Međunarodni dan kineskog jezika

Danas, 20.04., UN obilježava 8. po redu Dan mandarisnkog, kineskog jezika kao način proslave povijesti jezika i njegovog, iznad svega, doprinosa svijetu. Cilj je osvijestiti važnost učenja i potaći što veći broj ljudi na učenje kineskog jezika.

Mi smo ga odlučili obilježiti tako što ćemo navodeći 24 činjenice, korisne i neobične podatke o kineskom jeziku dati svoj doprinos širenju navedenog cilja.

1. Tvorcem kineskog pisma smatra se Cangjie (仓颉 Cāng Jié) – legenda kaže da je imao četiri oka i četiri zjenice. Bio je službeni povjesničar jedne od najvažnijih figura u kineskoj mitologiji – Žutog cara (黄帝 Huángdì), praoca kineskog naroda. Prema kineskoj mitologiji, Žuti car ga je zadužio da stvori pismo kako bi se moglo bilježiti koliko je žita i stoke. Cangjie je dugo razmišljao ali rješenje nije nalazio. No, jednog je dana, kada je vidio otisak životinjskog stopala u zemlji (koji je pripadao mitološkoj zvijeri pa se uveliko razlikovalo o stopala obične životinje), Cangjie dobio ideju! Prvo je počeo razmišljati po čemu se svaka pojava razlikuje jedna od druge a onda je na osnovu toga napravio znakove te ih predstavio Žutom caru. Po legendi, tada su s neba počele kišiti žitarice. Zato u razdoblju tzv. Kiša žitarica (jednom od 24 solarna razdoblja u kineskom tradicionalnom kalendaru za obilježavanje poljoprivrednih aktivnosti, tzv. 二十四节气 iliti 20.04.) UN obilježava Dan kineskog jezika.
2. Kineski jezik je najstariji pisani jezik na svijetu. Prve znakovne inskripcije pronađene na oklopima kornjača datiraju iz vremena Shang dinastije (1766. – 1123. pr.Kr.) što pokazuje starost pisma od preko 3000 godina.
3. Riječ “Mandarinski” potječe iz  Sanskrita (jezik kojim je napisan najranija indijska literatura, tzv. Vede) i označava državnog ministra – “mantri”. Tu su riječ portugalski trgovci adaptirali u “Mandarin”, budući su za trgovinske poslove isključivo mogli pregovarati s članovima kineske carske vlade.
4. Od XVI stoljeća dinastija Qing je uspostavila Ortoepske (pravogovorne) akademije (正音书院, Zhèngyīn shūyuàn) s ciljem da među činovnicima olakša komunikaciju tako što će uspostaviti jedinstven standardni izgovor u skladu sa lokalnim dijalektom Pekinga koji je bio prijestolnica. Tako je pekinški izgovor prihvaćen i ustaljen na carskom dvoru. U ostalim provincijama činovnici su i do tada već govorili neku od varijanti mandarinskog, no standardizacija je izostala, desila se kasnije.
5. Kineski jezik u svojoj standardnoj mandarinskoj formi postoji od 1950., glavni je jezik komunikacije među svim dijalekatskim grupama, jezik je medija, uči se u školama. Službeni je jezik NR Kine, Tajvana, Hong Konga (budući je bio britanska koncesija a službeni jezik je bio kantonski, od kad je vraćen Kini, mandarinski kineski postepeno ulazi u upotrebu), Macaa, jedan je od službenih jezika u Singapuru i jedan od 6 službenih jezika UNa. Procentualno, oko 70% kineske populacije govori mandarinski kineski dok oko 30% kineske populacija, 400 milijuna ljudi, govori na drugim dijalektima.
6. Do sredine XX stoljeća većina Kineza govorila je samo lokalni varijetet kineskog jezika, mandarinski kineski je prevladavao na sjeveru prije svega zbog ravničarskog terena ali i u centralnoj Kini (npr. Sechuan provinciji) što se objašnjava kugom u XII stoljeću i depopulacijom koja je kasnije omogućila naseljavanje stanovništva sa sjevera. Na planinskom jugu Kine je ostao jako izražen diverzitet dijalekata.
7. Kineski jezik pripada sino-tibetanskoj obitelji jezika – s 1.300.000.000 govornika druga su najveća jezična obitelj na svijetu. Grupi pripada 340 jezika koji se govore u Kini, regionu Himalaja i Jugoistočnoj Aziji. Dijele se u dvije grupe jezika: kineske (osam jezika s oko 1.220.000.000 govornika) i tibetansko-burmasnke (oko 330 jezika s oko 70 milijuna govornika).
8. Najveći jezik iz kineske obitelji je mandarinski kineski, govori ga oko 900 milijuna ljudi. Slijede wu kineski s 80 milijuna govornika, kantonski kineski s 70 milijuna govornika, min kineski s 60 miliona govornika, jin kineski s 45 milijuna govornika, xiang kineski s 36 milijuna govornika, hakka kineski s 33 milijuna govornika i gan kineski s 21 milijun govornika – 1/5 svjetskog stanovništva govori kineski jezik u jednoj od njegovih formi.
