Producentica i umjetnica Antonija Putić u Kini je provela tri godine. Očarana dalekoistočnom kulturom i načinom življenja, piše o svojim doživljajima i neobičnim mjestima koja je posjetila, okusima koje je isprobala i receptima koje je na Dalekom istoku prikupila te pripremila. Završetkom Akademije dramske umjetnosti te studija komunikologije u Zagrebu, Antonija je krenula na putovanja − zbog posla, znatiželje, umjetničkog duha. Proputovala je, kako sama ističe, više zemalja nego što je planirala, a sada o njima rado piše i govori. Uz objave u tiskanim izdanjima ili pak portalima, Antonija vodi svoju Facebook stranicu Antonija Putic na kojoj možete saznati mnogobrojne zanimljivosti o nepojmljivom životu Kine, njihovim običajima, ali i znamenitostima. Priprema i svoju prvu zbirku putopisa za koju se nada da će ugledati svjetlo dana u godini psa.

Antonija je nedavno održala predavanje u našoj školi. Bilo je jako zanimljivo, jako insiprativno i jako duhovito. Polaznike i goste je zaintrigirala i infomracijama i načinom na koji ih je prenosila, uživali smo!

Ovo je njezin blog post na temu o kojoj smo (između ostalog:)) govorili na predavanju – njezino omiljeno mjesto u Kini, otok Putuoshan.

****************************************************

Kineske poslovice prepune su izreka koje se vežu uz planine i moći koje planine imaju. Jedna od meni najdražih jest ona koja kaže da ako želite doživjeti sto godina, morate se popeti na neku od svetih planina.

Kinezi imaju poseban odnos prema prirodi, a tu svoje najvažnije mjesto zauzimaju planine i voda. Ako kineski vrt nema planinu (stijenu, komad planine) i vodu ‒ ne smatra se cjelovitim. Planina i voda uvijek se pojavljuju zajedno jer simbo­liziraju savršenu harmoniju prirode izraženu kroz princip yin-yang. Kineski zid napravljen je na planini, Shaolin hram je na planini, na planinu se ide moliti, tražiti mir i inspiraciju.

Ako planine nema, ona se uvijek lako izgradi gdje nedostaje.

Taoizam ima pet velikih planina (kin. 五岳 五嶽 Wǔ yuè): Sjeverni Hengshan, Južni Hengshan, Huashan, Songshan i Taishan.

Svetih budističkih planina u Kini ima četiri. Danas, više nego ikad, na njih dolaze mnogobrojni vjernici i turisti. Baš kao i u pradavna vremena. Planine, kao i rijeke, iznimno su važne u Kini i simbolički i doslovno. U drevnoj su Kini smatrane mjestom gdje se susreću nebo i zemlja. Uspinjanje na planinu bilo je jedan od načina da se stigne u raj. Filozofi, pisci, carevi – svi su redovito odlazili u planine, tražeći odgovore na pitanja o razlozima postojanja. Planine su oduvijek bile inspiracija umjetnicima, a jedan od najpoznatijih motiva u slikarstvu su planine u magli.

 Planina Wutai (kineski 五台山, pinyin: Wǔtái Shān, što znači “planina pet ploča”), poznata i kao Qingliang Shan, ime je dobila po svojih pet neobičnih plošnih vrhova (sjeverni, južni, istočni, zapadni i središnji). Najviši vrh je sjeverni (Beitai Ding ili Yedou Feng), s 3058 metara visine. Neki izvori navode i visinu od 3061 metara. Bez obzira na to koja je brojka točna, pouzdano se zna da je to najviši vrh sjeverne Kine, a nalazi se u pokrajini Shanxi. Pet planina povezanih mostovima s velikom nizinom i jezerom u sredini od 2009. godine nalazi se i na listi svjetske baštine UNESCO-a.

Za snalaženje po planini vrlo je koristan i besplatan Wi-Fi, mrežni sustav za pružanje usluga po cijeloj planini, inteligentni glasovni vodič. Na planini se nalazi više od pedesetak budističkih hramova izgrađenih između 1. i ranoga 20. stoljeća, a to su neki od najljepših i najstarijih očuvanih hramova Kine. Prema zapisima Zhenchenga, budističkoga meštra za dinastije Ming, prvi hram na planini Wutai izgrađen je 68. godine po naredbi cara dinastije Han. Devet je kineskih careva u ukupno 18 hodočašća posjetilo planinu.

