Pokrajina je ovo koja je povijesno poznata kao Pokrajina obilja, danas jedna od glavnih poljoprivrednih regija Kine – vodeća je u Kini po proizvodnji pšenice i riže. Zahvaljujući bogatoj i raznolikoj prirodi te povijesnoj baštini, razvijen je i turizam a brojna područja su obuhvaćena najvećim stupnjem zaštite.

Njen naziv doslovno znači „četiri rijeke“ a koristi se još od vremena dinastije Song – iako je Duga rijeka (长江, Cháng​ Jiāng) najveća i najduža rijeka u Sečuanu, ima četiri pritoke koje kroz nju prolaze pa je pokrajina po njima i dobila ime.

Sa svojih 485,000 kvadratnih metara, 5. je pokrajina po veličini u Kini dok je po broju stanovnika, s 80 418 200, na 4.mjestu – 165 stanovnika je na kvadratnom metru. Han Kinezi čine 95% – Yi 2,6%, Tibetanci 1,5% te Qiang 0,4%. Govori se sechuanski mandarinski.

Jedan od 5.011 gradova a ujedno i najveći grad Sichuana je njegov glavni grad – Chengdu (成都, Chéngdū). Poznat je po ljutoj kuhinji zbog koje je od UNESCO-a 2010. proglašen prvim azijskim gradom koji je nazvan gradom gastronomije. Inače, nastao je na današnjem prostoru prije više od 4000 godina a danas je jedan od najvažnijih središta gospodarstva, prometa i komunikacijskih centara u jugozapadnoj Kini ali i jedan od deset najboljih gradova za ulaganje od ukupno 280 gradskih središta u Kini – ima oko 15 milijuna stanovnika.

Plodne ravnice na kojima se Chengdu nalazi, Tianfuzhiguo (天府之国, Tiān​fǔ​zhī​guó), što doslovno znači “zemlja s neba” a što se prijevodi kao „zemlja obilja”, blaga klima i dobra kvalitete zraka, vjerujemo da su utjecale da ga kineske dnevne novine China Daily proglase 4. najboljim velikim kineskim gradom za život u Kini!Izvorno ime grada potječe od vremena kada je osnovan i nikada se nije mijenjano, no grad ima i dva dodatna nadimka. Prvi je Službeni brokatni grad (锦官城, Jǐnguānchéng) zahvaljujući tome što je za vrijeme Han dinastije (206. Pr. Kr. do 203. posl. Kr.) bio vrlo popularan među kraljevskom i elitnom klasom u Kini ali je i uživao povjerenje kineskog cara koji je u njemu otvorio ured čija je zadaća bila nadgledanje proizvodnje dok je drugi naziv Grad hibiskusa (蓉城, Róngchéng), nadimak koji se koristi još iz perioda Pet dinastija i Deset kraljevstva (907. – 969.) kada je tadašnji kralj naredio da se na zidu tvrđave koja ga okružuje posadi hibiskus. Među mnogim mjestima, krasi ga Jinli street, ulica poznata kao Prva ulica kraljevstva Shu, što o njenom značaju samo po sebi govori, poznata i po tradicionalnim grickalicama kao i Kuanzhai Alley, tri tradicionalne, stare a paralelne ulice iz perioda Qing dinastije. Tu je i most Anshun (安顺桥, Ān​shùnqiáo) koji se nalazi na Jin rijeci – djeluje baš kao i prijevod na engleskom: “Peaceful and Fluent”. Inače, originalno, most je izgrađen još 1746. – jedan je od mostova (njegova, naravno, najranija verzija) o kojima je pisao Marco Polo na svojim proputovanjima Kinom u XIII. stoljeću. Obnovljen je 2003., nakon što je tijekom XX. stoljeća nekoliko puta razoren usljed poplava.Među top pet mjesta u Sichuanu, osim, dakle, Chendua kao takvog, dakako je rezervat Velikog pande (四川大熊貓棲息地, Sìchuān Dàxióngmāo Qīxīdì). Skupina je to od sedam rezervata prirode i devet parkova prirode koji se prostiru na 9245 km² a koji se nalaze na planini Qionglai i Jiajin – u njima živi i razmnožava se više od 30% svjetske populacije Velikih pandi, životinja koje pripadaju obitelji medvjeda a koje žive u planinskim regijama Sichuana i Tibeta.

Tijekom ljeta borave na visinama između 2.700 i 4.000 m nadmorske visine, dok se zimi spuštaju na područja s oko 800 m nadmorske visine, tamo gdje je klima vlažna, s puno padavina, gdje su ljeta svježa a zime hladne, što će reći da tijekom zime ne spavaju zimskim snom. Inače, veliki panda je jedna od najugroženijih životinja na Zemlji – otprilike 1.600 panda živi u divljini dok je, prema podacima iz 2004., njih oko 160 smješteno u zološkim vrtovima.

