Politika jednog djeteta

Kina ima 340 milijuna obitelji, s 3.63 osobe po domaćinstvu. Tradicionalna obitelj se sastojala od roditelja i djece te njihove djece pa je najčešće zajedno živjelo 3 ili više generacija i to pod apsolutnim autoritetom muške glave obitelji – u najnovije doba, a od kad je uvedeno ‘planiranje obitelji’, kod mnogih obitelji muž i žena počeli su zajednički voditi brigu o domaćinstvo, konzultirajući se s ostalim članovima obitelji – poštovanje prema starijim članovima zajednice je ostao superlativ kineske kulture.Kineska politika jednog djeteta započela je 1979. Plan je bio da traje 50 godina, cilj je bio smanjenje nataliteta iz razloga što su (posebice) razvijene zapadne države pritisnule Kinu tvrdeći da kinesko povećanje stanovništva predstavlja prijetnju miru i svjetskim ekonomskim resursima (čak su UNICEF i UNFPA financirali Kinu s 5 milijuna dolara godišnje u potpori kineske politike jednog djeteta). No, te tvrdnje su kontroverzne i ne slažu se svi s njima. Na primjer, japanski istraživači su utvrdili da na Zemlji ima dovoljno hrane ne samo za postojeće svjetsko stanovništvo već bi bilo dovoljno i za 57 milijardi ljudi, bez da se traže novi izvori hrane i bez napretka znanosti. Također, dio znanstvenika smatra da nema gospodarskog napretka bez povećanja stanovništva – starenje stanovništva tj. manje mladih i sve više staraca smanjuju mogućnost ekonomskog napretka zemlje. To je upravo jedna od negativnih strana politike jednog djeteta. Kako pronaći dovoljan broj radnika? Otkud financirati mirovine? Tko će brinuti o svim onima koji će ostati sami? Naime, nesrazmjeran je odnos među spolovima – još odavno se predviđalo da će do 2020. biti 30-60 milijuna više muškaraca nego žena, iz čega proizlazi da se mnogi dečki neće oženiti što će dodatno smanjiti natalitet. Razlog tome je što su Kinezi nastojali imati dječake jer oni nastavljaju obiteljsku lozu, potrebni su kao radna snaga u poljoprivredi i tradicionalno se brinu za roditelje u starosti pa je u Kini bila prisutna velika stopa pobačaja djevojčica i čedomorstva već rođenih djevojčica. Široka dostupnost ultrazvuka i lak pristup pobačaju su uradili svoje. Premda su kineske vlasti od 2003. zabranjivale pobačaj temeljen na spolu, nesrazmjer između spolova iz godine u godinu je rastao, posebice u ruralnim krajevima.

Za vrijeme trajanja politike jednog djeteta, bračni parovi u kineskim gradovima mogli su imati, dakle, samo jedno dijete, dok su na selu mogli imati jedno ili dvoje, ako je prvo dijete djevojčica ili ako su oba roditelja jedinci. Naknadno je zakon i dopunjen izmjenom po kojoj su i parovi u gradovima mogli imati dvoje djece i to u situacijama ako je i samo jedan roditelj jedinac/ ica. Nadalje, politika se nije odnosila na Tibet, Hong Kong i Makao kao niti na nacionalne manjine kojih je u Kini, inače, 56.

Oni koji su prekršili vladinu odluku, snosili su kaznu koja je iznosila 10 puta više od prosječnog godišnjeg primanja kućanstva u Kini. Mogli su izgubiti i posao, pristup liječenju i obrazovanju. Provjere domaćinstava su postojale, radilo se na popisima djece. Onima koji su prekršili zakon a koji su bili u tome uhvaćeni bi određen pobačaj – kinesko ministarstvo zdravlja je objavilo da je od 1971. izvedeno 336 milijuna pobačaja.

No, bilo je i situacija u kojima su isti izbjegnuti. Žene bi odlazile od kuće i vraćale se kad bi pobačaj bio prerizičan za život majke, rađali bi djecu jedno za drugim pa ih prijavljivali kao blizance ili ih ne bi uopće prijavljivali – djece koja nisu imala svoje dokumente a niti, naknadno, pravo na školu je godišnje, kažu podaci, bilo oko 3 milijuna.Procjenjuje se da je politika jednog djeteta spriječila rođenje 400 milijuna ljudi  – ukinuta je krajem 10.mjeseca 2015., nakon tri i pol desetljeća. Ono dobro što je donijela je smanjeno siromaštvo, povećan stupanj obrazovanja, veći novac koji je uložen u razvoj zemlje.

Iako nema ograničenje, danas većina gradskih obitelji odlučuje imati samo jedno dijete jer smatraju da mu tako više mogu priuštiti. Kako će se stvari u budućnosti mijenjati, u kom pravcu ići… tek ćemo svjedočiti.

Ono što je sigurno je da se ovih dana kineske obitelji okupljaju, guzve su posvuda jer… približava se kineska Nova godina a njena centralna točka jest obitelj – zajedništvo, ljubav, briga…

Kineski san

Ušli smo u Novu godinu, rezimiramo prethodnu i razmišljamo što možemo i trebamo napraviti u ovoj. A kako je Kina dio naših i poslovnih i privatnih života, dok podvlačimo crtu pa prošlogodišnji planer i bilježnicu mijenjamo novim,  krećemo razmišljati što je Kina postigla u prošloj godini i kuda ona želi ići.

Naše putovanje 2017. omogućilo nam je da iz prve ruke svjedočimo ogromnim promjenama koje Kina živi. Pitamo se što će se sve izmijeniti do srpnja 2018. kad opet idemo u posjet, šta će nas tada (vjerujemo pozitivno) šokirati. Hoće li nebo Pekinga biti plavije, zrak čistiji? Hoće li prosječna plaća biti veća od 8.000,00 kn? Hoće li Wechat biti bogatiji za još neku opciju pa će npr. plaćanje putem QR koda biti zamijenjeno nekom novom, modernijom opcijom ili će “samo” biti obogaćena nečim novim, što mi (također) nemamo? Hoće li gradski bicikli biti besplatni više od dva sata preko vikenda a dostupni na svakom koraku? Hoće li se negdje u Kini pojaviti najviša od najviše zgrade na svijetu ili ćemo u Šangaju opet ići na 2. po visini u svijetu? Hoće li “made in China” svojim dizajnom i kvalitetom preplaviti još više tržište u Kini a u svijetu postati poznatiji kao sinonim jako dobre robe? Hoće li nas u tržnim centrima dočekati još veći broj odličnih govornika engleskog jezika? Hoćemo li imati i 26. liniju metroa u Pekingu ili će postojeće opet i još više prekiriti grad? 2003. je bilo čudno zašto postoji 1., 2. i 13. linija (zašto ne 3. ?!) a 10ak godina kasnije je postalo sasvim jasno – Kina je imala plan i znala svoj cilj – kasnije ga je samo sprovela u djelo, ništa nije bila niti greška niti slučajnost. Naravno, to je samo jedan primjer, najvažniji kao pokazatelj kako sve u Kini funkcionira.

