
Irska Àiěrlán 爱尔兰
Island Bīngdǎo 冰岛
Israel Yǐsèliè 以色列
Istočni Timor Dōng dìwèn 东帝汶
Italija Yìdàlì 意大利
Jamajka Yámǎijiā 牙买加
Japan Rìběn 日本
Jemen Yěmén 也门
Jordan Yuēdàn 约旦
Južna Koreja Hánguó 韩国
Kambodža Jiǎnpǔzhài 柬埔寨
Kameron Kā​mài​lóng 喀麦隆
Kanada Jiānádà 加拿大
Katar Kǎtǎěr 卡塔尔
Kenija Kěn​ní​yà 肯尼亚
Kina Zhōngguó 中国
Kolumbija Gēlúnbǐyà 哥伦比亚
Kosovo Kē​suǒ​wò 科索沃
Kostarika Gēsīdàlíjiā 哥斯大黎加
Kuba Gǔbā 古巴
Kuvajt Kēwēitè 科威特
Laos Lǎowō 老挝
Latvija Lā​tuō​wéi​yà 拉脱维亚
Lebanon Líbānèn 黎巴嫩
Libija Lì​bǐ​yà 利比亚
Lihtenštajn Lièzhīdūnshìdēng 列支敦士登
Luksemburg Lúsēnbǎo 卢森堡
Madagaskar Mǎ​dá​jiā​sī​jiā 马达加斯加
Mađarska Xiōngyálì 匈牙利
Makedonija Mǎ​qí​dùn 马其顿
Malazija Mǎláixīyà 马来西亚
Maldivi Mǎěrdàifū 马尔代夫
Malta Mǎěrtā 马耳他
Mauricijus Máo​lǐ​qiú​sī 毛里求斯
Meksiko Mòxīgē 墨西哥
Mianmar Miǎndiàn 缅甸
Moldavija Móěrduōwǎgònghéguó 摩尔多瓦共和国
Monako Mónàgē 摩纳哥
Mongolija Měnggǔ 蒙古
Mozambik Mò​sāng​bǐ​kè 莫桑比克
Nepal Níbóěr 尼泊尔
Niger Ní​rì​’ěr 尼日尔
Niger Ní​rì​’ěr 尼日尔
Nigerija Ní​rì​lì​yà 尼日利亚
Nikaragva Níjiālāguā 尼加拉瓜
Nizozemska Hélán 荷兰
Njemačka Déguó 德国
Norveška Nuówēi 挪威
Oman Āmàn 阿曼
Pakistan Bājīsītǎn 巴基斯坦
Palestina Bālèsītǎn 巴勒斯坦
Panama Bānámǎ 巴拿马
Paragvaj Bālāguī 巴拉圭
Peru Bìlǔ 秘鲁
Poljska Bōlán 波兰
Portoriko Bōduōlígè 波多黎各
Portugal Pútáoyá 葡萄牙
Rumnjska Luómǎníyà 罗马尼亚
Rusija Éguó 俄国
San Marino Shèng​mǎ​lì​nuò 圣马力诺
Saudijska Arabija Shātè ālābó 沙特阿拉伯
Singapur Xīnjiāpō 新加坡
Sirija Xùlìyà 叙利亚
Sjeverna Irska Běi​ Ài​’ěr​lán 北爱尔兰
Sjeverna Koreja Běi cháoxiǎn 北朝鲜
Škotska Sū​gé​lán 苏格兰
Slovačka Sī​luò​fá​kè 斯洛伐克
Slovenija Sīluòwénníyà 斯洛文尼亚
Španjolska Xībānyá 西班牙
Srbija Sāiěrwéiyà 塞尔维亚
Šri Lanka Sīlǐlánkǎ 斯里兰卡
Sudan Sū​dān 苏丹
Surinam Sū​lǐ​nán 苏里南
Švedska Ruìdiǎn 瑞典
Švicarska Ruìshì 瑞士
Tailand Tàiguó 泰国
Taivan Táiwān 台湾
Trinidad i Tobago Qiānlǐdá hé duōbāgē 千里达和多巴哥
Tunis Tū​ní​sī 突尼斯
Turkmenistan Tǔkùmàn 土库曼
Turska Tǔěrqí 土耳其
Uganda Wū​gān​dá 乌干达
Ujedinjeni Arapski Emirati Ā​lābólián hé qiúchángguó 阿拉伯联合酋长国
Ujedinjeno Kraljevstvo Yīngguó 英国
Urugvaj Wūlāguī 乌拉圭
USA Měiguó 美国
Uzbekistan Wūzībiékèsītǎn 乌兹别克斯坦
Vatikan Fàn​dì​gāng 梵谛冈
Vels Wēi​’ěr​shì 威尔士
Venezuela Wěinèiruìlā 委内瑞拉
Vietnam Yuènán 越南
Zambija Zàn​bǐ​yà 赞比亚
Zimbabve Jīn​bā​bù​wéi 津巴布韦

