Huangshan (黄山, Huángshān Žuta planina(e)), planinski lanac u južnoj pokrajini Anhui (安徽, Ānhuī) u istočnoj Kini, poznat je ne samo u Kini nego i diljem svijeta po svom prekrasnom krajoliku. Nastao nakon kompleksnih geoloških promjena, krase ga, prije svega, granitne stijene i vrhovi različitih i (najčešće) grotesknih oblika (77 je više od 1000 metara), topli izvori, jezera, vodopadi, špilje.
Dakako, poznati Huangshan borovi čine ovaj krajolik i specifičnim i inspirativnim ne samo za tradicionalno, kinesko, pejzažno slikarstvo nego i za modernu fotografiju. Osim slikarima i fotografima, Huangshan je bila i ostala inspiracija pjesnicima. O njoj je napisano 20 000 poema. Mnoge od njih napisao je Li Bai (李白 Lǐ Bái, 701. – 762.godina), jedan od najvećih i najvažnijih pjesnika cijele kineske književnosti, jedan od najistaknutijih pjesnika dinastije Tang (618. – 917.godine) koja se smatra “zlatnim dobom kineske poezije”.
Posebnu ulogu Žuta planina odigrala je upravo u tom periodu, 747. godine kada je dobila svoj današnji naziv i kada je, kako legenda kaže, opisana kao Mjesto otkrića dugo traženog eliksira besmrtnosti. Još tada je osigurala mjesto u dugoj i bogatoj kineskoj povijesti. Danas, stoljećima kasnije, i dalje je magnet za sve zaljubljenike u fascinantne i dramatične prirodne, planinske formacije kojima, izranjajući među oblacima i u magli, dominiraju drevna stabla i visoki vrhovi.
Od mnogobrojnih vrhova izdvajaju se tri – najviša i najpoznatija. Lotus Peak (莲花顶 Liánhuādǐng) nalazi se na 1864 metra nadmorske visine, Bright Peak (光明顶, Guānmíngdǐng) visok je 1860 metara dok je Celestian Peak (天都峰 Tiāndūfēng) sa svojih 1829 metara visine treći u ovoj kategoriji.
Kažu da bismo uživali u veličanstvenosti planina, u većini slučajeva moramo pogledati ka gore ali, da bismo uživali u Huangshanu, moramo pogledati prema dolje. More oblaka (云海, yúnhǎi). To nude vrhovi Huangshana. Zbog sličnosti s morem, neki vidici poznati su kao “Sjeverno more” ili “Južno more”. I baš kao na mnogim planinama Kine, potrebna je mašta da bismo razumjeli naziv, bolje doživjeli mjesto na kom smo… Purple cloud peak, Lion peak, Stone monkey watching the Sea, Two cats watching a mouse, Dairy pointing the way, Flying over rocks, Begining to belive peak samo su neki na dugoj listi naziva vrhova.
Neki od vrhova nalaze se na prednjem, istočnom dijelu planine, dok se neki nalaze na stražnjem, zapadnom dijelu planine. Do njih se može žičarama (ima ih više), ali i stepenicama. Kemenitim, uklesanim u stijene. Neke su više a neke manje strme, ovisi o vrhu. Na čitavom području ima ih oko 60 000.
Baš kao i vrhovi, i mnogi stari borovi na Huangshanu nazvani su u skladu sa svojim izgledom ili legendom o njima. 8 je najljepših, najvažnijih. Farawell pine (450 godina star, 4.8 metara visok), Black tiger pine (700 godina star, 15 metara visok), Couple pine (20 metara visok), Harp pine (550 godina star, 8 metara visok), Unite pine, Umbrella pine, Exploring ocean pine (3.5 metara visok) i Greeting guest pine (preko 800 godina star, 10 metara visok, sa dvije grane od oko 7.5 metara). Zadnje navedeni bor jedan je od Kinezima najdražih borova koji dočekuje posjetitelje kao domaćin goste. Danas njegovu sliku mnogi imaju u svojim dnevnim sobama ili restoranima.
Inače, u pitanju je varijanta kineskog bora, zimzelenog drveta visine 15-25 metara, koji, formiran usljed jedinstvenog reljefa i klime, ima svoje specifičnosti. Zbog manjka zemljišta, korijen bora izlučuje organisku kisjelinu koja polako otapa kamenje i razlaže mineralne soli kojima se hrani. Korijen seže duboko u granit i često je nekoliko puta veći od stabla. Neki borovi rastu na nagnutom kamenju a neki ne mogu rasti okomito nego su savijeni ili rastu ka dolje, viseći. Izgled stabla se također prilagodio okolnostima u kojima ovaj bor raste. Zbog jakog vjetra i hladnoća (Huangshan je pod snijegom od 12. do 3.mjeseca), grane rastu samo na jednoj strani bora. Lišće je kratko i debelo, krošnje su ravne a stabla žilava. Uporni i neobični, otporni i graciozni, za Kineze ne predstavljaju samo vrstu drveta nego i simbol duha. Žutu planinu svakako dodatno čini nevjerojatnijim mjestom, dajući joj ono što druge planine nemaju…
Veličanstvenost susreta borova, Sunca, oblaka i planinskih vrhova, susreta u kom se stvara spektakl boja, jedan je od razloga posjeta Huangshanu. No, kako je godišnje prosječno 200 dana maglovito, da bi se izlazak ili zalazak Sunca mogao doživjeti u svoj svojoj ljepoti, potrebno je i malo sreće. Sunce, ovisnosti o godišnjem dobu, izlazi i zalazi u različito vrijeme, između 5 i 7 sati odnosno između 17 i 19 sati.
Zahvaljujući prirodnim ljepotama, Huansghan je i dio UNESCO-ve baštine. Pokriva središnje područje od 154 km², a od iznimne je važnosti, prije svega, zbog botaničkog bogatstva, ali i zbog brojnih lokalnih, biljnih vrsta od kojih nekima prijeti izumiranje.
Huangshan je i jedno od glavnih turističkih odredišta Kine koje godišnje posjeti oko 3 milijuna posjetitelja (godišnje se broj povećava za oko 9%).
Jedna poslovica kaže da nakon obilaska 5 svetih planina (五月, Wǔyuè) u Kini nećete poželjeti vidjeti niti jednu drugu planinu, ali da nakon obilaska Huangshan nećete poželjeti vidjeti čak niti 5 svetih planina Kine. Ne čudi. Huangshan zaista je najljepša planina u Kini!