Kad dulje surađujete s kineskim partnerima ili kad dulje živite u Kini, uočite jednu stvar a to je da Kinezi uvijek ispred sebe stavljaju svoj narod i državu (naravno, govorimo općenito:)). Nije to u smislu da nije bitno kako je njima osobno ili kako će im biti nego da je važnije kako je državi i kako će njoj biti. Ne možete se oteti dojmu da je Kina jedan identitet za čiji napredak se živi, radi, trudi. Taj stav zajedništva i zajedničkog cilja se čini kao i razlog i uzrok zašto je Kina tu gdje je i zašto će, mi ne sumnjamo, biti tamo gdje joj je san biti.Xi Jinping, predsednik Kine i lider Komunisttičke Partije, jedan od najautoritativnijih kineskih lidera u posljednjih nekoliko desetljeća, je u 10.mjesecu 2017. na otvorenju 19. kongresa Komunističke partije (veliki kongres koji se održava iza zatvorenih vrata svakih 5 godina a na kojem se ne određuje samo tko će idućih 5 godina voditi Kinu nego i u kom će smjeru Kina ići) najavio da će socijalistička ideologija sa kineskim karakteristikama, koja je ostvarila kineski preporod, do 2020. izgraditi imućno društvo, a do 2049. moćnu, modernu socijalističku zemlju, ponosno kinesku i upravljanu od strane KPK-e, otvorenu ka svijetu ali snažnu i utjecajnu Kinu, modernu socijalističku zemlju za novu eru. Kao cljeve je istakao istrebljivanje korupcije, posvećivanje pitanjima nejednakosti primanja, ekološke probleme i znatno jačanje vojske – u govoru koji je trajao 2 sata, termin “nova era” upotrijebio je 36 puta.

Kad promatramo službene podatke, uviđamo da je, kako ga je opisao, socijalizam s kineskim karakteristikama ušao u novu eru! Slaže se s kineskim vrhom i Multinacionalna kompanija PricewaterhouseCoopers (PwC) koja je jedna od četiri najveće revizorske tvrtke na svijetu a koja predviđa da će do 2050. najveća ekonomija biti ekonomija Kine – slijedit će je Indija, SAD i Indonezija.U protekloj godini Kina je na samom početku najavila ekonomski rast od 6,5% – već u prvoj polovici BDP je narastao za 6,9% (to je otprilike 38,15 trilijuna yuana tj. 5,62 trilijuna američkih dolara). Iako za ekonomijaom SAD-a zaostaje za nekih 7 triliona dolara (BDP SAD-a je trenutno 18 triliona dolara, BDP Kine je 11 triliona dolara), sustigla je Indiju i trend rasta se nastavlja pa dugoročno gledano, ekonomija SAD-a neće moći dominirati. Stručnjaci, inače, predviđaju razvoj zemalja u razvoju a stagnaciju ili nazadovanje trenutno stabilnih zemalja. Napominjemo da je azijski blok nesumnjivo najveći – predstavlja više od 1/3 globalnog BDPa (33,84%) dok Sjeverna Amerika odnosi više od 1/4 globalne ekonomije (27,95%) a Europa je treća s petinom udjela u globalnom BDPu (21.37%). Ova tri bloka zajedno čine 4/5 globalnog BDPa (83.16%).

Također, u 2017. je najavljeno jedanaest milijuna novih radnih mjesta – po službenim podacima Ministarstva ljudskih resursa i socijalne sigurnosti otvoreno je 10.97 milijuna radnih mjesta, 300 000 više nego u istom razdoblju prethodne godine. Pri tom, registrirana stopa nezaposlenostu u gradovima na kraju 3/4 2017. bila je 3.95% – najniža je to razina od 2008.!

Cilj za 2017. je bio i smanjivanje teške industrije. S tim u vezi kineski ministar rada naglasio je da vlada na razne načine već pruža podršku za 726.000 radnika koji su 2016. ostali bez posla u industriji željeza i uglja te najavio da Peking 2017. planira smanjiti još 500.000 radnih mjesta u proizvodnji željeza, uglja i ostalim granama teške industrije, time smanjiti višak proizvodnog kapaciteta koji je preplavio tržište i smanjiti globalnu cijenu.

I, između ostalog, cilj je bio i jačanje ekoloških standarda. Svi znamo da je rast ekonomije sa sobom donio i rast štetnih plinova pa se u mnogim kinesim gradovima sve teže disalo, nerijetko su potrebne maske, od 2015. su se počeli paliti crveni alarmi. No, na naše ogromno zadovoljstvo, kad smo zadni puta bili u Šangaju, dočekalo nas je potpuno plavo nebo. Vrućine su bile velike, kao i vlažnost zraka (što je i normalno za Južnu Kinu i ljeto), ali je bilo predivno svjedočiti da najveći grad Kine koji je ujedno i indiustrijsi centar Kine nije pod smogom, da radi na pročišćenju zraka i da to radi uspiješno. Sretni smo čuti i za prvi ‘Grad u šumi’, dizajniran za borbu protiv zagađenja i promjene klime koji se počeo graditi u Kini, u Liuzhou, u provinciji Guangxi – cilj mu je apsorbirati gotovo 10 000 tona CO2 i 57 tona zagađivača godišnje te proizvoditi 900 tona kisika. ‘Šumski grad’ je zamišljen kao dom za 30 000 ljudi – bit će prekrit zelenilom (više od milijun biljaka, više od 100 biljnih vrsta i 40 000 stabala) a prostirat će se na 175 hektara površine. Kina bi svake godine mogla izbjeći tri milijuna preuranjenih smrtnih slučajeva kad bi smanjila atmosfersko zagađenje na razinu koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija – vjerujemo da su ovo koraci ka tome, primjeri svijesti o nužnosti zaštite prirode i ljudi, primjeri kako se treba i kako se može.Dakle, i kroz 2017. smo mogli svjedočiti kako Kina ide naprijed. A počela je 1978. Od tada provodi ekonomske reforme – stvarala je posebne ekonomske zone s ciljem privlačenja stranih ulaganja kojima je nudila jeftinu radnu snagu i financijske olakšice (posebice priobalni prostor), provodila je modernizaciju privrednih grana, poticala ulaganja u inozemstvu i uključivanje u svjetsko tržište. Za dosadašnjih, sljedeće godine će biti 40 godina, ostvarili su puno – mi ćemo se osvrnuti na par detalja.