9. Smatra se da je kantonski jezik možda jedan od najstarijih dijalekata kineskog jezika koji se je odvojio od prvobitnog kineskog jezika. Govori ga preko 90% Kineza u dijaspori iz razloga što su to pretežno doseljenici iz provincija Guangdong i Guangxi, kao i iz Hong Konga i Macaa gdje se kanstonski govori. Karakterizira  ga 9 tonova a specifičan je po tome što postoji veliki broj znakova koji se odnose isključivo na riječi iz kantonskog dijalekta, nema ih u drugim dijalektima.
10. Iako se za kineski jezik često kaže da je jedan jezik, regionalne varijacije različitih dijalekata su jako velike jer izgovor potpuno drugačiji. Kako Kinezi preferiraju govoriti dijalektima a kako su razlike između njih ogromne, čak se može reći da su to posebni jezici – ono što ih povezuje je znakovno pismo. U tom smislu, značaj kineskog pisma je ogroman, ogleda se u tome što ga razumiju i koriste govornici svih dijalekata. Naime, jedan znak (najčešće) zadržava isto značenje al se može čitati na više različitih načina, ovisnosti o tome kome dijalektu pripada govornik. Tako se znak „一“, riječ za broj jedan, u mandarinskom čita „ji“ (yī), u kantonskom „jat“ (yat) a u južno-minskom dijalektu „cit“ (tsit). Stoga, možemo zaključiti da kinesko pismo objedinjuje sve dijalekte u jedinstveni kineski jezik.
11. Tradicionalno kinesko pismo ili tradicionalni kineski znakovi se koristi u kontrastu prema tradicionalnim znakovima još jednog standardiziranog seta – pojednostavljenim kineskim znakovima koje je standardizirala vlada NR Kine od 1950-ih. Tradicionalni znakovi se službeno koriste u Tajvanu, Hong Kongu, Macau te prekomorskim kineskim zajednicama dok se pojednostavljeno kinesko pismo koristi u službenim spisima Kine, Singapura i Malezije.
12. Danas je u upotrebi između 10 000 i 20 000 znakova. S poznavanjem 3 000 znakova mogu se čitati novine dok je za čitanje knjige potrebno znati oko 6 000 znakova. Da bi se razumjelo 99% onoga što nas u svakodnevnom životu okružuje potrebno je znati 2 400 znakova, dok je za samo 0.90% više (99,90%) potrebno znati 1 400 znakova više, odnosno 3 800 znakova. No, s druge strane, poznavanjem 100 znakova može se razumjeti 42%, poznavanjem 200 znakova može se razumjeti 55%, poznavanjem 300 znakova može se razumjeti 64%, poznavanjem 400 znakova može se razumjeti 70%, poznavanjem 500 znakova može se razumjeti 75%, poznavanjem 600 znakova može se razumjeti 80%. Zanimljivo je da fakultetski obrazovani Kinezi znaju između 3 500 – 4 500 znakova.
13. Uobičajen red riječi u kineskom jeziku je subjekt – predikat – objekt. U biti, raspored riječi u rečenici prati kronologiju radnji u stvarnosti. Specifičan je po svojoj gramatičkoj jednostavnosti jer nema nastavaka za glagole i imenice, sve je u osnovnom obliku. Tehnički je jako logičan.
14. Osnovna jedinica kineskog pisma je znak. Jedan znak je jedan slog (nije jedno slovo, riječ, pojam…) pa se kinesko pismo definira i kao jednosložno pismo. Slog se dijeli na tri dijela: početni dio tj. početnik (initial) koji predstavlja glas kojim kreće izgovor riječi a kojih ima 23,  završni dio tj. završnik (final) kojih u kineskom jeziku ima 24 i ton. Postoji 5 tonova u mandarinskom kineskom: 4 strogo definirana tona i tzv. prazan ton. Ostale varijante kineskog jezika također imaju tonove – neki dijalekti na sjeveru Kine imaju tri tona, dok na jugu postoje dijalekti koji imaju od 6 do 10 tonova.
15. Kineski jezik nema abecedu ali ima fonetski alfabet, glasovno pismo, tzv. pinyin (拼音 pīnyīn). Oblikovan je i odobren 11.02.1958. godine. Nije zamjensko nego je pomoćno pismo kineskog jezika kojim se na latinici bilježi izgovor kineskih znakova. Iako latinični zapis kineskog jezika, u izgovoru su neka slova različita u odnosu hrvatsku latinicu. K tom, tu su slova x, sc, ch, zh koja ne postoje u hrvatskoj latinici. Međutim, postojali su/ postoje i neki drugi sustavi romanizacije. Prije uvođenja pinyina, najrasprostranjeniji način transkripcije kineskog jezika je bio sistem Wade-Giles, sistem fonetskog zapisa mandarinskog kineskog korištenog u Pekingu sredinom XIX stoljeća, sistem koji je bio glavni sistem transkripcije za pretežito englesko govorno područje. Vrlo poznat sistem romanizacije a do nedavno i službeno prisutan na cijelom Tajvanu je sistem Bopomofo ili 注音符号 zhùyīn fúhào (skraćeno 注音 zhùyīn) koji koristi 37 simbola i 4 tona. Također, u Rusiji pored pinyina postoji i Paladijev sistem, ćirilična transkripcija kineskog jezika koju je osmislio u XIX stoljeću monah Paladije.  