Turisti danas mogu vidjeti više od 500 skulptura, posjetiti niz restorana, odmoriti se u stanicama za odmor. Do vrha se može i žičarom. Ulaznica za odlazak na planinu stoji 135 kuna. Žičara pak 50 kuna.

Na zapadu zemlje nalazi se Emeishan čiji najviši vrh, od ukupno devet, seže na impozantnih 3099 metara. Planina Emei (kineski 峨嵋山, pinyin: Éméi Shān, što znači „Uzvišeno čelo”) planina je u južnom dijelu kineske pokrajine Sečuan. U nastavku prema zapadu planine se protežu sve do Tibeta. Planinu nazivaju i savršenim ljetnim odredištem zbog odlične klime. Dok ostatak Kine u srpnju i kolovozu kuha na temperaturama iznad trideset Celzijevih stupnjeva, na vrhu Emei planine prosječna je temperatura 11,8 Celzijevih stupnjeva. Sjajno za odmor, pronalazak duhovnoga mira i meditaciju. Sa svojih 3099 metara visine, planina Emei najviša je od četiri budističke svete planine Kine. Na planini Emei nalazi se ukupno 76 budističkih samostana, većinom izgrađenih u blizini vrha za vladavine kineskih dinastija Ming i Qing. Odlazak na Emei planinu prava je prilika za upoznavanje bogate povijesti Kine i budizma. Zbog bogate vegetacije cijelo područje upisano je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1996. godine, kao jedinstven primjer svjetske baštine u kojoj se “opipljivo” (tj. prirodne ljepote) sjedinjuju s “nevidljivim” (kulturnim blagom).

U središtu, ili kako Kinezi kažu – na jugu, nalazi se Jiuhuashan planina čiji najviši vrh Shiwang iznosi 1342 metra. Planina Jiuhua (kineski 九 华山; tradicionalni kineski: 九 華山; pinyin: Jǐuhuá Shān; doslovno: “Devet slavnih planina”) ističe se bogatim budističkim naslijeđem. Omiljeno mjesto budističkih hodočasnika, 120 četvornih kilometara dug planinski lanac nakićen je hramovima i neprestano umotan u miris mirisnih štapića koje svi pale. Legenda kaže da je veliki pjesnik Li Bai iz vremena Tang dinastije putovao onamo i zapisao: 妙 有分 二 气, 灵山 开 九华.Sveta planina Putuo (kineski 普陀山, pinyin: Pǔtúo shān, doslovno: (sanskrtski) brdo Potalaka) nalazi se na predivnom otočju Zhoushan i zapravo je svojevrsni planinski otok. Putuoshan (Mount Putuo) za mnoge je vjernike najvažnije duhovno središte Kine, a posvećeno je Guan Yin – Gospi milosrđa.  Legenda kaže da je davne 916. godine japanski redovnik (budistički svećenik) pokušao uzeti kip Guan Yin iz Kine u Japan. Nedaleko od otoka Putuo posadu je ulovila strašna oluja, a Guan Yin rekla je redovniku da će mu ona, ostavi li kip na otoku, osigurati siguran povratak kući u Japan. Otada je Putuo njezin dom, a u znak zahvalnosti japanskom redovniku na otoku se nalazi i hram izgrađen u japanskom stilu. Japanci u velikom broju danas dolaze na otok i fotografiraju sve redom, nerijetko i Canon kamerama. Upravo je ime popularnih kamera proizašlo iz imena Guan Yin koje se u Japanu izgovara Kannon (観 音). Prema neslužbenim podatcima, Putuoshan je u 2017. posjetilo više od 40 milijuna ljudi. Nama strancima otok pruža i jedinstveni pogled u staru Kinu, njezinu nevjerojatnu arhitekturu, jedan životni ritam koji nigdje više ne postoji. Ja sam otok posjetila nekoliko puta i zapravo mi se činilo da nikad tamo nije prevelika gužva. Možda se tako čini svima nama koji na otok dođemo iz gradova u kojima živi više od dvadeset milijuna ljudi, kao što je to slučaj u Šangaju.

Cijeli arhipelag Zhoushan koji se sastoji od 1390 otoka i 3306 grebena, a kojemu pripada i Putuoshan, nije pretjerano naseljen. Ukupan broj stanovnika nije preciziran, ali 103 otoka je naseljeno tijekom cijele godine, 12 otoka ima više od 10 000 stanovnika.