  • BDP po stanovniku se povećao za 60 puta – od početka 1980-ih prosječna godišnja stopa rasta BDP-a iznosila je oko 8% (od 2000. do 2010. bila je 10,5% što je kinesku ekonomiju svrstalo u svjetski vrh) dok je od 2013. do 2015. prosječan godišnji rast BDP-a bio 7,2% – vrijednost BDP-a po glavi stanovnika iznosi 7 600 USD (2010.)
  • 2015. god je od 1.542 milijarda svijeta, najveći broj bio u Kini, njih 596 – Jack Ma je jedan od njih, danas je težak 37,9 milijardi USD, ponajviše zahvaljujući Alibabi, odnosno ‘kineskom eBayu’ koji dnevno privlači oko sto milijuna korisnika i kupaca a koji danas koristi oko 800 milijuna ljudi 
  • 700 milijuna Kineza je izašlo iz siromaštva, posebice kad je riječ o seoskom stanovništvu – 1980. je čak 95% seoskog stanovništva u Kini živjelo ispod granice siromaštva, 2015. taj udio je pao čak ispod 7%! Udjel siromašnog seoskoga stanovništva smanjen je s 33% (1978., oko 250 milijuna stanovnika) na 8% (1998., oko 42 milijuna stanovnika). Naravno, dijelom je to posljedica i masovne seobe seoskoga stanovništva u gradove (oko 140 milijuna stanovnika 1978. – 2002.).
  • Kinezi su postali najveći turistički putnici na svjetskoj razini – nova kineska srednja klasa je samo u prošloj godini a u inozemnim putovanjima potrošila 261 milijardu američkih dolara, putovalo je 135 milijuna kineskih turista. Njihov broj  u Hrvatskoj također bilježi osjetan rast – Hrvatska turistička zajednica u 2018.godini otvara svoje prestavništvo u Šangaju a na promociji vrlo aktivno rade Kinezi pa se s razlogom očekuje još veća posjećenost – Tian Tian Xiang Shang, show koji je svim zemljama o kojima je govorio donio ubrzan porast kineskih turista, krajem 2017. je sniman je u Dubrovniku i Zagrebu – 300 milijuna Kineza ga je pratilo u noći emitiranja
  • Po veličini stranih ulaganja Kina je postala vodeća u svijetu – od 1978. do 2002. uloženo je oko 400 milijarda USD, od polovice 1990-ih u prosjeku se ulaže 40 milijarda USD godišnje. S druge strane, od 2005. do 2014. godine Kina je samo u globalne investicije uložila više od 100 milijuna dolara
  • Postala je vodeća sila svijeta – u proteklih 5 godina, stopa doprinosa Kine svjetskom ekonomskom rastu iznosila je 39% – time je Kina prestigla doprinos SAD-a, Europe i Japana zajedno!

A ovo su samo neki od podataka. Ipak, i više nego dovoljni da ne čudi što preko 500 milijuna stranaca diljem svijeta uči kineski jezik. Također, ne čudi što sve velike sile Europe jačaju veze s Kinom. Tako je npr. prošle godine ukupni volumen trgovinske suradnje Njemačke i Kine iznosio 170 milijardi eura! Kina je time postala najveći trgovinski partner Njemačke, zamijenila je SAD. S druge strane, volumen gospodarske i trgovinske suradnje Kine i Hrvatske u 2017. je iznosio 1.2 milijarde dolara – to je samo 0.2% trgovinske razmjene između Kine i Europe. No, Projekt “Kina i zemlje Srednje i Istočne Europe 16+1” koji je pokrenut 2011. a koji je u Budimpešti krajem 11.mjeseca 2017. okupio čelnike zemalja Srednje i Istočne Europe najavljuje ulaganje od oko 2 milijarde eura u ovu, za investicije, Kinezima vrlo zanimljivu regiju. Obećava. Naime, trenutno postoji već 57 željezničkih teretnih ruta (kineske željeznice čine 2/3 svjetskih željeznica – najsporiji vlak vozi 180 km/h) koje povezuju Kinu i Europu – iz 35 gradova Kine vlakovi voze u 12 zemalja Europe. Naravno, kineski cilj je još više, još bolje. Kineski cilj je kineski san – 2049., na stogodišnjicu osnutka Naradne republike Kine, biti vodeća sila svijeta.

Nadamo se da će Hrvatska iskoristiti potencijal ovog projekta i s kineskim partnerima ostvariti suradnju na obostrano zadovoljstvo. No, to nije jedina opcija – više ih je jer je više projekata. Ne možemo ne spomenuti jedan od najmabicioznijih i najvećih projekata današnjice koji je 2013. predstavio kineski predsjednik – novi Put svile ili “Jedan pojas, jedan put” – koji bi trebao ponovno povezati naše kontinente, spojiti Istok i Zapad – kineske najveće luke na Istoku bi se povezale s Tanzanijom, Kenijom i Egiptom na istoku Afrike, preko Turske, Rusije, Poljske i Njemačke bi se povezale kopneno s Europom dok bi morisku poveznicu preko Suetskog kanala ostvarile s Italijom te se dodatno povezale i s Sri Lankom i Indonezijom. Cilj je, dakle, napraviti nove trgovinske trase kako morem tako i kopnom, omogućiti da kineska roba i sigurno i brzo dolazi do istoka Europe i sjeveroistoka Afrike a ujedno, cilj je i pokriti većinu ostalih područja koja se nalaze između – planirani put zemalja kroz koji će prolaziti Put svile je čak 68! O značaju projekta pišu i govore svi – i državnici i mediji i narodi. Xinhua, državna, novinska agencija, je čak snimila i glazbeni spot –  obostrana korist je jedna od ključnih sintagmi, inače i poruka koju Kina želi plasirati ali i, posebice od strane vodećih političara pojedinih europskih zemalja, dio oko koga se dosta brine – stari Put svile nije bio jednosmjeran, žele se pobrinuti da ne bude niti novi.

