Damir Butković, direktor razvoja novih tržišta i projekata u Badel d.d., naš je polaznika kineskog jezika. Ovo je njegova životna, poslovna i kineska priča.

  • Kad ste prvi put otišli u Kinu, kako je izgledao Vaš prvi susret sa jednom, za nas, potpuno drugačijom kulturom o kojoj često i danas ljudi imaju puno predrasuda?

Prvi puta sam se susreo s Kinom tijekom 2008. kada sam otišao posjetiti Peking i pratiti Olimpijske igre. Bilo je to moje prvo putovanje van konteksta uobičajenog načina putovanja. Dakle, daleko-istočna zemlja, bez kufera, s malim ruksakom na leđima, nepoznata kultura, nepoznat jezik. Izlazak iz podzemne (koja me dovela do grada) i slika koju sam tada ugledao i dan danas sija u meni. Wow!!!!

Kako sam vremenom stjecao nova iskustva sve predrasude o Kini s kojima se, na žalost, odrasta na Zapadu, su svakim korakom nestajale. Inače sam avanturist i volim istraživati pa mi je u tom kontekstu bilo kao da sam došao u bajku. Pregršt različite hrane, drugačiji običaji i, nadasve, kineski znakovi koji su svima nešto značili osim meni a koji su me uvijek privlačili, iako ih nikada nisam istraživao, ne jer nisam htio nego jer za to nisam imao vremena. Već te 2008. sam poželio ostati u Kini. Osjetio sam mir, povezanost, a opet i beznačajnost – sam u zemlji s 1,5 mlrd ljudi, u zemlji u kojoj sam doslovno nepismen.

  • Kada se ukazala prilika da ostvarite tu svoju želju i što je utjecao na odluku da jedan period života provedete u Kini?

Krajem 2015. ukazala se poslovna prilika koju sam objeručke dočekao, spakirao kufere i otišao iz Hrvatske na 8 mjeseci. To je bio drugačiji put pa je i pogled na Kinu bio također drugačiji, promatrao sam je s jednog drugog aspekta. Naime, na put sam krenuo s timom od 5 ljudi, poslovno. Nakon 7 dana svi iz tima su se vratili za Hrvatsku, ja sam ostao i ostao sam sam. Moram reći da je taj trenutak bio vrlo zanimljiv! Ostao sam sam u gradu od 25 milijuna ljudi s jednom Kineskinjom čiji engleski nije bio baš najbolji, nije se radilo o privatnoj avanturi već o ozbiljnom poslovnom zadatku koji je prije svega zahtijevao jako puno istraživačkog rada radi razumijevanja kineskog načina poslovanja a nakon toga i snalažljivosti za razvoj poslovnog modela korisnog za kompaniju koja me je poslala u Kinu.

Kako to već biva u biznisu, rokovi su tijesni, vremena za privatni život je malo (ako ga uopće i ima) a problemi samo dolaze. Kako komunicirati sa svijetom u kom živim? Kako uopće uspostaviti internet vezu s ostatkom svijeta? Kako istraživati internet na engleskom? Kako upoznati nekoga? Kako ostvariti poslovne odnose? Kako se uključiti u društvena događanja? Kako istražiti poslovni svijet? Kako putovati po Kini? Kako objasniti taksisti kuda želim ići? Kako naručiti hranu? To su pitanja na koje sam morao naći odgovore ali nisu bila jedina, tu su i mnoga druga pitanja koja dolaze sama po sebi kada se čovjek spusti, što bi rekli, padobranom na nepoznati teritorij  a jezik tog teritorija ne poznaje.

Istovremeno sam se, dakle, trebao orijentirati na razvoj poslovnog modela i učenje kineskog jezika. Spavao sam 3-4 sata dnevno i iako naizgled nemoguća misija, osobna potreba za razvojem i beskonačni potencijali Kine, davali su mi snagu da idem dalje pa se nemoguće pretvaralo u moguće, polako ali stvari su se razvijale. Počelo je tako što sam pronašao način komunikacije, započeo samo istraživanje kineskog tržišta, povezao sam se s raznim ljudima preko WeChat-a. Događaji su se nizali jedan za drugim a ja sam pozorno osluškivao i pratio što se dešava, učio na tom putu i koristio naučeno. Međutim, vjerujem da sve to ne bi bilo moguće bez odnosa baziranog na iskrenoj i dubokoj ljubavi prema Kini, kineskom jeziku i kulturi koji je uvijek bio dio mene.

  • Koji je bio prijelomni trenutak, kad ste započeli učenje kineskog jezika i kako je to učenje tada izgledalo?

U Šangaju sam slučajno vidio knjižnicu stranih knjiga i u njoj sam počeo kupovati knjige za učenje kineskog jezika. Tako je zapravo počelo učenje tih famoznim kineskih znakova koji su me do tada samo inspirirali a od tada su mi počeli otkrivati i srž kineske mudrosti.

