Radi boljeg razumijevanja okolnosti izgradnje Vojske od terakote, važno je reći da je Qin Shi Huang bio opsjednut idejom o besmrtnosti. Mnogi su njegovi savjetnici proputovali Kinu tražeći eliksir mladosti. Goruća želja za vječnim životom, također govori sama po sebi puno o njemu. Budući da nisu uspijevali pronaći lijek za besmrtnost, kažu da je čak zapovjedio svojim vojnicima da budu zakopani zajedno s njim. Zapisi spominju više od milijun vojnika. Srećom, uspjeli su ga od toga odgovoriti. Na kraju, kad se ipak morao pomiriti s činjenicom da je kao i svi ostali smrtan, prihvatio je da se u blizini njegovog mauzoleja napravi Besmrtna vojska, tzv. “Vojska sjena” koja je, u biti, bila kopija dijela njegove vojske a koja je imala zadatak čuvati ga i nakon smrti, biti uz njega kako bi on imao kome zapovijedati. Postignut je, recimo to tako, kompromis.A pronađena je sasvim slučajno! Seljaci na planini Li kopali su bunar i tražeći izvor vode, pronašli su glavu od terakote u prirodnoj veličini. No, desilo se istasituacija i 60ak godina ranije kada je jedan seljak također tražeći vodu iskopao cijelu skulpturu od terakote, ali kako mu je bunar odmah presušio, praznovjeran, vratio ju je nazad. Greška se nije ponovila dvaput. U suprotnom, danas ne bismo znali ništa o onome što nam je otkriće vojske od terakote donijelo. A donijelo je puno. Saznali smo o životu vojske tog vremena, preko nje smo saznali jako puno o jednoj čitavoj epohi. Vjerujemo da ćemo saznati i još više jer iskopavanja nisu gotova, traju i danas.Nalaze se 36 km sjeveroistočno od Xi’ana na teritoriji veličine oko 20 000 km². Prva jama, od ukupno njih 4, pronađena je 1975. dok je četvrta, prazna, otkrivena 1995. Zajedno predstavljaju jednu od najvećih grobnica na svijetu. No, kako predstavljaju i jedno su od najvećih otkrića XX stoljeća, ljudi iz svih dijelova svijeta dolaze posjetiti Shaanxi provinciju i (kako ih Kinezi zovu) “Stare ratnike koji nisu nikad umrli”,kroz koje, na određen način, i dalje živi Qin Shi Huang, car o kojem netko zna manje, netko zna više, ali na spomen čijih vojnika većina ljudi na svijetu ne ostaje ravnodušna. Možda većina ne zna u kojem su točno gradu, ali većina zna da su otkriveni i zna da ih je puno! Još nije niti poznat konačan broj; za sad je otkriveno oko 8000 glinenih kipova ratnika, oko 600 konja i preko 100 ratnih kola.No,ono što najviše oduševljava nije samo njihova brojnost. Fascinantno je da je dosad na njima otkriveno 85 imena poznatih umjetnika koji su svakog ratnika napravili jedinstvenim! Svaki se vojnik iz sve tri jame razlikuje od ostalih. Tako svako lice ime individualni izraz, čak je uočeno 24 načina na koji su oblikovali dlake na licu – brkove, bradu, zaliske. Izdvaja se veći broj različitih tipova pletenica, punđi a imaju i različite cipele i pojaseve. I sve su skulture izvorno bile u boji a svaki se ratnik odlikuje crtama karakterističnim za različite etničke skupine i to uvijek u skladu s položajem koji je imao u vojsci. Sukladno tome, skulpture se razlikuju po pokrivalima za glavu, odijelima i oružju. Zanimljivo je i da su nosili marame koje su sprječavale da na rubu oklopa i vrata nastane ogrebotina, ali nisu nosili kacige, samo rijetki su imali štitove. To također potvrđuje mišljenje povjesničara koji tvrde da je izostanak kaciga bila, u biti, odlika vojnika povezana s njihovom hrabrošću jer su se s neprijateljima sukobljavali bez zaštite.Napravljeni su na način da je torzo vojnika šupalj i naslanja se na temelj od punih nogu dok su ruke i dlanovi uobličeni prema uzoru na geste koje je ratnik morao izražavati i u stvarnosti. Tijela su pečena na visokim temperaturama, rađena od gline, nakon čega su bila pričvršćena na bazu a onda su se glinenim trakama, posebno izrađivani ostali dijelovi tijela (ruke, glave i dlanovi), lijepili. Svečani i ratnički raspoloćženi, što i dolikuje vojsci cara, ratnici su prikazani višima – dosežu i do 2 m, u prosjeku su teški 150kg a djeluju nestvarno živo!Raspored ratnika u jamama, smatraju arheolozi, slijedi principe vojne taktike kraja dinastije Zhou. Tako je u prvoj liniji veliki broj pješadije raspoređenih za borbu (jama 1), s lijevog boka je konjaništvo i bojna kola (jama 2) dok glavni stožer (jama 3) nije razvrstan; smatra se da je služio za obranu a ne napad, kao prostor predviđen za žrtvovanje, baš kao i u stvarnosti u kojoj je uobičajeno bilo posavjetovati se s proročanstvima i ponuditi žrtve božanstvima prije ratnog pothvata. Stari preko 2000 godina, dokaz su kako je kineski narod puno prije europskog naroda koristio određene vojne taktike. Primjerice, kola su korištena kao pomoć pješadiji i na otvorenom su terenu bila na čelu skupine, njihova se snaga koristila pri udaru. K tome, za oružje koje iskopani vojnici više ne drže u svojim rukama (maknuto je kako bi se i tijela vojnika i samo oružje bolje sačuvalo), povjesničari i arheolozi drže da su od iznimne kvalitete, ali i od iznimnog značaja upravo zato jer nam govore o tome kako je prvi kineski car uspio u svom naumu – ujediniti Kinu i osvojiti toliko veliki broj država (ukupno sedam). Imao je ogromnu vojsku. Imao je napredno oružje. Imao je jaku vojnu taktiku. A ni volje mu oćito nije falilo.
Danas ovi vojnici predstavljaju pravo remek djelo kineske civilizacije, jedne od najstarijih i najtrajnijih poznatih civilizacija na svijetu.
Kako ćemo ih mi doživjeti, koliko su uistinu veličanstveni, znat ćemo nakon što se vratimo s našeg trećeg turističko-edukativnog putovanja 2019. – provincija Shaanxi kao i njena Vojska od terakote su neizostavan i jedan od najvažnijih povijesnih dijelova našeg programa putovanja.