Mi ćemo se truditi i u 2018. dati svoj mali ali iskreni doprinos povezivanju – podučavat ćemo kineski jezik s jednakom posvećenošću, pričat ćemo o Kini s jednakim žarom, posjećivat ćemo je s jednakom radošću i na taj način i dalje omogućavati svima koji su uvidjeli ljepotu i značaj poznavanja kineskog jezika da ga kvalitetno (na)uče…

Ljetna palača

Ljetna palača jedno je od onih mjesta koje prilikom boravaka u Kini nipošto ne biste trebali izostaviti posjetiti. Dapače! Baš kao i što sam prijevod kaže “Vrtovi njegovanog sklada”, 颐和园 yuán, Ljetna palača, koja je tijekom ljetnih vrućina za vrijeme kineskih dinastija služila za bijeg iz Zabranjenog grada, i danas služi sličnoj svrsi – mnogima je odmor od gužve koja nastaje za vrijeme ljetnih praznika (tada najviše Kineza putuje Kinom) – na 2.9 km² koje zauzima svatko si može naći kutak, mjesto za odmor u hladu a da pri tom u svakom trenutku uživa u njenim čarima, neprikosnovenoj ljepoti.

Ako nas pitate, najbolje ju je otkrivati dio po dio i to od Sjevernih ka Južnim vratima – iako je 3/4 pod vodom, čak i jedan cijeli dan, ako želite sve kvalitetno obići, može biti kratak… Zato, polako i planski! 🙂Prva stvar koja Vas dočeka nakon ulaska na putu od sjevera ka jugu Palače je Suzhou ulica – predstavlja minijaturni prikaz ulica Suzhou, nekadašnje općine čiji je, danas najveći grad Kine, Šangaj, bio dio – smješten u južnom dijelu provincije Jiangsu, u centru delte Duge rijeke, Suzhou dijeli Peking-Hangzhou Veliki kanal, od sjevera prema jugu. Kako je 42% grada pokriveno vodom, zbog mnogobrojnih jezera i potoka nazivaju ga „Venecijom Istoka“.  Prilično veliki lopoči Vam požele dobrodošlicu i, tek kao mali detalj, pokažu koliko je Kina drugačija! A šetnja ulicom, osim divnog krajolika, ispunjena malim dućanima, omogućava kupnju suvenira. Tu ćete npr. za 10 kn kupiti prekrasne, velike, u kombinaciji drvo-svila, lepeze – odličan poklon, suvenir.Ljetna palača smještena je sjeverozapadno od središnjeg Pekinga – danas se do nje najbrže stiže metroom, za nekih sat vremena iz centra grada. Predstavlja kompleks građevina s glavnom palačom u vrtu kojim dominira Dugovječno brdo čija je visina 60 m – za vrijeme Yuan dinastije, današnja Ljetnja palača zvala se „Vrč brdo“ (Weng shan), sve zbog legende koja kaže da je unutar brda pronađen vrč s blagom a da se gubitak tog vrča se podudarao s padom dinastije Ming.Ispod ovog umjetnog brda, prostire se umjetno jezero Kunming – šetnja jezerom, pored južnih vrata i u hladu breza, poseban je doživljaj.Ljetnja palača je, kao što vidite mijenjala nazive. Tako se, kad je car Qianlong iz dinastije Qing naručio izgradnju carskih vrtova 1749., bila poznata kao “Vrt jasnog mreškanja” (清漪園, Qīngyī Yuán)  – otvorena je 1752., na 60 rođendan careve majke, Cixi (29.11.1835.), jedne od najznačajnijih figura ne samo novije kineske povijesti nego i kineske povijesti općenito.

Cixi je kao dijete došla u Zabranjeni grad – prvo je bila konkubina petog reda cara Xianfenga a nakon njegove smrti je, kao namjesnik svog sina, vladala Kinom 47 godina – od 1961. do 15.11.1908., kada je umrla, 3 godina prije nego je Kina postala republikom.
Kineska carica i dinastija Qing, posljednja kineska dinastija, nisu imale lak zadatak – politička i društvena previranja nastala ne samo pritiskom zapadnih nego i azijskih sila te problemima unutar same Kine bili su ili stvarnost ili ozbiljna prijetnja. U to doba je od mnogih bila ocrnjena kao manipulativna i željna vlasti, sebična i nehajna no, mnogi je danas doživljavaju kao jaku i snalažljivu ženu*, kao humanu caricu koja se do samog kraja lavovski borila za opstanak dinastije, za dobrobit svog naroda.

Tako neki izvori tvrde da je umjesto za flotu potrebnu za obrani od Francuza i Engleza u Opijumskom ratu, izgradila Kameni brod – za svoj odmor, ispijanje čaja. Kameni brod koji je, dakle, izgrađen za vrijeme njenog vladanja nije napravljen od kamena – napravljen je od drveta ali ofarban tako da izgleda kao da je od kamena.Na putu do njega, može se proći Dugim hodnik, hodnikom ispunjenim s 14 000 slika, dugačkim 728 m – svakako preporučamo!Bilo da se odlučite ići desno ili ćete u šetnju stazom lijevo od jezera, često ćete naići na brodice – možete ih kao manja grupa iznajmiti i uživati u vožnji jezerom a možete ih iskoristiti i kao prijevoz do centralnog otoka – 10ak min i stigli ste!Mjesto je to koje nam je svima ciljana destinacija, ukoliko obilazak napravite od sjevera ka jugu – kad ga vidite s glavnog vidikovca, naprosto zove! 🙂Tu se možete prepustiti onome novom što otok donosi – malo veći mir, malo dulji odmor, rezimiranje dojmova s pogledom koji je prekrasan bilo gdje da se okrenete…Iako je pretrpjela dva velika pustošenja (prvi tijekom Anglo-francuske invazije 1860. a drugi 1900. tijekom Bokserskog ustanka), Ljetna palača je sačuvala svoj šarm – osim što je turističko mjesto i rekreacijski je centar koji je od 1998. zasluženo upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.Smatra se remek djelom kineskog dizajna krajolika gdje se, kako stručnjaci kažu, prirodni krajolik brda i otvorenih voda kombinira s umjetnim tvorevinama poput paviljona, dvorana, palača, hramova i mostova, pri čemu nastaje skladan sklop izvanredne estetske vrijednosti.p.s. Prije nego odete, ne propustite sladoled od graha! 😉

