Daoizam (poznatiji na zapadu pod nazivom Taoizam) naziv je za grupu filozofskih i religijskih učenja koja se temelje na metafizičkom tumačenju kineskog znaka 道 (Dào), koji se najčešće prevodi kao Put.

Daoisti objašnjavaju da je Dao nepromenjiv, prije je svih stvari. Od njega potiču nebo i zemlja, kao dva  spola. Princip 阳 Yáng (muško, duh, dobro, ljubav, svjetlo, toplo) i princip 阴 Yīn (žensko, tvar, zlo, mržnja, tama, hladno) zajedno održavaju sklad svijeta u neprestanom mijenjanju. Stoga Dao tumače kao princip kontinuiteta u vječno mijenjajućem Univerzumu.

Jedan od utemeljitelja Daoizma je Lao Ce, veliki kineski učitelj i filozof koji je živio u 6. stoljeću pr. Kr. Podučavao je da ljudi trebaju živjeti u harmoniji s prirodom, naglašavao je važnost jednostavnog života i održanje ravnoteže s prirodom, nije vjerovao u zakone, smatrao je da je najbolji način života ne poduzimati nikakve snažne, protuprirodne akcije.

Po njemu, čovjek se, kao sastavni dio svemira, ne može nadati kontroliranjusvemira; smatrao je kako ne možemo izaći izvan prirode da bismo postali gospodari prirode. Savjetovao je da zapamtimo kako naša srca kucaju “sama po sebi” i, ako mu pružimo priliku, kako će i naš um funkcionirati “sam po sebi”.

Praktično je to i pojašnjavao kroz primjere.

  1. Kad bi djeca u školi trebala obraćati pozornost na učitelja, misli im počnu lutati posvuda. Učitelj se ubrzo naljuti i kaže: “Obratite pozornost.” Djeca će obaviti noge oko nogu svojih stolica, gledati u učitelja i nastojati izgledati zastrašujuće inteligentno. No, ono što se događa sjajno je izraženo u stripu: dječak stoji, gleda svojeg učitelja i govori: “Oprostite, nisam čuo što ste rekli zato što sam se tako trudio slušati.” Drugim riječima, kada pokušavamo voljeti, biti čestiti ili iskreni, zapravo razmišljamo o pokušaju da to činimo, kao što je dijete pokušavalo slušati stežući mišiće i pokušavajući izgledati inteligentno kao da obraća pozornost. No, dijete nije razmišljalo o onome što učitelj govori pa ga zapravo nije ni slušalo.
  2. Zamislite da cijepate drva. Ako siječete u smjeru suprotnom od rasta drveta, vrlo ćete ga teško presjeći. No, ako siječete u smjeru rasta drveta, rascijepit ćete ga s lakoćom. Isto tako, dok pilaju drvo, neki se ljudi jako žure pa ih pokušavaju prerezati brzo i snažno. No, što se događa? Kada okrenete dasku na drugu stranu, vidjet ćete da je njezin stražnji dio pun iverja, a shvatit ćete i da ste prilično umorni. Svaki vješti stolar reći će vam: “Pusti pilu da sama obavi svoj posao, pusti zupce da sami režu.” Otkrit ćete da se takvim blagim pristupom, kada dopustite sječivu pile da se lagano kreće, drvo pili s lakoćom.

Zato, ne čudi što se Daoizam opisuje kao filozofija prirode! Kroz život u prirodi čovjek uviđa mudrost u neometanju tijeka života i u dopuštanju da stvari idu svojim tijekom. Ta nam mudrost također govori da veslamo niz struju, da drvo cijepamo po duljini, da, dakle, nastojimo shvatiti unutarnje funkcioniranje naše prirode umjesto da ju pokušavamo promijeniti.

Vremenom, Daoizam je iz filozofije prerastao u religiju pa je osnovna razlika Daoizma kao filozofije i Daoizma kao religije upravo to što se Daoizam kao religija pojavio dosta kasnije, u 2. stoljeću.

Vremenom, postao je jedna od velikih religioznih tradicija nastalih u Kini. Univerzalan, a ipak veoma osobne prirode, Daoizam je imao značajnog utjecaja na duhovni život mnogih kultura, kako u Aziji, tako i širom svijeta.

Ono što ga odvaja od velikih zapadnjačkih religija je činjenica da Daoizam nema jednog Boga ni proroka osnivača, jedno je od glavnih vjerovanja Daoizma upravo ono koje govori da svaka osoba treba slijediti vlastiti Dao, vlastiti Put.

Puno više se može pročitati u knjizi Dao de, Knjizi puta i vrline, knjizi koja se smatra temeljnim djelom Daoizma. Bilo da joj priđete kao filozofskom djelu, bilo da ju čitate kao religiozno štivo, vjerujem da ćete naći nešto vrijedeno za sebe.

Izvdojila sam neke od meni najdražih navoda, no svakako, iako se nadam da će vam se (makar neki:)) svidjeti, poželjet ću vam da pročitate knjigu, da nađete svoj Put…

“Oni koji govore, ne znaju; oni koji znaju, ne govore.”

“Da bi mogao uzeti, prvo moraš dati.”

“Ko zna da ne zna, najviši je; ko misli da zna, ograničen je. Ko prepoznaje svoju ograničenost, nema granica.”

“Pazite na svoje misli; one su početak postupaka.”

“Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom. ”

„Voda je mirna ali svojom čak i mirnom snagom reže i pomiče kamenje.“

„Lagan povjetarac se može pretvoriti u razoran vjetar koji čupa sve.“

“Tko može u mutnom svijetu naći mir? Tek tihim taloženjem stvara se bistrina.”

„Nametati svoju volju drugima je nasilje, a nametati sebe sama vrhunac je nasilja.“

„Znati da znaš ono što znaš, i da ne znaš ono što ne znaš – eto ti najvećeg znanja.“

“Dok živi, tijelo čovjeka meko je i podatno. Kad umre, postane ukočeno i mrtvo. Dok je živa, biljka je sočna i savitljiva. Kad umre, osuši se i usahne. Smrt prati krutost i ukočenost, a život mekoća i podatnost.”

“Ako si pažljiv na kraju kao na početku, spriječit ćeš neuspjeh.”