20.04. UN obilježava Dan mandarinskog kineskog jezika kao način proslave povijesti jezika i njegovog, iznad svega, doprinosa svijetu. Cilj je osvijestiti važnost učenja i potaći što veći broj ljudi na učenje kineskog jezika.
Mi ga proslavljamo tako što s vama dijelimo važne i interesantne podatke o kineskom jeziku.
Kineski jezik i pismo imaju fascinantnu povijest. Prema predaji, tvorac pisma bio je Cangjie (仓颉 Cāng Jié), službeni povjesničar Žutog cara (黄帝 Huángdì), praoca kineskog naroda. Legenda kaže da je imao četiri oka i četiri zjenice te je nadahnuće za znakove dobio promatrajući otisak životinjskog stopala u zemlji. Kada je završio svoj rad, s neba su počele padati žitarice – i od tada se Dan kineskog jezika u UN-u obilježava u razdoblju Kiše žitarica (20. travnja).
Kineski je najstariji pisani jezik na svijetu – prvi natpisi pronađeni su na oklopima kornjača iz Shang dinastije (1766.–1123. pr. Kr.), što znači da pismo postoji više od 3 000 godina.
Kineski pripada sino-tibetanskoj jezičnoj obitelji, drugoj najvećoj na svijetu, s oko 1,3 milijarde govornika. Obuhvaća 340 jezika u Kini, Himalaji i Jugoistočnoj Aziji, podijeljenih u:
- Kineske jezike – 8 jezika, oko 1,22 milijarde govornika
- Tibetansko-burmanske jezike – 330 jezika, oko 70 milijuna govornika
Najrasprostranjeniji je mandarinski kineski (900 milijuna govornika), a slijede: wu (80 milijuna), kantonski (70 milijuna), min (60 milijuna), jin (45 milijuna), xiang (36 milijuna), hakka (33 milijuna) i gan (21 milijun). Ukupno, jednu od osam kineskih varijanti govori 1/5 svjetske populacije.
Naziv “mandarinski” dolazi od sanskrtske riječi mantri (državni ministar), a portugalski trgovci su ga prilagodili u „Mandarin“. Tijekom dinastije Qing, pekinški izgovor standardiziran je za službenu komunikaciju činovnika – to je postalo temelj suvremenog standardnog mandarinskog jezika (Putonghua), službenog jezika Kine i mnogih regija, uključujući Tajvan, Singapur, Hong Kong i Macau, te jednog od šest službenih jezika UN-a.
Iako kineski dijalekti znatno variraju u izgovoru i gramatici, znakovno pismo ih ujedinjuje – znak ima isto značenje, dok izgovor ovisi o dijalektu (npr. znak „一“ čita se „yī“ u mandarinskom, „jat“ u kantonskom, „cit“ u južno-minskom).
Pismo postoji u tradicionalnom i pojednostavljenom obliku. Tradicionalno se koristi u Tajvanu, Hong Kongu i Macau, dok se pojednostavljeno koristi u Kini, Singapuru i Maleziji. Danas je u upotrebi 10–20 tisuća znakova, dok je za čitanje novina dovoljno poznavati oko 3 000 znakova, a za 99% svakodnevnih situacija dovoljno je 2 400 znakova.
Osnovna jedinica kineskog pisma je znak, koji predstavlja slog, a ne riječ ili pojam. Slog se dijeli na početni dio (initial), završni dio (final) i ton. Mandarinski ima 5 tonova, dok drugi dijalekti imaju od 3 do 10 tonova.
Kineski nema abecedu, ali koristi pinyin (拼音) za fonetski zapis znakova latinicom. Pinyin ima 409 slogova, a kombinacijom tonova i slogova tvori se oko 60 000 znakova. Ton i kontekst često mijenjaju značenje riječi – npr.:
- Wǒ xiǎng wèn nǐ (我想问你) – „Želim te pitati“
- Wǒ xiǎng wěn nǐ (我想吻你) – „Želim te poljubiti“.
Kineski obiluje idiomima (chengyu), često u obliku 4×4 znaka, koji nose duboko kulturno značenje i mjere napredak u znanju jezika. Također uključuje riječi pod utjecajem engleskog, fonetski prevedene (npr. 巧克力 qiǎokèlì = čokolada, 沙发 shāfā = sofa).
Sve do 1955., kineski se pisao okomito od desna prema lijevo. Nakon reforme, piše se vodoravno, s lijeva na desno.
Gramatika kineskog jezika je logična i jednostavna, bez promjena glagola i imenica.
Znanstvena istraživanja pokazuju da govornici kineskog aktiviraju obje polutke mozga, što omogućuje razlikovanje značenja istog sloga s različitim tonom.
Kineski jezik je složen, ali izuzetno ritmičan, slikovit i precizan, a njegovo učenje otvara vrata najstarijoj i najbogatijoj kulturi svijeta.Iako se kineski često smatra jednim od najtežih jezika na svijetu, danas ga uči više od 50 milijuna ljudi izvan Kine. Postao je jedan od najpopularnijih egzotičnih jezika među Europljanima, a ujedno i najbrže rastući strani jezik na Zapadu – sve više ljudi prepoznaje njegovu ljepotu, logiku i važnost u suvremenom svijetu.