 *Anchee Min je u knjigama “Posljednja kineska carica” i “Carica orhideje” pisala njenu biografiju – po mnogima jednu od najvjerodostojnije napisanih do sad. Oživila je Zabranjeni grad opisavši najsitnije detalje tadašnjeg života i vladanja, prikazavši mnoge, često teške, borbe koje je kineska carica prolazila i kao žena i kao majka i kao vladarica

Zabranjeni grad

Jedan od najvećih muzeja na svijetu, Zabranjeni grad, nekadašnja je carska palača koja je 5 stoljeća (od ranog XV. do početka XX .stoljeća) bila politički centar Kine – u njoj je vladalo 24 kineska vladara dvije posljednje kineske dinastije: Ming (1368. – 1644.) i Qing (1644. – 1911.).Sagrađena poput kutije, sa zidovima unutar zidova, bila je zatvorena carska rezidencija i, kako kažu, pozornica veličanstvenih ceremonija ali i užurbani vrh goleme i zamršene kineske birokracije – muški sluge, eunusi, koji su dolazili iz siromašnih kineskih obitelji, bili su jedini odrasli muškarci osim cara kojima je bilo dopušteno noću ostati u unutarnjem dvoru.Građena je u periodu od 1604. do 1620. i predstavljala izraz moći Ming dinastije – svrha svakog detalja u ovom labirintu grimiznih zidova i krovova od žutih crijepova (carskih boja) bila je da ga se prikaže kao mjesto careva nebeskog mandata za čuvanje sklada i hijerarhije. Rađena je po 1500 godina starim načelima projektiranja – smatralo se da car samo u ispravno uređenoj prijestolnici može biti posrednik kozmičke ravnoteže između neba i zemlje, to je bila njegova uloga.

Inače, prvi car koji je živio u Zabranjenom gradu bio je Yongle, vladao je od 1402. do 1424. a bio je treći car dinastije Ming. Odlučio je preseliti prijestolnicu iz Nanjinga u Peking, između ostalog s ciljem da se suprotstavi prijetnji Mongola sa sjevera. Njihovu dinastiju Yuan svrgnuo je s vlasti njegov otac, prvi vladar dinastije Ming.

Posljednji car u Zabranjenom gradu bio je Puyi – vladao je od 1909. do 1912. Abdicirao je u dobi od 6 godina, kad je revolucija stvorila Republiku Kinu, 1912. Dozvoljeno mu je da u unutarnjem dvoru živi do 1924.; nakon toga je živio i radio kao vrtlar.Osim naziva 故宫 Gù​gōng (故gù – star, 宫​gōng – odnosi se na palaču), poznata je i pod nazivom 紫禁城 Zǐ​jìn​chéng (紫 zǐ​ – ljubičast, 禁jìn​ – odnosi se na zabranjen, 城chéng – grad).Širine 750 m, duljine 960 m, prostire se na 720 000 m² u samom središtu Pekinga, okružena zidovima visokim 10 m, širokim 52 m.200 000 kineskih seljaka bilo je potrebno da premjeste jedan kameni cilindar iz Fangshana u Zabranjeni grad – sastoji se od 800 zgrada čije je najvažnije obilježje četverostrešni krov s dvostrukom strehom, ima 9 999 prostorija – u potpunosti utjelovljuju umjetničke značajke i stil drevne kineske arhitekture – može se nazvati remek djelom kineske pa čak i svjetske povijesti arhitekture.

Broj mitoloških životinja postavljenih na krov ukazuje na važnost građevine – Dvorana najvišeg sklada ima deset tih stvorenja, smještenih između zmaja i besmrtnika koji jaše na kokoši.Više od tisuću bezrogih zmajevih glava isklesano je radi odvođenja vode sa središnje mramorne terase – kineski Zmaj donosi vodu a time i blagostanje; rogati zmaj s pet kandži bio je carev simbol.Ulazak u Zabranjeni grad predstavljaju Dveri nebeskog mira –Tiananmen, najveći gradski trg na svijetu! Po ulasku Vas očekuju Dveri čestitosti a onda Podnevne dveri, mjesto odakle je car davao naredbe i predsjedao vojnim smotrama.Slijede mostovi Zlatne rijeke a čine ih 5 kamenih mostova – predstavljaju  5 vrlina konfucijanizma, prelaze preko Zlatne rijeke čiji je smjer istog-zapad.Statue para lavova imaju ulogu čuvara. Iza njih, otvara se pogled na Dveri najvišeg sklada pored koje se istočno nalazi Dvorana učene slave a zapadno Dvorana ratne slave. Dvorana najvišeg sklada, mjesto proslava Nove godine, ustoličenja, carevih rođendana, carskih vjenčanja, podignuta je na troslojnoj mramornoj ploči i nije sadržala ništa osim carevog prijestolja koji je bio vrlo pomno izgrađen – najveće je i najvažnije mjesto Zabranjenog grada, prostire se na 2370 m² a visoka je 27 m.

Do nje vodi Carski put, uska mramorna staza (tijekom ceremonija pokrivena vunenim tepihom) koja je duga skoro kilometar a proteže se od careva prijestolja do Dveri Tiananmen. Samo je car bio taj koji je mogao hodati tom stazom, najčešće su ga iznad nje nosili.

Velike bakrene peći iz kojih su se dizali mirisi sandalovine bili su u obliku kornjača i ždralova, simbola dugovječnosti, također su dio južnog dijela Zabranjenog grada.

Odmah iza Dvorane najvišeg sklada je Dvorana središnjeg sklada, mjesto na kom je jako lijepo napraviti pauzu, sjesti i osjetiti Zabranjeni grad… Slijedi mu Dvorana očuvanog sklada – skupa su to tri građevine koje se nalaze u centralnom dijelu ovog ogromnog kompleksa. Nakon navedenog, dolazi se do Dveri nebeske čistote te Palače nebeske čistote koja je bila rezidencija careva dinastije Ming a zapadno od koje se nalazi Dvorana mentalne njege, rezidencija posljednjih osam careva ove dinastije.

Iza njih su Dvorana jedinstva i Palača zemaljskog spokoja – rezidencija carica dinastije Ming. Istočno od nje se nalazi Šest istočnih a zapadno Šest zapadnih palača koje su bile rezidencije konkubina.

