Kina je četvrta zemlja po veličini na svijetu (nakon Rusije, Kanade i SAD); prostire se na 9.596.960 km². Tihi ocean na istoku od planinskog lanca Pamira na zapadu dijeli oko 5 000 km dok u pravcu sjever-jug, od rijeke Amur (黑龙江
Neki su običaji manje a neki više poznati, neki su manje a neki više prihvatljivi no, dio su kineske kulture, ne nekulture. Primjerice, pljuvanje u javnom prostoru, otvorenom ali i u zatvorenom, iz kineske vizure nije nekulturno. Kinezi smatraju da je zdravije izbaciti iz tijela ono što tijelu smeta nego to držati u tijelu. No, mnogi Kinezi su svjesni da je strancima to jako teško za razumjeti, prihvatiti. U periodu kada su se pripremale Olimpijske igre (ceremonija otvaranja bila je 8.08.2008.) i kada je bilo potrebno predstaviti Peking ne samo kao sportsku pozornicu nego i kao pozornicu na kojoj se svijetu prezentira Kina kao bitan igrač u svjetskoj političkoj utakmici, Vlada Kine imala je kampanju pod nazivom „Pozdravimo Olimpijadu. Budimo civilizirani. Uvedimo nove običaje!” kojoj je cilj bio pokazati ponašanje koje isključuje pljuvanje, preglasno govorenje, psovanje i slično. Iako se navedeno reduciralo, i dalje je česta pojava, većini ljudi sa Zapada jedan od najvećih šokova koje dožive kada dođu u Kinu. Cilj je bio smanjiti i podrigivanje nakon jela, no, isto je izraz zadovoljstva pojedenom hranom te gest zahvalnosti kuharu.
Isto tako, u Kini je običaj na tanjuru ostaviti nešto hrane jer u suprotnom domaćin može pomisliti da hrane nije dovoljno. Ali, u nekim provincijama to isto ne vrijedi i za ispijanje čaja; ako popijete sve iz šalice, znači da više ne želite dok, ako ostavite malo čaja u šalici, šaljete poruku da želite još. Zahvalnost ćete u nekim dijelovima Kine izraziti tako što ćete po primitku šalice desnom rukom tri put udariti u stol. U Pekingu ćete kulturu pak izraziti ustajanjem i prihvatanjem šalice čaja s obje ruke. U svakom slučaju, imajte u vidu da vas domaćin želi ugostiti najbolje što može. Stoga, mjesto na kom ćete sjediti i hranu koju ćete jesti ostavite njemu neka odabere. Domaćin će prvi nazdraviti i prvi početi jesti. Najčešće će vas pozvani na ručak ili večeru u restoran; poziv u nečiji dom smatra se rijetkom, ali iznimno velikom čašću. Kada do toga dođe, običaj je doći bez kašnjenja i izuti se ispred ulaza njihovog doma. Običaj je i donijeti neki manji poklon. Nemojte se iznenaditi što će poklon biti odbijen; kulturno je ne primiti poklon odmah, morate ponuditi nekoliko puta.
Kulturno je i komplimentiranje ne dočekivati s zahvalnošću nego odbijanjem (oni koji uče kineski jezik, znat će kako se na kompliment odgovara s 哪里哪里，你过奖，没有你好，不不不 i slično).
Ono što ne trebate odbiti je fotografiranje. Istina je i da vas često nitko neće niti pitati može li napraviti fotografiju nego ćete u nekom trenutku samo primijetiti da ste u nečijem kadru, posebice ako imate plave oči i plavu kosu. Ne treba, vjerujemo, napominjati da smo mi njima svi isti isto kao što su oni nama svi isti te da većina ljudi nije putovala na Zapad, turisti su im prvi uvid u to kako mi izgledamo. Često će vas pozdraviti s hālóu (kineski hello) i nešto će vas pitati na engleskom.
Vezano uz pozdravljanje, bitno je reći da je ritual pozdravljanja tradicionalno imao za svrhu pokazati društveni status osoba te da se većim poklonom, većim stupnjem savijanja tijela, izražavalo veće poštovanje. Jedni drugima su se više puta poklanjali, svaki put se trudeći da kut bude veći. Time se pokazivalo i kako želite sebe staviti u niži položaj. Danas se Kinezi rukuju. Prihvatili su zapadni način pozdravljanja, no ne vole jako stiskanje ruku i tapkanje po ramenima.
Ne vole niti napojnice, osim ako su turistički radnici; smatraju ih uvredljivim.
Ono što jako vole i što ne smatraju uvrjedljivim prema ikome je spavanje na radnom mjestu, parku, ulici ili, ukratko, gdje i kad god mogu.
Osim ljudi koji spavaju, kineske ulice karakteristične su i po nekim drugim (za nas) neobičnim aktivnostima. Naime, Kinezi kao vrsni trgovci, osim što na svakom koraku nešto prodavaju i nude, velik dio svog dana provode vani. U rano jutro vježbaju tradicionalne kineske vještine. Tijekom dana neki kuhaju ispred svojih dućana, neki peru rublje, neki se šišaju ili briju dok neki, a obično su u pitanju starije generacije, igraju društvene igre. Na večer pjevaju ili plešu uz tradicionalnu ili kinesku modernu glazbu, najčešće u grupama.
Posebice je živo i bučno u periodu od 12 do 14 kad je vrijeme ručka.
Nemojte se začuditi ako vidite da djeca i po ljeti i po zimi hodaju u hlačama s prorezom te ako fiziološke potrebe obavljaju vani; smatra se da je nezdravo i nepraktično da djeca nose pelene.
Česta pojava su i kavezi okačeni na drveću te vlasnici koji ispod tih drveća odmaraju. Unutra su ptičice, česti kućni ljubimci. Osim ptica, kućni ljubimci su im i cvrčci.
Ponekad dijametralno suprotni od europskih ili naših običaja, kineski tradicionalni rituali neizosravni su dio života Kineza (a Kina ima 1,41 milijardu ljudi i prva je zemlja po broju stanovnika na svijetu, obuhvaća čak 19% svjetske populacije). Ovu su samo od nekih najupečatljivijih. Kad ih prihvatite kao takve, odlazak u Kinu će i dalje biti kao da ste otišli na neki drugi planet, ali nećete ostati iznenađeni, začuđeni ili zgroženi.