Arhipelag ima tisućljetnu tradiciju ribarstva i svi ponosno ističu da su upravo oni ribarnica Kine. Danas uz ribarstvo ljudi rade i u brodogradilištima, a nedavno je otvoren i novi proizvodni centar Boeinga. Očuvana priroda, zrak koji nije zagađen kao na kopnu i budizam glavni su razlozi dolaska velikog broja ljudi na ovaj maleni otok.Budistička božica Guanyin – Gospa milosrđa, jedno od utjelovljenja Bude, iznimno je popularna diljem Azije, a ovisno o jeziku i narječju, postoji dvadesetak različitih imena kojima je svima osnova Guanyin. Na Putuoshanu se štuje od pradavnih vremena, a prvi zapisi datiraju u 9. stoljeće. Otokom danas dominira velika pozlaćena statua Guanyin visoka čak 33 metra, koja se za sunčanih dana vidi i sa susjednih otoka. Na otoku živi oko 4000 redovnika u više od 120 vjerskih prostora i osamdesetak hramova. Tri su glavna, velika hrama koja obvezno obiđu svi vjernici. Hramovi i povijesna mjesta na ovoj planini izgrađeni su u nekoliko dinastija, uključujući dinastiju Song, dinastiju Yuan, dinastiju Ming i dinastiju Qing.

Najpopularniji hram na otoku definitivno je Puji. On je ujedno i prvi na 12 kilometara dugoj šetnici koja prolazi cijelom dužinom otoka.

Puji Temple izgrađen je 916., a ispred njega nalazi se i jezero prepuno zlatnih ribica, kao i mostovi, pagoda i šetnice koje obgrljuju cijeli kompleks. Predivno dekoriran hram ima devet velikih dvorana koje obiluju skulpturama, crtežima, ukrasima svih vrsta. Posjetitelji mogu ovdje za manje od desetak kuna pojesti najukusniji vegetarijanski ručak i večeru koje možete zamisliti. I najtoplije preporučujem jesti ovdje! Jesti se može i u još nekoliko hramova na otoku. Cijene su često stvar pregovora. Isto vrijedi i za smještaj. U neposrednoj blizini Puji hrama nalazi se i muzej, prvi je to budistički muzej u Kini, imaju 1700 eksponata unutar sedam izložbenih prostora.

Kao i kad dođete kod nas na Jadran, i ovdje će vas dočekati nekoliko lokalnih ljudi na samom ulazu na otok, nudeći svoje sobe i kuće po povoljnim cijenama. Cijene se kreću od sto do tristo kuna po noćenju, a kuće se nalaze u skrivenom dijelu otoka u koji je pomalo počela prodirati moderna Kina. Na otoku se danas nalazi i pedesetak hotela od kojih se mnogi mogu rezervirati i na Bookingu. Stoje od tristotinjak do tisuću kuna po noćenju. Izbjegavajte dolazak vikendom – tad svi idu, gužve znaju biti velike, smještaja gotovo da i nema.

Za one koji prespavaju na otoku, u 4.30 počinje ranojutarnja molitva, a za istražiti otok definitivno nije dovoljan jedan dan. Ako volite šetati, sa svojih 12 kilometara kvadratnih otok je idealna lokacija jer nudi predivne šetnice, šumske proplanke, vidikovce na sve strane Istočnoga kineskoga mora. Za one s velikim koferima, tu su električni autobusi koji ovisno o udaljenosti stoje od tri do deset kuna.

Cijeli otok bogat je raznom vegetacijom, a na njemu se nalazi i predivan botanički vrt, kao i šuma posebne vrste bambusa koji ima tamnu stabljiku. Inače je bambus obično posve zelen, identičan onome što vidite na snimkama uz pande. Panda nije nacionalna životinja Kine, ali uz zmaja je svakako najprepoznatljiviji simbol te zemlje. Na otoku nema ni pandi ni zmajeva, ali zato ako trebate malo mira i tišine – na pravom ste mjestu. Cvrkut ptica, žuborenje vode, molitve, koraci vjernika miješaju se u predivnu melodiju otoka.

