Qin Shi Huang (秦始皇, Qín​ Shǐ​huáng​), poznat kao prvi kineski car, jedna je to od najznačajnijih povijesnih ličnosti ne samo Kine nego, možemo reći, i svijeta. Njegova važnost u kontekstu onoga što je promijenio i napravio u politici svoje zemlje mjeri se najvećim vojskovođama iz svjetske povijesti kao što su Aleksandar Makedonski ili, primjerice, Džingis kan. Car je dinastije Qin, dinastije koja je po njemu i dobila naziv a koja je vladala Kinom od 221. do 206. pr.Kr. a od vremena koje, nadalje, vrlo je važno napomenuti i znati, Kina nosi svoj današnji naziv.

Ima više stvari koje ga čine neobičnim, velikim, moćnim, važnim ali, ne možemo zanemariti, i okrutnim vladarom.

Mogli bismo reći da je jedno od njegovih najvažnijih ostvarenja ujedinjenje cijele današnje Kine. U tijeku njegove vladavine koja je trajala od 220. do 210. pr. Kr., Kina se protezala između Žutog mora do planina na Tibetu, od nizina preko rijeke Yangtze do pustinje Gobi no, carstvo tada nije samo doživjelo procvat teritorijalno, carstvo je doživjelo procvat i u trgovini i u privredi.

Nadalje, vrlo značajno, ukinuo je svaki oblik feudalizma a da je pri tome prisilio dotadašnje feudalce da se presele u njegov glavni grad, Xiangyang (smješten u blizini današnjeg Xi’ana) te ih je, držeći ih bliže sebi, mogao lakše i bolje kontrolirati.

Iza sebe je ostavio i mnoge građevine ali je, bit ćemo slobodni reći, postavio i visoki kriterij koji je svaki sljedeći veliki kineski vladar pokušao barem slijediti ako ne i nadmašiti. Podigao je ljestvicu visoko – ostati zapamćen, ne stotinama, nego stoljećima godina. Uspjelo mu je.

Izgradio je čak 700 palača. Naravno, nije veličina bila samo u broju, veličina je bila u činjenici što je svaka palača napravljena prema modelu rezidencija jedne od zemalja koju je porazio i osvojio!

Osim toga, prostranom mrežom puteva za prolaz vojnih četa povezao je prijestolnicu i sve kineske provincije – drvoredi su bili široki 15 m, ukupno dugi 7 500 km!

Sagradio je Qin Shi Huang i kanal koji se i danas koristi, poznat kao Čarobni kanal. Prvi je to hipsometrijski kanal – slijedio je obrise terena kako bi se izbjegle visinske razlike. Omogućavao je, povezujući različite tokove voda, neprestanu plovidbu malih lađa za prijevoz na udaljenosti većoj od 2000 km, što je, logično, učvrstilo natapanje zemljišta i zaštitu od poplava i, neosporno, još jednom stavilo pečat na pozitivan učinak koji je njegova vladavana donijela Kini.

Bio je pristaša Legalizma, jedne od struja misli izraženih u kasnom razdoblju dinastije Zhou (od 11. stoljeća pr. Kr.- 770. god. pr. Kr.), a koja se zalagala za stroge zakone i okrutne kazne. Odrubljivanje glava bila je uobičajena smrtna kazna. Manji prijestupi kažnjavali su se sakaćenjem ili prisilnim radom. Ali ne bilo kojim prisilnim radom. Često je završavao smrću. Budući da je zakon dosljedno provođen a upletao se u najsitnije dijelove života, došlo je do otvora, stvorena je opozicija koja se pozivala na konfucijansku i taoističku školu. Kao odgovor na njihova zalaganja i rad, Qin Shi Huang je spalio sve spise oprečnih ideologija. Kažu da je samo jednu kopiju sačuvao za carsku biblioteku. Zaslijepljen bijesom, otišao je čak i korak više pa je 460 konfucijanskih učenika zakopao žive, primjenjujući legalističku misao “U državi u kojoj vlada inteligentan vladar nema književnosti, nego samo zakona koji služi za poučavanje”. Da, bio je velik, ali istovremeno i okrutan. A to, logično, nije lako, to nitko ne želi. Narod je zato počeo bježati. Kako bi spriječio odljev stanovništva i održao svoje golemo carstvo, Qin Shi Huang započeo je gradnju Kineskog zida. Mnogi će reći da je zid postao “najduže groblje na svijetu” i neće nažalost imati krivo. Inače, u tom početnom razdoblju dinastije Qin, kada je započeta njegova gradnja, Zid je bio dug 5 000 km, imao je 25 000 utvrda i stražarskih kula međusobno udaljenih po par stotina metara. Tijekom dana, kule su komunicirale uz pomoć zastava u boji, a tijekom noći uz pomoć signalnih vatri. Na taj način, poruke su prelazile kilometre za samo nekoliko sati. Fascinantno, zar ne? No, iako zamišljen da brani Kinu od sjevernih plemena, vidimo da je imao i druge svrhe, vidimo da iza njegove gradnje stoji i jedan drugi, ne tako sjajan povod.