16. Pinyin ima 409 slogova. Neki slogovi se mogu izgovarati u svim tonovima, neki u određenim. Njihovim kombiniranjem nastaju nazivi za znakove kojih je u kineskom jeziku oko 60 000 što će reći da jedan slog u jednom tonu mora imati više značenja, mora “pokrivati” više znakova. Dakle, značenje istog sloga ovisi o izgovoru pa jedan slog izgovoren u 4 različita tona može imati 4 ili više značenje. Npr.: Wǒ xiǎng wèn nǐ (我想问你) nije isto kao Wǒ xiǎng wěn nǐ (我想吻你). Prva rečenica znači: Želim te pitati, druga: Želim te poljubiti. S druge strane, imamo i situacije u kojima slog ima isti ton a različit znak, samim tim različito značenje. Npr .: tā (他, 她, 它) znači on, ona, ono dok nekad pak isti znak može imati različit slog, samim tim različito značenje. Npr.: 银行 yín​háng znači banka, 行 xíng je ok.
17. Postoji poznata poema 施氏食狮史 Shī shì shí shī shǐ (The Lion-Eating Poet in the Stone Den) koja se sastoji od 120 znakova od kojih se svaki izgvara s “shi” i u jednom od 4 tona – svojevrstan je tongue twister.
18. Znanstvena istraživanja utvrdila su da osobe koje govore kineski jezik koriste obje polovice mozga, dok osobe koje govore npr. engleski jezik koriste samo lijevu polovicu. Razlog je to što se tek korištenjem obje polovice može razlikovati značenje jednog istog sloga koji ima različit ton/ ove.
19. Kineski jezik ima 120 klasifikatora (količnika) koji se koriste između broja/ pokazne zamjenice i imenice, upućuju na imenicu – ako ne znamo što imenica znači a znamo za koje imenice se navedeni klasifikator koristi, možemo pretpostaviti njeno značenje. Postoji tako klasifikator za plosnate premete, za duge premete, za papirnate predmete i sl. Ako pak ne znamo klasifikator za određenu imenicu, koristimo univerzalni kalifikator ge 个.
20. Od četiri vrste znakova (pokazni, piktografi, asocijativni i pikto-fonetski) najrasprostranjeniji su pikto-fonetski, 80% su kineskih znakova. Sastoje se od radikala koji upućuje na značenje znaka i obično se nalazi s lijeve strane i od fonetika koji upućuje na izgovor. S druge strane, najmanju grupu čine piktografi, 5% su kineskih znakova a predstavljaju sliku predmeta.
21. Kineski jezik sadrži veliki broj idioma – izraz koji se sastoji od 1 x 4 ili 2 x 4 znaka. Posebno se koriste u razgovoru među obrazovanim Kinezima – što više idioma znate, smatra se da je vaš kineski bolji, oni su mjerilo znanja. Da biste ih razumjeli, trebate poznavati povijest idioma kako bi bilo moguće shvatiti kontekst u kojem se koristi. Kinezi zato vjeruju da je strancima teško naučiti njihov jezik pa ako stranac izgovori čak samo bok na kineskom, to će dočekati s velikim entuzijazmom.
22. U kineskom jeziku nalaze se riječi koje su nastale pod utjecajem engleskog, prevedene su tzv. fonetskim prijevodom. Npr., 巧克力 qiǎokèlì je čokolada, 沙发 shāfā je sofa.
23. Sve do 1955. kineski se jezik pisao okomito u stupcima, od desna prema lijevo. Tada je NR Kina odlučila, po uzoru na Zapad, učiniti pismo sličnije zapadnjačkima, te se od tada piše vodoravno, s lijeva na desno. U ispisu puno pomaže poznavanje strukture jezika čak i kad imamo ovakav znak, znak koji ima 57 poteza (tradicionalni ispis a koristi se, inače, u nazivu poznatog kineskog jela s rezancima – biangbiangmian). 🙂
24. Iako se smatra jednim od najtežih jezika na svijetu, više od 50 milijuna stranaca ga nauči diljem svijeta. Trenutno je među najpopularnijim egzotičnim jezicima koje uče Europljani! Kineski jezik je ne samo najbrže rastući jezik na svijetu, nego najbrže rastući drugi jezik na Zapadu.

Hvala Stipi, Leonu, Marti i Damjanu što su zajedno s nama učestvovali u kreiranju ovog posta! <3

Također, veliko hvala Ljudevitu Grguriću Grgi i HR2 koji su nas ugostili u emisiji “Gladne uši“, TV Zapad na kojoj nas je ugostio Tomislav Cvitan u emisiji “Zapadna strana” kao i portalu She.hr koji su s nama obilježili ovaj dan!