Na vrhu planine Putuo nalazi se Huiji Temple do kojega vodi 1060 stuba, a za one koji nemaju snage ili volje pješice do vrha tu je i žičara. Iz nje puca predivan pogled na sve strane ‒ savršena platforma za gledanje zalaska i izlaska sunca. Na vrh žičarom, dolje pješice. Prvo, lakše je spuštati se, drugo – put vodi u Faye hram.

Sam hram nije dopušteno fotografirati, ali pogled koji imate ionako vam se ureže u pamćenje za sva vremena. Huiji hram treći je najveći hram na otoku, ima četiri velike dvorane, sedam soba, pet potkrovlja, pregršt prostora i mnoge dodatne zgrade u koje možete sjesti i razgovarati sa svećenicima. Tu mnogi vjernici traže duhovnu i fizičku utjehu. Hram nudi i tri obroka dnevno, a možda najbolji je doručak. Glavne zgrade uključuju Nebesku kraljevsku dvoranu, Veliku Buddhinu dvoranu, Dvoranu velikog milosrđa, knjižnicu budističkih tekstova.

Ono što Putuoshan čini idealnom lokacijom za molitvu su i izvrsni klimatski uvjeti. Prosječna temperatura cijele godine iznosi oko 20 ° C. Uzduž linije gdje se planina spaja s morem nalaze se predivne pješčane plaže koje u najtoplijim ljetnim danima pružaju turistima priliku da smoče noge, zaplivaju i predahnu. Nema mnogo kupača. Dvije najpoznatije plaže su Plaža stotinu koraka i Plaža tisuću koraka koja je dugačka 1750 metara. Na plaži se nalazi i predivna pagoda s koje puca pogled prema otvorenom moru, a svega 200 metara dalje nalazi se Fayu hram.

Fayu hram prostire se na 33 000 m2, a potrebni su sati da se cijeli obiđe i vidi. Vjerojatno bi trebao cijeli život da se shvati što sve predstavljaju njegovi mnogobrojni kipovi, uređenje, arhitektura. Sastoji se od 294 dvorana i soba. Nebeska kraljevska dvorana i Žad budistička dvorana samo su neke od posebnosti ovoga predivnoga hrama. Hram je stradao za vrijeme kulturne revolucije. Danas je obnovljen, a sadržava nevjerojatno blago Kine – ostakljeni dio krovišta s pločicama koje dolaze iz vremena dinastije Ming. Hram je otvoren od 6 do 17.30 svakoga dana, a rano ujutro, u 4.30, posebna je molitva koju nikako ne bi trebalo propustiti neovisno o tome jeste li budist ili ne. Molitva traje oko dva sata.

Iako visok tek mrvicu manje od 300 metara, otok obiluje i špiljama. Najpoznatija špilja je Chaoyang. Prijevod imena jasno daje do znanja kada je najbolje vrijeme za posjet – rano ujutro. Volite li izlaske sunca, onda je ovo lokacija na kojoj trebate biti rano ujutro. Popularne su i Chaoyang, Fanyin i Chaoyin špilja. U neke se plaća ulazak, neke su mjesto molitve, a sve su pravo čudo prirode i isplati se zaviriti u njih. U ovim špiljama nema medvjeda. Općenito, otok ima samo pitome životinje – mnoštvo ptica, raznih kukaca. Zbog budizma su gotovo svi na otoku vegetarijanci. Putuoshan je unatoč mnogobrojnim turistima zadržao svoju osnovnu funkciju – mjesto je molitve, mjesto gdje tražite milost od Boga u kojega vjerujete, mjesto u kojem ćete se napuniti energijom za suvremeni život u kojem često svakodnevne obveze ne ostavljaju dovoljno vremena za odmor, meditaciju, razgovor sa samim sobom ili s Bogom. Jedno ne isključuje drugo. Za razliku od ostalih svetih mjesta diljem Kine, ovdje je iznimno velik broj mladih vjernika jer upravo Guanyin pomaže onima koji traže partnera i žele dobiti bebu. Čula sam ovu priču nekoliko puta i uvijek pomalo odmahivala rukom – sve dok nisam osobno upoznala Kineskinju koja mi je ispričala kako je došla iz susjednoga grada Ningboa na molitvu te je iste večeri u lokalnom kafiću upoznala budućeg supruga, a danas i oca njihovoga trogodišnjega sina. Moja prijateljica Maggie također štuje Guanyin i prilikom mog odlaska ili dolaska u Kinu uvijek ide na molitvu kako bi zamolila božicu za moj siguran let i skori dolazak u Kinu.