Prostor je to koji bi se mogao danima obilaziti a da opet naiđete na neku palaču, neki hodnik, neki kutak koji prvi put vidite a u kom imate šta razgledati barem sat-dva…

Npr. istočno od Šest istočnih palača nalazi se Qianlongov vrt i Palača spokojne dugovječnosti, njegova rezidencija za odmor. Ako uzmete u obzir da je Qionlong (1736. – 1796.) bio učeni car koji je carsku zbirku umjetnina, knjiga i kulturnih spomenika povećao na 1.5 milijuna primjeraka, onda posjet takvom mjestu dobija na veličini. Nećete vidjeti zbirku jer, kada je 1933. zaprijetila japanska invazija, zbirka je rascjepkana i poslana izvan Pekinga, prošavši čitavu zemlju tijekom 2.svjetskog rata i građanskog rata. Dio zbirke je, nakon što je Mao Zedong porazio nacionaliste, dospio na Tajvan i danas je izložen u Nacionalnom muzeju palače u Taipeiju. Svejedno, bit će lijepo naći se u takvom okruženju, svakako ima specifičnu čar…U Zabranjenom gradu se nalaze i Brončani bunari. Naime, kako je vatra bila stalna prijetnja konstrukcijama građenim od cigle i drveta, nedugo nakon dovršenja tri su središnje velike dvorane izgorjele do temelja (izgrađene su ponovo 1440.) dok su neki dijelovi kompleksa gorjeli i iznova se gradili najmanje 8 puta (posljednji 1888.) – bunari su se koristili za punjenje vodom u slučaju požara.Jedan od svakako prekrasnih dijelova Carske palače je i Carski vrt – mjesto s paviljonima, hramovima ali i kamenitim vrtom. Bez obzira što se možete osjetiti kao da ste u košnici (ogroman broj Kineza dolazi posjetiti Zabranjeni grad, možda prvi i jedini put u životu), u Carskom vrtu poželite ostati koji sat – šetati uskim stazama, u hladu neobičnih i starih drveća odmarati, okruženi kamenim skulpturama i paviljonima. Posebice ako znate da se bliži izlaz, teže vam je otići…Dvorana carskog mira, izlaz iz Zabranjenog grada, sjeverna kapija je ono što se nalazi na samom kraju ovog veličanstvenog mjesta.

Odatle se možete popeti na Jingshan park, umjetno brdo, vidikovac s kog se, osim panorame Pekinga, vidi i Carska palača – kao na dlanu. Postaje jasnije koliko je ogromna, pruža mogućnost da vidite koliko još toga imate za obići, potvrđuje kako se uvijek možete vratiti a uvijek nove dijelove otkrivati…

Od 1925. je muzej dok je od 1949. otvorena za javnost – 2005. je započeo 16-godišnji projekt restauracije u kom su učestvovali najstručniji ljudi Kine kako bi svaki dio nakon restauracije bio u potpunosti isti kao i original.

UNESCO ju je 1987. proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.  Danas je to mjesto na kom samo ulazak traje više od sat vremena – redovi za ulaznice su nepregledni a broj posjetitelja je ograničen na 8 000. Podatak je to koji puno govori o njenom značaju za kineski narod – posjetitelji iz svih dijelova Kine dolaze vidjeti je, ne skrivaju ni oduševljenje ni sreću što su tu.

Na našem ovogodišnjem putovanju Zabranjeni grad je bio po programu odmah prvo jutro boravka u Pekingu, bit će neizostavno i na sljedećem putovanju. Već se jako veselimo! 🙂

Kina – osnovne karakteristike

Kinesko ime: Zhōng​huá​ Rén​mín​ Gòng​hé​guó 中华人民共和

Dan neovisnosti: 1. listopada 1949.

Državno uređenje: komunistička republika

Predsjednik države: Xi Jinpin

Predsjednik vlade: Wen Jiabao

Glavni grad: Peking – 北京 Běijīng,  povijesni, kulturni, politički centar Kine koji (po podacima iz 2012.) broji 20.693.000 stanovnika.

Populacija: 1.37 milijardi, prema podacima iz 2014. Trenutno se događa najveća migracija sa sela u grad u povijesti čovječanstva

Gradovi: najveći grad je Šangaj, drugi po broju stanovnika je Peking. Kina, inače, ima više od 160 gradova s milijun stanovnika, od toga sedam gradova ima više od 10 milijuna ljudi

Gustoća stanovništva: nejednako raspoređena – u gradovima gustoća može biti čak i do 2800 stanovnika po km2 (Šangaj), dok na nekim područjima i do 10 stanovnika po km2.

Vremenska zona: UTC +6

Pozivni broj: +86

Valuta: Renminbi/ Yuan – 1 Yuan se sastoji od 10 Jiao/ Mao, 1 Jiao/ Mao se sastoji od 10 Fen

Narodna pripadnost: Hani (93.3%) i 56 etničkih grupa

Službeni jezik: standardni kineski ili mandarinski (temelji se na pekinškom narječju, govori ga 875 milijuna Kineza); svaka etnička grupa ima svoj jezik i kulturu te ih većina živi na zapadu, odnosno sjeverozapadu države

Pismenost: 91% – muškarci 95%, žene 86%.

Religija: službeno su ateisti (u stvarnosti 8,2%), neslužbeno je 50% vjernika što je 4 puta više nego prije 10 godina.

Područje: 9 600 000 m2, 3. je najveća zemlja na svijetu – nalazi u istočnoj Aziji. Na jugu i zapadu zemlje prevladavaju visoka gorja i planine, na sjeverozapadu zemlje pustinje, dok ju na istoku okružuje duga i niska obala s vrlo plitkim morem uz nju (do 200 m).

Kina se po građi i postanku sastoji od triju gorskih područja: staro Sinijsko gorje na istoku, paleozojskih planina na sjeverozapadu i mlađih nabranih planina na jugozapadu, čak trećina teritorija Kine otpada na planine. Posebnu cjelinu čini Istočna (monsunska) Kina, najpovoljnije i najgušće naseljena regija u kojoj se nalaze i  Velika kineska i Mandžurska nizina, stara gorja te najpoznatije kineske rijeke Huang He (Žuta rijeka), koja je ujedno i  3. najdulja rijeka na svijetu te Jangce, odnosno Xi Jang (Zapadna rijeka). U regiji je snažan utjecaj monsuna koji pozitivno utječu na razvoj poljoprivrede zbog čega je ta regija poljoprivredno najsnažnija u Kini. Za razliku od Istočne Kine, Sjeverozapadno područje čini trećina teritorija Kine te je poznato kao “suha” Kina. Karakteriziraju ga pustinja Gobi te Tarimska zavala, a zbog takvih klimatskih okolnosti najslabije je naseljen teritorij Kine.