Bio sam svjestan da nisam najpametniji na svijetu, učio sam kineski jezik iz knjiga, pričao sam na ulici, nagađao sam naglaske, engleski sam koristio samo kada sam mogao ali sam najčešće namjerno ulazio u komunikaciju na kineskom jeziku iako sam znao da odgovor neću razumjeti. Vježbao sam izgovor (od toga ovisi značenje riječi) i bio sam prisiljen prolaziti kroz uspone i padove u komunikacije, sve samo na temelju vlastite volje. Na taj način sam ukazivao i poštovanje prema okolini u koju sam došao (što Kinezi jako cijene), iako uvijek nije bilo lako. Ipak, na kraju sam uspio postići najosnovniju komunikaciju ali nisam znao koliko sam zapravo naučio dok nisam došao u Haohan školu kineskog jezika gdje sam prvi puta bio u prilici da me netko ispravlja, uči.

  • Je li nakon tih, kako kažete, osnova kineskog jezika Vaše razumijevanje načina na koji Kinezi posluju bilo veće? Je li ubrzalo, poboljšalo Vaše poslovanje s kineskim partnerima?

Naravno. Kako su došli prvi uspjesi u komunikaciji na kineskom, tako se razvijalo i moje razumijevanje Kine i kineskog načina poslovanja. No, tu su se skrivale i druge lekcije jer je poslovanje podrazumijevalo i međuljudski odnos koji je trebao uroditi nekim plodom. I dalje me je držala svijest o tome da se nalazim u zemlji gdje vladaju drugi običaji i da nisam ja taj koji može „mijenjati smjer oceana“, iako sam se takvim načinom razmišljanja često susretao na Zapadu. Proživio sam razna iskustva, moj poslovni zadatak nije bio jednostavan pa sam, kad je bilo nužno i za poslovanje jako važno, koristio i ne baš prijateljske metodama, sve kako bih postigao ono zbog čega sam došao. Rezultat je da sam sad upoznat s obadvije strane kineskog poslovnog kodeksa – s jedne strane to su (iznad svega) snaga zajedništva, obitelj, zabava, zajednički ručci/ večere, pokloni i sl., a, s druge strane, nepopustljivost, dvoličnost, mudrost šutnje, gluma, svjesnost vlastite ekonomske snage i sl. Iz svih tih situacija sam učio, i ono lože i ono dobro sam pretvarao u iskustvo koje je meni kasnije bilo korisno.

Pri tom, svjedočio sam sukobu Istoka i Zapada. Drago mi je što na tom putu u niti jednom trenutku nisam pokazao nepoštovanje prema Kini i Kinezima, ali isto tako nisam dozvoljavao da se stvari odvijaju na samo njihovu korist. Vodio sam se mišlju da kineska kultura ipak postoji više tisuća godina te da iza toga sigurno postoji određena duhovna inteligencija – učio sam i, kao i Kinezi, mudro se borio za svoje interese, za interese firme koju zastupam.

  • Osim snage zajedništva koje ste spomenuli da je duboko usađena u život Kineza, što je to što još karakterizira svijet Kine?

Svijet trgovine. Kinezi su neprikosnoveni u trgovini,  to je sastavni dio njihove kulture. No, ako želite trgovati s Kinezima, morate prihvatiti njihova pravila trgovanja.

Život u Kini nauči čovjeka da je Kina u svakom pogledu jedna vrlo aktivna zemlja. Čak se to i na jeziku primjećuje – nije monoton, zahtjeva vrlo aktivan rad glasnica. A kada se u Kini radi, onda se radi u punom smislu te riječi. Trgovaca ima po cijeloj Kini, trguju aktivno i gledaju kako će zaraditi jer to je i smisao trgovine. Dakle, pravo pitanje je koji je smisao trgovine ako ne trgujete?

  • Kako izgleda svakodnevnica, kako trgovina na kineski način definira život ljudima, što je razlikuje od trgovine na Zapadu?

U svakom trenutku se nešto događa! Kada bih npr. u ponoć otišao kupovati npr. lubenicu, prodavačica mi ju je uvijek s istom energijom rezala na kockice. To je, po meni, razlika sa Zapadom gdje su stvari dosta monotone i sumorne. Također, Kinezi se ne zamaraju hoće li prodati danas ili sutra, oni znaju da će prodati dok se na Zapadu kompanije moraju dobrano namučiti da bi nešto prodali. Ili, ljudi na Zapadu će misliti da su Kinezi neodgovorni i neprofesionalni ako ne odgovore na email a Kinezi se zapravo time ne zamaraju jer je Kina dovoljna sama sebi s tim da  istovremeno ima i ogroman neiskorišten potencijal za daljnji razvoj. U svemu tome, naravno, ovisi tko s kime razgovara te kakav je omjer snaga. Kina je radna, poljoprivredna zemlja i jako puno toga još uvijek nastaje ljudskim radom, za razliku od kapitalističkog Zapada gdje proizvodi uglavnom nastaju strojevima i gdje je ljudski rad obezvrijeđen.