Čim je došao na vlast, Qin Shi Huang je naredio izgradnju svog mauzoleja na polovici puta između planine Li i rijeke Wei. Na njemu je radilo više od pola milijuna radnika. Točnije, na 57 km², u periodu od skoro 40 godina, carski mauzolej gradilo je 700 000 radnika, seljaka, robova. U središtu mauzoleja se nalazio tzv. “Zabranjeni grad”, tj. humak, dostupan samo caru. Taj humak koji skriva njegovu grobnicu a koji je danas visok samo trećinu originalane veličine, 50ak metara, zaštićen je dvostrukom zidanom ogradom, ostao je netaknut – službeno iz tehničkih razloga ali moguće da je razlog poštovanje mrtvih. Kult predaka, duboko ukorijenjen u kineskom narodu, zabranjuje oskrvnuće pokojnika jer se smatra da bi se isti mogao vratiti na zemlju preobražen u okrutnog duha. Kult predaka, nadalje, predstavlja vjerovanje da njihovi dobrostivi duhovi mogu tražiti usluge od bogova da pozitivno djeluju na slijed događaja.

A sve je krenulo još puno ranije. U drevnoj Kini se vjerovalo da se poslije smrti postojanje nastavlja u izvanzemaljskom životu i da pokojnik ima iste materijalne potrebe kao za vrijeme života. Zbog toga su svoje mrtve, u skladu sa svojim mogućnostima, pokopavali s prijeko potrebnim predmetima za svakodnevnu uporabu, ali, često, kad su imućne obitelji bile u pitanju, i s dragocjenostima velike umjetničke vrijednosti. U skladu sa spomenutim običajem, još za vrijeme Shang dinastije (prva kineska dinastija, vladala je od 16. do 11.stoljeća pr.Kr.) žrtvovanje članova obitelji (žene, priležnice), činovnika, ministara, sluga, robova i svih ostalih koji bi caru bili od pomoći, nije bio rijedak slučaj. Vjerovalo se kako je neprihvatljivo da se car u zagrobnom životu brine sam o sebi. Upravo takvu ulogu je imala i ima širom svijeta poznata Vojska od terakote, vojska cara Qin Shi Huanga, vojska čija je svrha u vječnosti štititi njegov mauzolej.