Podjela države: 23 provincije, 5 autonomnih pokrajina, 4 gradskih općina (Beijing, Shanghai, Chongqing, Tianjin) i 2 specijalne administrativne regije

Državna granica: dužina 22 117 km, graniči s 14 država

Najviši vrh: Mt. Everest 8 848 m – najviši vrh svijeta; hladni Tibetski plato najviša je regija Kine nastala pomicanjem tektonskih ploča, nalazi se na Himalaji, a visina mu je viša od 4000 metara.

Najniža točka: Turpanska depresija – 154 m

Obala: 14 500 km obale koju okružuju 5 400 otoka

Mora koja okružuju Kinu: četiri rubna mora Tihog oceana: Bohajsko more, Žuto more, Istočnokinesko more i Južnokinesko more

Klima: pretežito monsunska. Od rujna do ožujka pušu hladni i suhi sjeverozapadni vjetrovi iz sjeverne i središnje Azije, a od ožujka do rujna vlažni jugoistočni vjetrovi s oceana koji ujedno donose i kišu. Dolinama velikih rijeka prodire utjecaj oceana duboko u unutrašnjost kopna, gotovo sve do Mongolije. Zbog toga jugoistočni dio Kine ima suptropsku klimu (1 600 do 2 000 mm oborina godišnje), a sjeverni dio hladnu i suhu kontinentalnu klimu. U sjevernom dijelu Kine godišnja količina oborina ne prelazi 1 000 mm (Peking 626 mm, unutrašnja Mongolija 150 do 200 mm) te je tamo suša vrlo česta. Najmanje oborina (manje od 100 mm) dobivaju zatvorena područja Tarimske zavale i Gobi, a najviše (više od 3 000 mm), zbog ljetnih monsuna, južni krajevi Tibeta. U zapadnom kontinentalnom dijelu Kine zime su na visokim planinama duge i vrlo hladne, a ljeta kratka i hladna, dok je u zavalama (Tarimska i Gobi) temperatura ljeti vrlo visoka, a zimi niska.

Vjetrovi karakteristični za područje Kine su monsuni i tajfuni:

  • Monsun (prema prijevodu s arapskog: ljetno vrijeme) je vjetar koji se pojavljuje dva puta godišnje, a nastaje zbog nejednaka ugrijavanja kopna i mora.: ljeti se kontinenti jače ugriju od oceana što dovodi do razvija područja niskoga tlaka zraka prema kojem struji zrak s oceana (ljetni monsun) i zimski monsun koji nastaje zbog toga što su zimi oceani topliji, a na kontinentima se razvijaju područja visokoga tlaka (npr. sibirska anticiklona) iz kojih zrak struji uz površinu zemlje prema oceanu. Zimski monsun donosi Kini hladnu i suhu zimu sa velikim temperaturnim razlikama između sjevera i juga Kine (do 40 stupnjeva).
  • Tajfun je izraz za tropski ciklon koji se javlja na području sjeverozapadnog Pacifika, između 180. i 100. meridijana istočne geografske dužine. Za sjeverozapadni Pacifik karakteristično je da ne postoje službene sezone tropskih ciklona te se tajfuni mogu javiti tokom cijele godine. Većina tajfuna pogađa Filipine, Japan i obalu Kine.

Tajfuni su prisutni oko 5 puta na godinu, a česte su i poplave, tsunamiji, potresi te pješčane oluje koje su znale zasuti cijela mjesta i protjerati milijune ljudi iz svojih domova. Posebice u proljeće pješčana oluja iz pustinje Gobi donese pijesak čak i do Pekinga, a pješčane se dine približavaju prijestolnici 2 km po godini zbog čega se između pustinje i Pekinga sade 5 700 km dugi „zeleni pojas Kine“

Rijeke čine jedan od najvažnijih pokretača Kine, od njezinih začetaka pa do današnjih vremena, od važnosti za poljoprivredu u prošlosti pa sve do važnosti za električnu energiju danas. Kroz Kinu protječe više od 1 500 rijeka ukupne površine od oko tisuću četvornih kilometara. One uglavnom teku iz gorskih predjela duboko u unutrašnjost, daleko prema istoku gdje se ulijevaju u more. Kina ima velike i duge rijeke zbog čega ima izrazito veliki potencijal za razvoj hidroelektrana i hidroenergije – prema nekim navodima, taj potencijal je najveći na svijetu.

  • Chang Jiang ili Jangce ili Duga rijeka je duga 6 300 kilometara što ju čini najdužom rijekom u državi, a trećom najdužom u svijetu. Izvire u Tibetu, a u povijesti je bila glavna trgovačka i prometna žila.
  • Huang He ili Žuta rijeka duga je 5 464 km i druga je po veličini u Kini. Naziv je dobila zbog navodnjavanja velikih broja plodnih polja te tako omogućila rođenje kineske civilizacije.
  • Zhu Jiang ili Biserna rijeka je velika rijeka u južnom dijelu Kine – duga je 2 197 km. Njena delta je najgušće naseljeno i najbogatije područje Kine.
  • Talimu je rijeka koja se nalazi u južnom dijelu provincije Xin Jianga a najdulja je kontinentalna rijeka u Kini – duga je 2 179 kilometara.
  • Osim prirodnih rijeka, u Kini se nalazi i čuvena umjetna rijeka Da Yun He čija je izgradnja započela još u 5 stoljeću. Njezin tok čini nešto manje od 2 000 kilometara. Nalazi se sjeverno od Pekinga u istočnoj kineskoj provinciji Zhe Jiang i povezuje Hai He, Huang He, Huai He, Chang Jiang i Qian Tang Jiang. Ovo je najdulja i najranije iskopana umjetna rijeka na svijetu.

Kineska kuhinja

Kad živite u Kini ili kad češće putujete u nju, zavolite spoj modernog i tradicionalnog koji prožima svaku poru kineskog svijeta  – veselite se svakom pogledu na kineske krovove dok šetate tradicionalnim kineskim ulicama ili ste na nekom vidikovcu i ne odvajate se od fotoaparata jer želite što više toga sačuvati kroz fotografije, nervirate se što za svaku stvar koju želite kupiti morate najčešće žustro pregovarati ali ste sretni kad dobijete cijenu koju ste htjeli, jedva čekate osjetiti ritam grada i biti dio gužve u kojoj sve funkcionira kao da to nije a onda se, sa istim žarom, izdvojite i pod nekom brezom na klupi čak i “ubijete oko” prije nego obilazak nastavite dalje… Žurite u susret veličini svakog mjesta na kom ste, daje Vam prostora za disati iako čistog zraka fali  – žurite jer Vam veličina nekako daje osjećaj veće slobode…

A kada nekom spomenete Kinu, asocijacije su različite i mnogobrojne  –  žene pomisle na svilu, čajnike i lepeze, duge kose Kineskinja,  muškarci pred sobom vide vrijedan, mnogoljudan narod i raznolike mogućnosti trgovine, biznisa, djeca odmah povežu Kineze i rižu, mnogima misli odlutaju u kineske provincije, gradove, prekrasna mjesta kojih je jako puno, nemali broj priča o jeziku i pred očima ima kineske znakove koji im uglavnom, ako nisu počeli učiti, stvara upitnik, ali, ipak, većina pomisli na kinesku kuhinju i odmah poželi otići u kineski restoran.