Dosegnu veličinu od 120 do 150 cm, težinu od 75 do 160 kg.

Za razliku od ostalih medvjeda, imaju “lažni palac” koji je zapravo neka promjenjena kost, izraslina kojom pridržavaju bambus dok ga jedu. A dnevno pojedu 10 do 20 kg bambusa – od svih medvjeda najizraženiji su biljojedi. Također, za razliku od ostalih medvjeda, ne mogu se uspraviti na stražnje noge – jedu uglavnom sjedeći kako bi im prednje šape ostale slobodne za hranjenje.Također, tu je i Veliki Buda u Leshanu (乐山大佛, Lè​shān DàFó) koji sa svojih 71 metara visine predstavlja najveću predmodernu skulpturu na svijetu, na čijoj izradi se, na liticama rijeke Min (岷 Mín), u južnom dijelu Sechuan provincije, radilo tijekom vladavine dinastije Tang (618. – 907. godina) od 719. do 803.Legenda kaže da je kamenje koje je u velikoj količini bilo uklonjeno sa stijene da bi se napravio Buddha na kraju promijenilo tokove triju rijeka – naposlijetku su iste postale sigurnije za plovidvu, što i je bio cilj kineskog monaha Haitonga koji je započeo projekt. Naime, on se nadao da će mirni Buddha nadgledajući rijeke biti u mogućnosti smiriti njihove nemirne vode koje su ugrožavale plovidbu i činile ju nesigurnom. Koliko je važan najbolje govori lokalna poslovica: “Planina je Buddha i Buddha je planina“. Ovaj, inače u Kini najveći reljef izrezbaren u stijeni, i dalje prkosi vremenu – stoljeće je odavno prošlo. Kad smo bili na fakultetu, u knjižnici smo redovito na pauzi prelistavali enciklopedije iz Kine. Fotografija Leshan Buddhe je jedna od onih koja se ureže u pamćenje! Možda se odmah ne zapamti u kojoj je pokrajini i na kojoj rijeci napravljen, ali podatak da na Buddhinoj nozi, širokoj čak 8.5 m, može stati 100 ljudi se ne zaboravlja tako lako! To da je samo njegova glava visoka skoro 15m također fascinira jednako kao što ne ostavlja ravnodušnim niti podatak da su mu ramena široka 28 m a da na samo jednom njegovom prstu od noge može sjesti i udobno se smjesti čovjek!Slikovito područje Velikog Buddhe u Leshanu je zajedno s planinom Emei, na čijoj litici je i isklesan, 1996. upisano u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Spomenuta, Emei planina (峨嵋山, Éméi Shān), što u prijevodu znači “Uzvišeno čelo”, još je od XVI. i XVII. stoljeća poznata i kao mjesto gdje su se prakticirale i učile borilčke vještine – danas se, pored samostala Shaolin na planini Wudang, smastra najstarijim mjestom takve vrste u Kini.

Ujedno, jedna je to od 4 svete budističke planine, najvisočija među navedenim – nalazi se na 3099 m nadmorske visine. Na njenom prostoru je u I. stoljeću izgrađen prvi budistički hram u Kini a danas tu postoji njih čak 76 – izgrađeni su uglavnom za vrijeme Ming i Qing dinastije.

Golden Summit temple se ipak izdvaja kao najpopularniji hram na Emei planini! Nalazi se na 3077 m nadmorske visine a u svijetu je jako poznat iz dva razloga. Naime, krasi ga 48 m visoka statua Buddhe (na kineskom poznata pod nazivom Pu xian (普賢菩薩, Pǔxián Púsà)) koji ima 10 glava (“to catch winds from 10 directions”) a koji se nalazi na tri slona i teži 66 tona. Statua je to koja je izrađena 2006. a koja je danas 22. po veličini statua Buddhe na svijetu ali i najveća zlatna statua Buddhe na svijetu. No, nije to jedino što ovo mjesto izdvaja i čini posebnim! Svi ljubitelji priorode dolaze vidjeti jedan od najljepših izlazaka Sunca – onaj iznad oblaka koji, simbolično, nosi naziv “More oblaka”. Pored svete budističke planine, u Sechuanu se nalazi i Qingcheng planina (青城山, Qīngchéng Shān), planina koja se smatra kolijevkom daoizma ali i jednim od najvažnijih daoističkih centara u Kini – proteže se na području od oko 120 km, ima 36 vrhova.

2010. godine je upisana u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao “mjesto gdje je daoizam nastao, a što se slavi u njegovim brojnim hramovima” – njih jedanaest je od posebnog značaja za taoističku arhitekturu jer koriste tradicijsku arhitekturu zapadnog Sechuana.

Zajedno sa svim navedenim mjestima obići ćemo je na našem trećem, turističko-edukativnom putovanju. Treba li reći koliko jedva čekamo? 🙂

Follow us
error: Content is protected !!