Međunarodni dan kineskog jezika

Danas, 20.04., UN obilježava 8. po redu Dan mandarisnkog, kineskog jezika kao način proslave povijesti jezika i njegovog, iznad svega, doprinosa svijetu. Cilj je osvijestiti važnost učenja i potaći što veći broj ljudi na učenje kineskog jezika.

Mi smo ga odlučili obilježiti tako što ćemo navodeći 24 činjenice, korisne i neobične podatke o kineskom jeziku dati svoj doprinos širenju navedenog cilja.

  1. Tvorcem kineskog pisma smatra se Cangjie (仓颉 Cāng Jié) – legenda kaže da je imao četiri oka i četiri zjenice. Bio je službeni povjesničar jedne od najvažnijih figura u kineskoj mitologiji – Žutog cara (黄帝 Huángdì), praoca kineskog naroda. Prema kineskoj mitologiji, Žuti car ga je zadužio da stvori pismo kako bi se moglo bilježiti koliko je žita i stoke. Cangjie je dugo razmišljao ali rješenje nije nalazio. No, jednog je dana, kada je vidio otisak životinjskog stopala u zemlji (koji je pripadao mitološkoj zvijeri pa se uveliko razlikovalo o stopala obične životinje), Cangjie dobio ideju! Prvo je počeo razmišljati po čemu se svaka pojava razlikuje jedna od druge a onda je na osnovu toga napravio znakove te ih predstavio Žutom caru. Po legendi, tada su s neba počele kišiti žitarice. Zato u razdoblju tzv. Kiša žitarica (jednom od 24 solarna razdoblja u kineskom tradicionalnom kalendaru za obilježavanje poljoprivrednih aktivnosti, tzv. 二十四节气 iliti 20.04.) UN obilježava Dan kineskog jezika
  2. Kineski jezik u svojoj standardnoj mandarinskoj formi od 1950. predstavlja službeni jezik NR Kine, Tajvana, Hong Konga, Macaa a jedan je od službenih jezika u Singapuru i jedan od 6 službenih jezika UNa
  3. Kineski jezik je najstariji pisani jezik na svijetu. Prve znakovne inskripcije pronađene na oklopima kornjača datiraju iz vremena Shang dinastije (1766. – 1123. pr.Kr.) što pokazuje starost pisma od preko 3000 godina
  4. Riječ “Mandarin” potječe iz  Sanskrita (jezik kojim je napisan najranija indijska literatura, tzv. Vede) i označava državnog ministra – “mantri”. Tu su riječ portugalski trgovci adaptirali u “Mandarin”, budući su za trgovinske poslove isključivo mogli pregovarati s članovima kineske carske vlade
  5. Kineski jezik pripada sino-tibetanskoj obitelji jezika – s 1.300.000.000 govornika druga su najveća jezična obitelj na svijetu. Grupi pripada 340 jezika koji se govore u Kini, regionu Himalaja i Jugoistočnoj Aziji. Dijele se u dvije grupe jezika: kineske (osam jezika s oko 1.220.000.000 govornika) i tibetansko-burmasnke (oko 330 jezika s oko 70 miliona govornika)
  6. Najveći jezik iz kineske obitelji je mandarinski kineski, govori ga 875 milijuna ljudi. Slijede wu kineski s 80 milijuna govornika, kantonski kineski s 70 milijuna govornika, min kineski s 60 miliona govornika, jin kineski s 45 milijuna govornika, xiang kineski s 36 milijuna govornika, hakka kineski s 33 milijuna govornika i gan kineski s 21 milijun govornika
  7. Oko 30% kineske populacija, oko 400 milijuna ljudi, ne govori mandarinski kineski
  8. Smatra se da je kantonski jezik možda jedan od najstarijih dijalekata kineskog jezika koji se je odvojio od prvobitnog kineskog jezika. Govori ga preko 90% Kineza u dijaspori iz razloga što su to pretežno doseljenici iz provincija Guangdong i Guangxi, kao i iz Hong Konga i Makaoa – karakterizira  ga 9 tonova
  9. Iako se često za kineski jezik kaže da je jedan jezik, regionalne varijacije različitih dijalekata su jako velike: izgovor je potpuno drugačiji. Kako Kinezi preferiraju govoriti dijalektima a kako su razlike između njih ogromne, čak se može reći da su to posebni jezici – ono što ih povezuje je znakovno pismo
  10. Tradicionalno kinesko pismo ili tradicionalni kineski znakovi se koristi u kontrastu prema tradicionalnim znakovima još jednog standardiziranog seta —  pojednostavljenim kineskim znakovima koje je standardizirala vlada NR Kine od 1950-ih. Tradicionalni znakovi se službeno koriste u Tajvanu, Hong Kongu, Macaou te prekomorskim kineskim zajednicama dok se pojednostavljeno kinesko pismo koristi u službenim spisima Kine, Singapura i Malezije
  11. Danas je u upotrebi oko 7000 znakova, s poznavanjem 3000 znakova mogu se čitati novine