Dakle, koliko god da uživate u svim detaljima koji Kinu čine posebnom i drugačijom od svega na što ste navikli, najveći osmijeh uvijek izvuče upravo miris hrane, neodoljivi miris npr. jasmina. Ujedno, to je ono to Vam po povratku iz Kine najviše fali –  ta poznata, kineska kuhinja u Kini, mnogima jedna od omiljenih, kuhinja koja je tako različita ne samo od svjetskih kuhnja nego i od kineskih kuhinja u svijetu.

  • Kinezi kuhari načinom serviranja i pripremom kao i korištenjem (lokalnih) sastojaka, prilagođavaju svoja jela mjestu (državi, gradu) u kom ih serviraju – kineska kuhinja obiluje različitim voćem i povrćem – ono što od povrća i voća uspijeva u jednom dijelu zemlje, u drugom možda ne uspijeva – glavni sastojci u jelima variraju, koristi se ona kultura koja je karakteristična za dato područje (uvriježeno je mišljenje da Kinezi jedu samo rižu)
  • Kineska kuhinja je najraznovrsnija na svijetu – smatra se da kineski jelovnik ima više od 20 000 različitih jela, a niti jedno nije od krumpira
  • Ljuto u kineskoj kuhinji nije isto kao ljuto na zapadu – postoje vrste ljutog

  • Okrugli stolovi i hrana koja je servirana na kotaču omogućavaju da svatko proba sve – to povlači sa sobom naručivanje više vrsta hrane pa su samim tim obroci i raznolikiji
  • Postoji kruh koji se zove se mantou (馒头 mán​tou) i prava ga je šteta ne probati, ako ste u Kini – može biti spreman u dubokom ulju ili na pari; u obadva slučaja poslužen je s vanilija sosom
  • Naziv kineskih jela nema veze s načinom pripreme. Npr. 地三鲜  su naziv za jelo koje se sastoji od patlidžana, krumpira i zelene, svježe paprike – ako, dakle, ne znate što je unutra, ime vam neće puno kazati

  •  Kineska jela se brzo pripremaju – termički se ne iscrpljuju previše, najčešće se pripremaju u woku
  • Soja sos je jako važan ili neizostavan sastojak
  • Jede se štapićima  – nastali prije 5 000 godina, prvobitno su se koristili za kuhanje, ne prilikom jela. Danas, kako bi zadovoljili potrebu za jednokratnim štapićima za jelo, Kinezi isijeku 20 milijuna stabala starih oko 20 godina. Godišnje “potroše” 80 milijardi pari. Štapići su široki 0,5 – 1 centimetar i dugački 20 centimetara

  • Cijena hrane varira – može biti od 1 eura do 1 000 eura. Bez obzira na cijenu, u restorananima ljudi često sjede u jaknama (nema grijanja) – naruče, pojedu, i idu dalje
  • Poslovni sastanci neizostavno podrazumijevaju i odlazak u kineski restoran
  • Tradicionalno se kulinarske karakteristike kineske kuhinje dijele po regijama, izdvojit ćemo 4 najznačajnije

ŠANGAJSKA KUHINJA – ISTOK

Karakteristika ove kuhinje su jela od svježih morskih plodova. Prilikom pripreme hrane koristi se više soja umaka nego u drugim regijama i jela su ponekad slatkasta zbog dodatka šećera. Šangajska, ili istočna kuhinja, potiče sa prostora oko delte Jangcea u kojima vlada blaga klima; zastupljena su dosta pirinčana polja. Ono što izdvaja šangajsku kuhinju od ostalih je tehnika spremanja koja se razlikuje od poznate tehnike brzog prženja. Radi se o sporom “crvenom”  krčkanju u pirinčanom vinu i gustom soja sosu. Kako je šangajska kuhinja poznata po slatkoći i masnoći, ona je najmanje popularna kineska kuhinja u svijetu. Za dekoraciju jela iz ove kuhinje je potrebno dosta vremena.

PEKINŠKA KUHINJA – SJEVER

Sa sjevera potječe umijeće spravljanja čitavog niza tjestenina među kojima su najpoznatije kineski ravioli, 饺子 jiǎo​zi

Ipak, najpopularnije pekinško jelo je svjetski poznata “Pekinška patka”.

KANTONSKA KUHINJA – JUG 

Regija je poznata po vrhunskoj, ali i neobičnoj kuhinji. Kaže se da se na jugu jede sve što gmiže, pliva, hoda i leti. Tipična su slatkokisela, blaga jela. Klasični način pripreme hrane je prženje uz miješanje u woku, a poznaju i sve ostale načine pripreme. Hrana je šarolikih boja i važnost se pridaje dekoraciji i aranžiranju.

SEČUANSKA KUHINJA – ZAPAD

Na zapadu Kine razvila se posebno ljuta verzija načina spremanja hrane bazirana na nekoliko vrsta crvenih chilli papričica i sečuanskom papru te ljutom ulju. Jela ove kuhinjae obiluju začinima, češnjakom. Razlog tome je što se pokrajina Sichuan nalazi u kotlini pa zbog pretjerane vlage u zraku mnogi boluju od reumatskih oboljenja a ljuto zagrijava tijelo. Prema nepotpunim statističkim podacima, postoji više od četiri tisuće vrsta sechuanskih specijaliteta.

Mi ćemo uskoro na turističko-edukativno putovanje u Peking i Šangaj, ne sumnjamo da ćemo uživati u kineskoj hrani, svi se neizmjerno veselimo, jedva čekamo! Nadamo se da ćete i Vi, ako već niste, posjetiti ovu predivnu zemlju i u šarolikoj ponudi pronaći najbolje. U međuvremenu, za sva fina i zdrava jela, želimo Vam dobar tek iliti, što bi Kinezi rekli, 慢慢吃 màn​màn​chī! :)