U prethodnom postu pisali smo o nastanku, svrsi i povijesti Velikog kineskog zida, kao i o najnovijim otkrićima koja govore da njegova duljina iznosi nevjerojatnih 21.196,18 kilometara. Ta se brojka, naravno, ne odnosi samo na dijelove koji su danas vidljivi i očuvani, već obuhvaća sve segmente koji su ikada bili izgrađeni. Valja pritom napomenuti da ni ta duljina nije konačna – vrlo je vjerojatno da još uvijek postoje dijelovi koji nisu otkriveni. Razlog tomu leži u činjenici da je ostatke Velikog kineskog zida ponekad teško razlikovati od drugih obrambenih građevina koje mu nisu pripadale, ali su nastajale u istom povijesnom i prostornom kontekstu.
Veliki kineski zid bio je složen obrambeni sustav, sastavljen od vanjskog i unutarnjeg zida, čiju su unutrašnjost činili zemlja, pijesak, glina, različiti građevinski otpaci, ali – potresno – i tijela radnika koji su sudjelovali u njegovoj izgradnji. Procjenjuje se da je više od milijun ljudi izgubilo život gradeći ga. Kao svjedočanstvo umijeća, ustrajnosti i znanja jednog od najmnogoljudnijih naroda na svijetu, Zid je danas simbol kineskog nacionalnog jedinstva, ali istodobno i najdulje groblje na svijetu.
U zid je bilo integrirano oko 25.000 kula, visine približno 12 metara, razmaknutih ne dalje od dvostrukog dometa strijela, čime je osiguravana kontinuirana obrana duž cijele linije. Svaka kula mogla je primiti manju vojnu postrojbu opremljenu zalihama dovoljnim za četveromjesečnu opsadu. Uz to, više od 15.000 signalnih tornjeva, raspoređenih u pravilnim razmacima, omogućavalo je brzu komunikaciju s prijestolnicom.
Protežući se od stepa srednje Azije sve do Žutog mora, s visinom od 10 do 16 metara i širinom od 5 do 8 metara, Veliki kineski zid nije samo najduži zid na svijetu, već i najveći obrambeni objekt ikada izgrađen. Unatoč tomu, poznata tvrdnja da se vidi s Mjeseca – iako široko rasprostranjena i duboko ukorijenjena u kolektivnoj svijesti, osobito kineskoj – nije točna. Ta je ideja bila dio kineskog obrazovnog sustava sve do 2003. godine, kada se astronaut i astronom Yang Liwei, po povratku iz svemira, jasno očitovao kako Zid nije vidljiv golim okom iz svemira. Razlog tomu leži u činjenici da se bojom stapa s okolišem, a ljudsko oko najbolje uočava kontraste, kao i u njegovoj relativno maloj širini u odnosu na udaljenost s koje bi ga se promatralo.
Nažalost, danas je tek 8,2 % Velikog kineskog zida u dobrom stanju, dok ostatku prijete erozija i propadanje. Kroz povijest, mnoge dinastije nisu pridavale važnost njegovu očuvanju, a posebno težak period bio je XX. stoljeće. Tijekom Kulturne revolucije (1966.–1976.), pojedini dijelovi Zida korišteni su kao građevinski materijal, budući da je smatran simbolom feudalnog despotizma. Nekoliko godina kasnije, 1984. godine, kineska vlada uvodi novu politiku zaštite te Veliki kineski zid stavlja pod državnu zaštitu. Godine 1987. upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine za područje Azije i Oceanije.
Prvi dio Zida otvoren je za turiste još 1957. godine, a kao jedno od najimpresivnijih ostvarenja ljudske civilizacije ubrzo je postao najposjećenija i najfascinantnija turistička atrakcija u Kini. Procjenjuje se da ga godišnje posjeti oko 10 milijuna domaćih i stranih turista. Najposjećeniji dio Zida, Badaling (八达岭 Bādálǐng), smješten sedamdesetak kilometara sjeverozapadno od Pekinga, u vrhuncu sezone dnevno primi i do 70.000 posjetitelja.
Boravak na Velikom kineskom zidu budi snažnu mješavinu emocija – od osjećaja smirenosti i divljenja pri pogledu na prirodu kojom dominiraju vijugavi bedemi, preko ushićenja dok savladavate strme, nerijetko gotovo metar visoke stepenice, pa sve do duboke tuge izazvane sviješću da je izgrađen uz nesagledive žrtve, ponajprije običnog čovjeka.
Od 2007. godine Veliki kineski zid uvršten je među sedam novih svjetskih čuda, što nimalo ne čudi s obzirom na njegovu monumentalnost i jasno strukturiran sustav staza, prolaza, konjskih putova, utvrda, osmatračnica i skloništa. U mnogočemu odražava samu Kinu – složenu, ali uređenju sklonu; golemu, ali jasno definiranu – od drevnih vremena do danas.
Naposljetku, ne iznenađuje ni poznata kineska izreka „不到长城非好汉“, koja poručuje da niste pravi junak – ili čovjek – ako se niste popeli na Veliki kineski zid. Ta izreka možda ponajbolje govori o značenju koje ovaj monumentalni objekt ima za kineski narod i njegovu civilizaciju.