  12. Uobičajen red riječi u kineskom jeziku je subjekt – glagol – objekt. U biti, raspored riječi u rečenici prati kronologiju radnji u stvarnosti. Specifičan je po svojoj gramatičkoj jednostavnosti jer nema nastavaka za glagole i imenice, sve je u osnovnom obliku. Tehnički je, pri tom, jako logičan
  13. Osim što je znakovni i tonalni jezik, kinesko pismo se naziva i jednosložno pismo. Razlog tome je što jedan znak predstavlja jedan slog
  14. Kineski jezik nema abecedu ali ima fonetski alfabet tzv. pinyin (拼音 pīnyīn), oblikovan i odobren 11.02.1958. godine. Sastoji se od 23 početnika (glas kojim kreće izgovor riječi), 34 završnika (dio sloga koji nije početnik ;)) i 5 tonova: 4 definirana tona + tzv.prazan ton. Nije zamjensko nego je pomoćno pismo kineskog jezika kojim se bilježi izgovor znakova. Iako latinični zapis kineskog jezika, u izgovoru su neka slova različita u odnosu na zapadnu ili hrvatsku latinicu. Pri tom, tu su slova x, sc, ch, zh koja ne postoje u zapadnoj ili hrvatskoj latinici
  15. Kineski jezik ima 120 klasifikatora (količnika) koji se koriste između broja/ pokazne zamjenice i imenice, upućuju na imenicu – ako ne znamo što imenica znači a znamo za koje imenice se navedeni klasifikator koristi, možemo pretpostaviti njeno značenje. Postoji tako klasifikator za plosnate premete, za duge premete, za papirnate predmete i sl. Ako pak ne znamo klasifikator za određenu imenicu, koristimo univerzalni kalifikator ge 个
  16. Jedna petina svjetskog stanovništva govori kineski jezik u jednoj od njegovih formi
  17. Od četiri vrste znakova (pokazni, piktografi, asocijativni i pikto-fonetski) najrasprostranjeniji su pikto-fonetski, 80% su kineskih znakova. Sastoje se od radikala koji upućuje na značenje znaka i obično se nalazi s lijeve strane i od fonetika koji upućuje na izgovor. S druge strane, najmanju grupu čine piktografi, 5% su kineskih znakova a predstavljaju sliku predmeta
  18. Kineski jezik sadrži veliki broj idioma. Posebno se koriste u razgovoru među obrazovanim Kinezima – što više idioma znate, smatra se da je vaš kineski bolji – oni su mjerilo znanja. Da biste ih razumjeli, trebate poznavati povijest idioma kako bi bilo moguće shvatiti kontekst u kojem se koristi. Kinezi zato vjeruju da je strancima teško naučiti njihov jezik pa ako stranac izgovori čak samo bok na kineskom, to će dočekati s velikim entuzijazmom
  19. Znanstvena istraživanja utvrdila su da osobe koje govore kineski jezik koriste obje polovice mozga, dok osobe koje govore npr. engleski jezik pri tome koriste samo lijevu polovicu. Naime, potrebno je korištenje obje polovice mozga kako bi se razlikovale riječi koje imaju drugačije tonove u mandarinskom jeziku
  20. Začenje istog sloga ovisi o izgovoru pa jedan slog izgovoren u 4 različita tona može imati 4 ili više značenje. Npr.: Wǒ xiǎng wèn nǐ (我想问你) nije isto kao Wǒ xiǎng wěn nǐ (我想吻你). Prva rečenica znači: Želim te pitati, druga: Želim te poljubiti. Nekad riječ ima isti pinyin a različit znak, samim tim različito značenje, npr .: (他, 她, 它) znači on, ona, ono dok nekad pak isti znak može imati različit pinyin, samim tim različito značenje, npr.: 银行yín​háng znači banka, 行xíng ok
  21. Postoji poznata poema 施氏食狮史 Shī shì shí shī shǐ (The Lion-Eating Poet in the Stone Den) koja se sastoji od 120 znakova od kojih se svaki izgvara s “shi” a u jednom od 4 tona – svojevrstan je tongue twister!
  22. U kineskom jeziku nalaze se riječi koje su nastale pod utjecajem engleskog, prevedene su tzv. fonetskim prijevodom. Npr., 巧克力 qiǎokèlì je čokolada, 沙发 shāfā je sofa
  23. Sve do 1955. kineski se jezik pisao okomito u stupcima, od desna prema lijevo. Tada je NR Kina odlučila, po uzoru na Zapad, učiniti pismo sličnije zapadnjačkima, te se od tada piše vodoravno, s lijeva na desno. U ispisu puno pomaže poznavanje strukture jezika
  24. Iako se smatra jednim od najtežih jezika na svijetu, više od 50 milijuna stranaca ga nauči diljem svijeta. Trenutno je među najpopularnijim egzotičnim jezicima koje uče Europljani – kineski jezik je ne samo najbrže rastući jezik na svijetu, nego najbrže rastući drugi jezik na Zapadu