  • Kina je već svjetska sila, ima tendenciju i osim kineskog vrha i vrsni svjetski stručnjaci prognoziraju da će do sredine ovog stoljeća postati vodeća sila svijeta i ostvariti kineski san. Što je po Vama važno istaći svima onima koji Kineze žele imati kao svoje poslovne partnere?

Ako imate volje i rezonirate s kineskim načinom poslovanja, šanse za uspjehom su velike. Međutim, u poslovnim smislu postoji velika mogućnost da onaj tko ovisi o zapadnjačkom načinu razmišljanja to znanje neće moći primijeniti na poslovanje s kineskim partnerima jer na Zapadu ne postoji potrebno razumijevanje poslovanja kakvo ono u Kini jest.

Onaj tko planira poslovati s kineskim tvrtkama bit će doveden u kušnju (na ovaj ili onaj način), pitati će se koliko stvarno ima potrebu raditi s Kinezima i da li mu je to potrebno u životu, a sve zato jer poslovanje s Kinezima zahtijeva određene osobne promjene i prihvaćanje istočnjačkog načina poslovanja. Onaj tko odlazi u Kinu bi trebao biti svjestan vlastite pozicije u svijetu i kako da se na temelju te svijesti postaviti prema Kinezima. Naime, Kinezi imaju svoje načine dolaska do informacija, svjesni su svoje snage i to se prelijeva na cijelu Kinu kroz smjernice koje dolaze s vrha vlasti.

Oni će čekati svoju priliku, njima se ne žuri. Prema dosadašnjem, osobnom iskustvu mogu reći da su običaji, jezik, kultura, poslovni kodeks totalno suprotni od Zapada. Kina je, rekao bih, zemlja jeftinih proizvoda za razliku od skupog Zapada vođenog, već od davnih dana, propalim kapitalizmom.

Naravno, nije Kina sveta zemlja ali, globalno gledajući, Kina pomno i dugoročno planira, temeljito izgrađuje svoj sustav bez koga danas ne bi niti bila ono što je. Također, ne može se na Kinu gledati kao izdvojenu cjelinu jer Kina je pored svega također i refleksija svjetskih događanja i  protuteža svjetskih trendova.

U svakom slučaju, Kina je zemlja beskonačnih potencijala koje se može iskoristiti jedino na kineski način, uz puno truda i rada te uz prethodnu privatnu i poslovnu transformaciju.

  • Nakon velikog iskustva, što poslovnog što životnog, kako vidite učenje kineskog jezika i kulture – je li ulog u budućnost?

Kina je zemlja s snažnim gospodarskim rastom i tisućama godina starom kulturom. Za mene su ta dva razloga dovoljno snažna za odluku o učenju kineskog jezika. Nadalje, kineska ekonomska politika „Jedan pojas, jedan put“ se širi po cijelom svijetu što bi samo dodatno trebalo olakšati donošenje odluke o učenju kineskog jezika. Kina je, dakle, zemlja budućnosti i znanje kineskog jezika može biti samo komparativna prednost u odnosu na konkurenciju, može samo doprinijeti izgradnji odnosa s Kinezima jer se na taj način iskazuje poštovanje prema zemlji s kojom se posluje, ali isto tako nužno je poznavati barem osnovnu komunikaciju radi vlastite orijentacije. Dakle, definitivno, kineski jezik otvara vrata u Kini jer vam omogućuje neovisnost a olakšava komunikaciju s ionako već pristupačnim Kinezima koji su željni novog znanja i nove kulture a jedina prepreka do toga je upravo jezik. Ako se tome pridoda činjenica da je Kina zemlja beskonačnih mogućnosti, onda je sasvim jasno koji potencijali se otvaraju znanjem kineskog jezika. A nikada nije kasno za početi učiti ga, važno je da osoba zna smjer kojim ide.S druge strane, kada je riječ i o poslovnom i o privatnom odnosu, jako je važno poznavati kinesku kulturu, kineske običaje. Međuljudski odnosi su izrazito važni. U Kini to zovu 4F – family, face, faith, friends.  Ovaj model se prelijeva u poslovni odnos – prvo je potrebno izgraditi prijateljsko-obiteljski pa tek nakon toga poslovni odnos. Razlog tomu je što se prvo treba izgraditi povjerenje. Kad izgradite povjerenje, nema ograničenja. Razni su modeli kako se stječe povjerenje no sve skupa ne vrijedi ako iza toga ne stoji iskrena namjera za stvaranjem prijateljstva. U svemu tome, značajna prednost se postiže upravo poznavanjem kineskog jezika i kulture.

 

Follow us
error: Content is protected !!