U prethodnom postu, pisali smo o nastanku, svrsi, povijesti Zida te najnovijim otkrićima koja govore o njegovoj duljini od nevjerojatnih 21.196,18 km. Ta duljina naravno nije podrazumijevala samo dijelove koji su još postojani nego sve dijelove koju su ikada izrađeni s tim da treba napomenuti da ni navedena duljina nije konačna jer je vrlo vjerojatno da ima puno dijelova koji nisu (još) otkriveni budući je teško razlikovati ostatke Velikog kineskog zida od ostalih građevina koje su bile obrambene, ali nisu bile dio Velikog kineskog zida, obrambenog sustava koji se sastojao od dva zida (vanjski i unutarnji) čiji ispun su, bitno je znati, činile zemlja, pijesak, glina, razni otpaci, ali i tijela radnika koju su sudjelovali u njegovoj izgradnji. Smatra se da je preko milijun ljudi izgubilo svoje živote gradeći ga. Kao svjedočanstvo umijeća, upornosti i znanja jednog od najmnogoljudnijeg naroda na svijetu, danas je i simbol nacionalnog jedinstva, ali i najdulje groblje na svijetu.
Integrirane u zid, 25.000 kula visine oko 12 m, bile su udaljene jedna od druge ne više od dvostrukog dometa strijela što je cijeli zid čuvalo od napada (u svakoj kuli mogla se smjestiti manja postrojba vojske opremljena zalihama dovoljnim da preživi četvoromjesečnu opsadu) dok je oko 15.000 signalnih tornjeva podignutih u pravilinim razmacima duljinom cijelog zida osiguravalo vezu s glavnim gradom.
Protežući se od stepa srednje Azije do Žutog mora, s visinom od 10 do 16 m i širinom od 5 do 8 m, predstavlja ne samo najduži zid na svijetu nego i najveći obrambeni objekt. Iako takav, valja spomenuti da se ne vidi s Mjeseca, bez obzira što je ta tvrdnja široko rasprostranjena i duboko urezana u svijest ljudi, posebice Kineza, do te mjere da je kao takva bila dio školskog sustava sve do 2003. god. kada se kineski astronom Yang Liwei vratio na Zemlju i obznanio da se Kineski zid ne može vidjeti iz svemira, prije svega jer je bojom uklopljen u okoliš, a naše oči najbolje opažaju kontrstne boje, i jer je, iako dosta dugačak, ne previše širok.
Danas je, na žalost, samo 8.2% Velikog kineskog zida u dobrom stanju; ostatku prijeti erozija jer je, u stvari, velik dio Zida u jako lošem stanju. Osim što pojedine drevne dinastije nisu marile za njegovo očuvanje, bilo je perioda i u kineskoj povijesti XX.stoljeća kada se Zid nije održavao. Tako su za vrijeme Kulturne revolucije (1966. – 1976.) dijelovi zida korišteni kao građevinski materijal (zid se smatrao simbolom despotizma) ali, nekoliko godina kasnije, 1984. godine, kineska vlada uvela je novu politiku očuvanja te je Veliki kineski zid stavljen pod zaštitu države. 1987.godine, ne prestajući privlačiti kako kinesku tako i svjetsku pažnju, Veliki kineski zid upisan je na UNESCOov popis svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.
1957.god. prvi dio Zida otvoren je za turističke obilaske. Kao jedna od najnevjerojatnijih građevina na svijetu koja je djelo ljudskih ruku vrlo brzo je postao najposjećenija i najfascinantnija turistička atrakcija na koju godišnje dođe oko 10 milijuna stranih i domaćih turista! Najposjećeniji među zidovima, Badaling (八达岭 Bādálǐng), zid koji se nalazi 70ak km sjeverozapadno od Pekinga, u vrhuncu turističke sezone dnevno obiđe 70.000 ljudi.
Boravak na njemu mješavina je različitih emocija – od osjećaja miline uslijed prekrasnog pogleda na prirodu kojom dominiraju zidovi, preko osjećanja ushićenja kad se (ipak) uspijete popeti nekad i oko metar visokim stepenicama, do osjećanja tuge koja može preplaviti zbog svijesti da je napravljen na velikim i mnogobrojnim žrtvama najčešće običnog čovjeka…
Od 2007. jedno je od sedam novih svjetskih čuda što nas ne čudi budući je u pitanju jedna od najvelelepnijih građevina na svijetu sastavljena od kompleksnog ali definiranog, velikog ali jasnog sustava (staze, konjski putovi, prolazi, utvrđenja, osmatračnice, skloništa…), baš kao što je većina toga u Kini, od drevnih vremena do danas.
Ne čudi nas ni kineska izreka “不到长城非好汉” koja kaže da niste pravi Kinez/čovjek, ako se niste popeli na Veliki kineski zid; jasno nam je koliki je značaj Zida za Kineze i njihovu civilizaciju.