Hvala Stipi, Leonu, Marti i Damjanu što su zajedno s nama učestvovali u kreiranju ovog posta! <3

Također, veliko hvala Ljudevitu Grguriću Grgi i HR2 koji su nas ugostili u emisiji “Gladne uši“, TV Zapad na kojoj nas je ugostio Tomislav Cvitan u emisiji “Zapadna strana” kao i portalu She.hr koji su s nama obilježili ovaj dan!

Taichi majstor u Zagrebu

Naziv Tai chi  (太极 – tài​jí​) naziv je za princip kineske filozofije prikazan simbolom kruga koji je podijeljen slovom S na dvije kapljice iste veličine. Jedna je bijele boje s crnom točkom, druga je crne boje s bijelom točkom – simbolično govore o tome kako u životu ne postoje čiste krajnosti; ove kapljice predstavljaju koncept Yin-a i Yang-a.

S druge strane, Chuan (拳 – quán) se odnosi na šaku, ali simbolizira kretanje. U dubljem smislu predstavlja i kontrolu nad osobnim pokretima. Kažu da je ruka najsavršeniji instrument uma jer sve što um zamisli, ruka ostvari. Upravo zbog te veze uma i tijela, koju su u Kini davno prepoznali, Tai chi sadrži samo kružne i fluidne pokrete; napetost izaziva grčevite i pravocrtne a smirenost lake i kružne kretnje.