Vojska od terakote – stari ratnici koji nisu nikad umrli

Radi boljeg razumijevanja okolnosti izgradnje Vojske od terakote, važno je reći da je Qin Shi Huang bio opsjednut idejom o besmrtnosti. Mnogi su njegovi savjetnici proputovali Kinu tražeći eliksir mladosti. Goruća želja za vječnim životom, također govori sama po sebi puno o njemu. Budući da nisu uspijevali pronaći lijek za besmrtnost, kažu da je čak zapovjedio svojim vojnicima da budu zakopani zajedno s njim  – mogao je postrojiti više od milijun vojnika, kažu zapisi. Srećom, uspjeli su ga od toga odgovoriti. Na kraju, kad se ipak morao pomiriti s činjenicom da je kao i  svi ostali smrtan, prihvatio je da se u blizini njegovog mauzoleja, napravi Besmrtna vojska, tzv. “Vojska sjena” koja je, u biti, bila kopija dijela njegove vojske a koja je imala zadatak da ga čuva i nakon smrti, da bude uz njega kako bi on imao kome zapovijedati. Postignut je, recimo to tako, kompromis.A pronađena je sasvim slučajno! Seljaci na planini Li su kopajli bunar – tražeći izvor vode, pronašli su glavu od terakote u prirodnoj veličini. No, desilo se i 60ak godina ranije da je jedan seljak, također tražeći vodu, iskopao cijelu skulpturu od terakote ali kako mu je bunar odmah presušio, praznovjeran, vratio ju je nazad. Greška se nije ponovila dvaput. U suprotnom, danas ne bismo znali ništa o onome što nam je otkriće vojske od terakote donijelo. A donijelo je puno. Saznali smo o životu vojske tog vremena, preko nje smo saznali jako puno o jednoj čitavoj epohi. Vjerujemo da ćemo saznati i još više, iskopavanja nisu gotova, traju i danas.Nalaze se 36 km sjeveroistočno od Xi’ana i obuhvaćaju teritorij veličine 20 000 km². Prva jama, od ukupno njih 4, pronađena je 1975., četvrta, prazna, otkrivena je 1995. Zajedno predstavljaju jednu od najvećih grobnica na svijetu. No, kako predstavljaju i jedno su od najvećih otkrića XX stoljeća, ljudi iz svih dijelova svijeta dolaze posjetiti Shaanxi provinciju, Xi’an i terakota vojnike pa kroz njih, na određen način, i dalje živi Qin Shi Huang, car o kojem netko zna manje, netko zna više ali na spomen čijih “Starih ratnika koji nisu nikad umrli” a kako ih Kinezi zovu, ratnika Qin Shi Huanga, većina ljudi na svijetu ne ostaje ravnodušna. Možda većina ne zna u kojem su točno gradu ali većina zna da su otkriveni, zna da su njihove proporcije ogromne. Još nije niti poznat konačan broj – za sad je otkriveno oko 8000 glinenih kipova ratnika, oko 600 konja i preko 100 ratnih kola.Ono što najviše oduševljava nije samo njihova brojnost. Fascinantno je da je dosad na njima otkriveno 85 imena poznatih umjetnika koji su svakog ratnika napravili jedinstvenim! Svaki se vojnik iz sve tri jame razlikuje od ostalih. Tako svako lice ime individualni izraz, čak je uočeno 24 načina na koji su oblikovali dlake na licu – brkove, bradu, zaliske. Izdvaja se veći broj različitih tipova pletenica, punđi a imaju i različite cipele i pojaseve. I sve su skulture izvorno bile u boji a svaki se ratnik odlikuje crtama karakterističnim za različite etničke skupine i to uvijek u skladu s položajem koji je imao u vojsci. Sukladno tome, skulpture se razlikuju po pokrivalima za glavu, odijelima i oružju. Zanimljivo je da su nosili marame koje su sprečavale da na rubu oklopa i vrata nastane ogrebotina, ali nisu nosili kacige, samo rijetki su imali štitove. To također potvrđuje mišljenje povjesničara koji tvrde da je izostanak kaciga bila u stvari odlika vojnika, povezana s njihovom hrabrošću jer su se s neprijateljima sukobljavali bez zaštite.Napravljeni su na način da je torzo vojnika šupalj i naslanja se na temelj od punih nogu dok su ruke i dlanovi uobličeni prema uzoru na geste koje je ratnik morao izražavati i u stvarnosti. Tijela su pečena na visokim temperaturama, rađena od gline, nakon čega su bila pričvršćena na bazu a onda su se glinenim trakama, posebno izrađivali ostali dijelovi tijela (ruke, glave i dlanovi), lijepili. Svečani i ratnički nastrojeni, što i dolikuje vojsci cara, ratnici su prikazani višima – dosežu i do 2 m. Njihova težina je u prosjeku 150kg. Djeluju nestvarno živo.Raspored ratnika u jamama, smatraju arheolozi, slijedi principe vojne taktike kraja dinastije Zhou. Tako je u prvoj liniji veliki broj pješadije raspoređenih za borbu (jama 1), s lijevog boka je konjaništvo i bojna kola (jama 2) dok glavni stožer (jama 3) nije razvrstan – smatra se da je služio za obranu a ne napad, kao prostor predviđen za žrtvovanje baš kao i u stvarnosti u kojoj je uobičajeno bilo posavjetovati se s proročanstvima i ponuditi žrtve božanstvima prije ratnog pothvata. Stari preko 2000 godina, dokaz su kako je kineski narod puno prije primjerice europskog naroda koristio određene vojne taktike. Primjerice, kola su korištena kao pomoć pješadiji i na otvorenom su terenu bila na čelu skupine, njihova se snaga koristila pri udaru. K tome, za oružje koje iskopani vojnici više ne drže u svojim rukama (sklonjeno je kako bi se i tijela vojnika i samo oružje bolje sačuvalo), povjesničari i arheolozi drže da su od iznimne kvalitete, ali i od iznimnog značaja upravo zato jer nam govore o tome kako je prvi kineski car uspio u svom naumu – ujediniti Kinu, osvojiti toliko veliki broj država, ukupno sedam. Imao je ogromnu vojsku. Imao je napredno oružje. Imao je jaku vojnu taktiku. A ni volje mu oćito nije falilo.

Danas ovi vojnici predstavljaju pravo remek djelo kineske civilizacije, jedne od najstarijih i najtrajnijih poznatih civilizacija na svijetu.

Kako ćemo ih mi doživjeti, koliko su uistinu veličanstveni, znat ćemo nakon što se vratimo s našeg trećeg turističko-edukativnog putovanja 2019. – provincija Shaanxi kao i njena Vojska od terakote su neizostavan i jedan od najvažnijih povijesnih dijelova našeg programa putovanja.

Follow us
error: Content is protected !!