Mogli bismo reći da je čaj sastavni dio života svakog Kineza. Ceremonija pripreme i ispijanja čaja dio je njihove tradicije – bavi se svakim detaljem, počevši od izbora čaja, preko temperature vode u kojoj se sprema pa do toga koliko treba odstajati prije neČaj se u Kini ne počinje piti – on je tamo oduvijek prisutan. Godišnje doba pritom nije presudno; mnogo je važnije doba dana, spol osobe koja ga pije te svrha samog ispijanja: pije li se čaj kao lijek ili kao osvježenje. Kinezima je čaj ono što je ljudima na Zapadu kava, s tom razlikom što ga oni, ako nisu kod kuće, gotovo uvijek nose sa sobom u termosicama. Ono što čaj dodatno izdvaja jest činjenica da se ne doživljava samo kao napitak, već i kao izvor zdravlja. Koliko ga cijene najbolje oslikava stara kineska poslovica: „Bolje biti bez hrane tri dana nego bez čaja jedan dan.”
Prema legendi, čaj je otkrio kineski car Shen Nung, sposoban vladar, znanstvenik i ljubitelj umjetnosti. Jedan od njegovih edikata nalagao je da se, radi sprječavanja bolesti, sva voda za piće mora prokuhati. Tijekom jednog putovanja, dok se odmarao sa svojom pratnjom, u prokuhanu vodu je s obližnjeg grma slučajno upalo nekoliko suhih listova. Voda je promijenila boju, a radoznalog cara, znanstvenika po prirodi, zanimalo je kakav je to napitak. Nakon nekoliko gutljaja otkrio je da je tekućina iznimno osvježavajuća – tako je, prema predaji, započela povijest čaja.
Opće je prihvaćeno da je domovina čaja upravo Kina. Stoljećima je to bila jedina zemlja u kojoj se biljka uzgajala i pripremala kao napitak, pa otuda potječe i sam naziv „čaj“. U amoiskom dijalektu kineskog jezika ta se biljka nazivala tê, a iz tog su naziva nastali pojmovi poput latinskog thea, engleskog tea, njemačkog Tee, francuskog thé i talijanskog té.
Rusko zanimanje za čaj započinje 1618. godine, kada je kinesko veleposlanstvo u Moskvi caru Alekseju predstavilo ovaj napitak. Trgovačkim ugovorom potpisanim 1689. započinje redovita trgovina, a čaj karavanskim putevima preko Mongolije i kazahstanskih pustinja stiže u Rusiju, gdje biva brzo prihvaćen pod nazivom chai. Putovanja su bila iznimno zahtjevna: karavane su prelazile oko 17.000 kilometara, put je trajao i do 16 mjeseci, a činilo ih je 200 do 300 deva. Zbog visoke cijene čaj je isprva bio dostupan samo bogatima, no do 1796. njegova konzumacija proširila se i na ostatak stanovništva. Izgradnjom Transsibirske željeznice 1900. karavane su napuštene, a čaj je, uz votku, postao rusko nacionalno piće.
Zanimljivo je da Marko Polo u svojim zapisima o Kini ne spominje čaj. Prvi Europljanin koji ga navodi bio je Portugalac, isusovac otac Jasper de Cruz, 1560. godine. Portugal je zahvaljujući snažnoj mornarici prvi dobio pravo trgovine s Kinom. Čaj su prevozili u Lisabon, dok su ga Nizozemci, tada u savezu s Portugalom, distribuirali dalje po Europi – u Francusku, baltičke zemlje i Nizozemsku.
U Ameriku čaj dolazi oko 1650. godine s nizozemskim doseljenicima. Upravo su Amerikanci zaslužni za dva značajna izuma u svijetu čaja: ledeni čaj i čajne vrećice. Ledeni čaj osmislio je Richard Blechynden, vlasnik plantaže čaja, na Svjetskom sajmu u Saint Louisu, kada zbog velike vrućine nitko nije želio kušati topli napitak. Dodavanjem leda nastao je hit sajma. Četiri godine kasnije, Thomas Sullivan, trgovac čajem iz New Yorka, slučajno je izumio vrećice za čaj pakirajući uzorke u svilene vrećice, koje su restorani počeli uranjati izravno u vodu.
U Englesku prvi uzorci čaja stižu između 1652. i 1654. godine, a danas širom svijeta postoji velik broj njegovih vrsta. Izdvajamo osam najpoznatijih.
Crni čaj najzastupljenija je vrsta, s oko 75 % svjetske potrošnje. Bogat je antioksidansima i pomaže u regulaciji kolesterola. Potpuno fermentiran, u Aziji je poznat i kao crveni čaj.
Zeleni čaj ima blaži i svježiji okus. Sadrži oko 25 mg kofeina po šalici te obiluje snažnim antioksidansima, posebice epigalokatehin galatom, koji pomaže u prevenciji brojnih bolesti. Jedna šalica dnevno smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i do 10 %. Proizvodi se minimalnom fermentacijom.
Oolong čaj djelomično je fermentiran i nalazi se između zelenog i crnog čaja. Ima bogat okus i pomaže u kontroli tjelesne težine jer potiče razgradnju masnoća.
Bijeli čaj proizvodi se od vrlo mladog lišća i pupoljaka, najblažeg je okusa te se smatra „carem čajeva“. Ne fermentira se i pokazuje brojne zdravstvene koristi, uključujući pomoć osobama s dijabetesom.
Aromatizirani čajevi nastaju dodavanjem začina, cvijeća ili voća crnom, zelenom ili bijelom čaju. Zadržavaju sva korisna svojstva, a voćne varijante sadrže dodatne antioksidanse.
Biljni čajevi sastoje se od suhog voća, cvijeća i ljekovitog bilja te uglavnom ne sadrže kofein.
Pu’er čaj, poznat u Aziji kao „crni čaj“, odležava godinama, a njegova cijena može dosezati tisuće eura po gramu – što je stariji, to je cjenjeniji.
Žuti čaj proizvodi se isključivo u Kini i iznimno je rijedak. Smatra se prijelazom između bijelog i zelenog čaja te spada među najskuplje čajne specijalitete.
Sigurni smo da u tom bogatom svijetu čajeva svatko može pronaći okus koji mu odgovara i, baš poput Kineza, uživati u čaju – njihovom najvažnijem napitku. 🍵