Tai chi Chuan (太极拳 – tài​jí​quán) se stoga definira kao sistem za uravnoteženje suprotnosti, kontroliranje uma putem fizičke aktivnosti. Pri tom, on ne traži fizičku snagu – baziran je na konceptu međudjelovanja chi-ja i uma.

 

Naime, psihička napetost i tjelesna preopterećenost, smatraju stručnjaci, stvara unutarnju neravnotežu i vanjsku ukočenost – ako živčani sustav i mišići nisu opušteni, niti chi ne može kružiti. Kolanje chi-a, vjeruje se, produžuje život i čisti um; daoisti su još od davnina smatrali da samo takav um može primiti i shvatiti stvari.

Chi je osnova Tai chi-a, njegov je prvi princip. Kako na zapadu ne postoji odgovarajući prijevod, možemo ga pobliže objasniti/ definirati kao unutarnju, vitalnu, životnu energiju; Tai chi se ne bavi time je li Chi metafizičke, kemijske ili bilo koje druge strukture, bavi se efektom koji ima na naše zdravlje, život – cilj u vježbanju Tai chi-ja je uravnoteženjem unutarnjeg, uskladiti se s vanjskim.

Pri tom, opisani chi (气 – qì) nije isti chi (极 – ​jí) iz naziva Tai chi (太极 – tài​jí) – kao što vidite, te se dvije riječi se na kineskom različito pišu i izgovaraju pa samim tim imaju i različito značenje. Chi o kojem upravo govorimo poznat Vam je iz tradicionalne kineske medicine, većini poznat iz akumpukture – iglama se ubadaju akumpukturne točke koje se nalaze na meridijanima, time se utječe na tok energije i na taj način se liječe bolesti koje nastaju kada dođe do začepljenja protoka spomenute. Liječi se, dakle, uzrok a ne posljedica.

Danas se u Kini vježbaju četiri glavna stila Tai chi-ja: YANG, WU, HO, SUN – ostalo su njihove varijacije. Kažu neki zapisi da su prve taoističke vježbe disanja i dugovječnosti, iz kojih je, smatra se, nastao Tai chi, sadržavale samo 13 pokreta. Njih ćemo, između ostalog, imati priliku učiti/ prakticirati na seminaru koji će u Zagrebu  od 28. do 30.travnja održati Tao Master Zhang  – veliki  kineski učitelj, iscjeljitelj, majstor Tai chia, I Chinga i kaligrafije.

Predsjednik je Istraživačkog Instituta za Kinesku Predikcijsku Kulturu (Tui Bei Tu); dekan Tiahua Umjetničkog istraživačkog instituta za kaligrafiju i slikanje; prodekan istraživačkog centra naslijeđene kulture Kineske drevne civilizacije; direktor Kineskog Tai chi odbora sportsko-industrijskog udruženja; potpredsjednik stručnog odbora za međunarodnog I Ching udruženja i zamjenik direktora upravljačkog odbora Lingcheng taoističkog hrama u Langzhongu, u pokrajini Sichuan, u Kini.

Nudi individualne i grupne konzultacije u raznim životnim područjima (životno planiranje-predikcije, zdravstvena/ bračna savjetovanja, pomoć u pronalaženju idealnog životnog partnera, predikcije financijskih trendova, poslovne strategije/ planiranja kao i private/ poslovne Feng Shui konzultacije) pa ne čudi da danas njegove seminare pohađaju deseci tisuća ljudi u Kini.

Ove godine će za vrijeme svoje turneje po Europi boravit u Zagreb od 28.04. do 03.05 – prva tri dana će biti seminar, dok će u razdoblju od 1.05. do 03. 05. biti dostupan za individualne konzultacije i tretmane.

 

Želite li više saznati, dublje upoznati ne samo Tai chi, nego i kaligrafiju i I Ching, rezervacije se mogu napraviti na Facebook profilu ili na mail MasterZhangInCroatia@gmail.com.