SAVJETI:

Iz Šangaja se do otoka Zhoushan može doći autobusom, karta stoji oko 130 kuna, vožnja traje četiri do pet sati. Otok Zhoushan povezan je s kopnom s 26,5 kilometara dugim mostom. Na otoku postoje tri stanice. Izlazite na zadnjoj. To je novi autobusni kolodvor koji je zasad još uvijek malo izvan grada. Grad se gradi. Od tu do trajektne luke u mjestu Shenjiamen u kojoj uzimate brodicu za Putuoshan možete lokalnim autobusom ili taksijem. Možete uzeti i Didi, stoji svega nekoliko kuna, okvirno 30. Shenjiamen je staro ribarsko mjesto i još uvijek ima vizuru stare Kine. Tu se nalazi i katolička crkvica gdje će vas rado dočekati, pogotovo ako ste i sami katolici.

Do otoka Putuo može se doći samo malenom brodicom koja ide s otoka Zhoushan ili Zhuijajian svakih desetak minuta. Cijena karte u jednom smjeru stoji 30 kuna. Ako idete iz luke na Zhuijajian otoku imate priliku voziti se preko velikog mosta s kojega puca pogled na panoramu Zhoushana. Zhuijajian je predivan otok, ako imate vremena svakako ga istražite. Tu možete vidjeti budističku akademiju u kojoj je oko 250 polaznika, zanimljive skulpture, predivne plaže. Ljeti se tu održava veliki glazbeni festival.

Ovisno o godišnjem dobu, ulaznica za otok Putuoshan iznosi od 160 do 200 kuna, dok se ulaz u glavne hramove plaća od pet kuna nadalje. Za lokalno stanovništvo arhipelaga Zhoushan godišnja karta za neograničen broj posjeta Putuoshanu stoji pedesetak kuna.

Zrakoplovna linija Šangaj – Zhuijajian vozi dvaput dnevno. Let traje manje od jednoga sata. Cijena je oko 800 kuna. Zračna je luka malena, ne bi trebalo biti gužvi.

Brodska noćna linija Šangaj – Zhoushan vozi dvaput dnevno, vožnja traje 12 sati, cijena karte u jednom smjeru iznosi od 90 do 350 kuna. Zhoushan ima i brodsku liniju s gradom Ningbo, svakako prije puta provjerite raspored jer je on podložan promjenama s obzirom na godišnje doba.

Bilo bi izvrsno kada biste znali barem osnove kineskoga jezika jer osim ploča koje imaju oznake i na engleskom jeziku, nemojte očekivati previše pomoći od lokalnoga stanovništva. Ljudi ovdje govore otočki dijalekt koji je često teško razumljiv i drugim Kinezima koji dolaze na otok na molitvu.

Rano ujutro možete krenuti prvim autobusom iz Šangaja, Ningboa ili Hangzhoua do Zhoushana. Otamo brodicom do Putuoshana. U podne biste već mogli ručati u nekom od hramova. Prespavajte na otoku, naredni dan zadnjom brodicom i zadnjim autobusom sa Zhoushana vratite se u Šangaj. Obvezno provjerite kada točno imate zadnju brodicu s Putuoshana i kada polazi zadnji autobus za odredište na koje idete.Odlučite li se na odlazak, predlažem da se javite i gospođici Maggie koja živi na Zhoushanu, izvrstan je poznavatelj povijesti i kulture, sjajan vodič i beskrajno draga prijateljica svim zalutalim strancima. Maggie izvrsno govori engleski jezik, sam Putuoshan prošla je stotine puta, zasigurno ima odgovore na mnogobrojna pitanja koja svi mi stranci imamo kad se susretnemo sa svetom planinom Putuoshan. Sretan put svima uz Budin blagoslov.

 

Follow us
error: Content is protected !!

Naše web-stranice koriste kolačiće kako bi Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, za analizu prometa, posjećenosti i korištenje društvenih mreža. Neophodni kolačići su neophodni za rad naše web-stranice i korištenje njenih značajki i/ili usluga. Ostali kolačići obuhvaćaju kolačiće za dijeljenje sadržaja na društvene mreže te za praćenje posjetitelja web-stranice u svrhu statistika i poboljšanja naših usluga. Više informacija