Kina je, uz Indiju i Iran, zemlja s najstarijom neprekidnom civilizacijom za koju povjesničari smatraju da kontinuirano traje od oko 5000 godina pr. Kr., od perioda kada su prvi preci kineskog naroda napravili trajne nastambe na području koje danas zovemo Kinom.
U svojoj dugoj i bogatoj povijesti, Kinom su vladale mnogobrojne dinastije, njih 17. Iako među stručnjacima postoje oprečna mišljenja, neke se dinastije smatraju mitskim dinastijama zato jer ne postoje zapisi niti dokazi njihovog postojanja. Tako o prvoj kineskoj, Xia dinastiji za koju se smatra da je vladala od XXI. do XVI. stoljeća pr. Kr. a za koju se vjeruje da je imala sedamnaest kraljeva u četrnaest generacija, sama dinastija Xia nije ostavila pisane tragove koji su nužni da bi se potvrdilo njeno i postojanje njezinih vladara. Naravno, postoje priče koje se prenose s generacije na generaciju, ali, s njima, uvijek postoji i rizik dodavanja ili oduzimanja sadržaja što kompromitira ono što je moguća istina.
S druge strane, neke su dinastije bile strane, no Kina se i pod njihovom vlašću mijenjala, imala svoje uspone i padove, ali najvažnije, išla je dalje – kontinuitet postojanja kulture se nije prekinuo. Dapače.
Konačno, većinu dinastija vodili su Kinezi, trudeći se uvijek ostaviti dovoljno veliki trag, toliko velik da i danas, nakon toliko tisuća godina, i dalje pričamo o njima, uspoređujemo ih jednu s drugom ali, uspoređujemo ih i sa suvremenom, današnjom Kinom. Uspoređujući ih nailazimo na puno sličnosti u kontekstu stremljenja vladara, potrebe da ostanu zapamćeni kroz velike projekte koji njihovu vladavinu neosporno čuvaju od zaborava. Jako važno je i što više upoznajemo drevnu Kinu, tim bolje razumijemo modernu Kinu.
O svakoj dinastiji posebno mogli bismo navesti puno toga što je čini specifičnom u odnosu na prethodne ili one koje su joj slijedile, puno toga jedinstvenog, što je, dakako, svima i bio interes, cilj
Jedna od njih, Han dinastija (漢朝, Hàn Cháo, posebno se izdvaja. Predstavlja doba brojnih i značajnih, kako intelektualnih, tako i tehnoloških otkrića i novina. Među spomenutima, ističe se uspon taoizma te dolazak budizma i izum papira. Nadalje, u njezino vrijeme Konfucijevi principi dobivaju na značaju jer su postali službena ideologija carstva, ali i religija. Osim toga, predstavlja doba procvata poljoprivrede i porasta stanovništva. Sve u svemu, njezin trag u kineskoj civilizaciji (p)ostaje velik, neizbrisiv i neupitan.
Vladala je Kinom od 206. pr. Kr. – 220. godine, točnije 426 godina. Njezina dugovječnost, carska vladavina u trajanju od više od četiri stoljeća, je svakako još jedna od njezinih velikih značajki. Kao jedna od najdugotrajnijih kineskih dinastija, po moći i utjecaju koji je imala na istoku Azije, mjeri se s Rimskim carstvom, njezinim približnim suvremenikom
Carstvo Han dinastije obuhvaćalo je Mandžuriju i Koreju, a što je jako važno, počela je komunikacija s Mediteranom, Perzijom, Indijom. Budući da su državne granice proširene posebno na sjevozapadu gdje je vojska dinastije Han krčila put trgovini na danas svima poznatom Putu svile, dinastija Han zauvijek je ostala upamćena i po njemu. Dug više od 7000 km, bio je aktivan preko 1000 godina, a prostirao se od Chang’an (što u prijevodu znači Dugi mir), grada koji je bio prijestolnica Han dinastije, pa sve do Samarkanda i Merva. Inače, Put svile je dobio ime po tome što su Grci nazivali Kinu zemljom svile.
Vrlo upečatljivo za Han dinastiju je i da je baš tada prekinuta tradicija po kojoj su se Kinezi nazivali po aktualnoj dinastiji. Od Han dinastije, bez obzira što su je slijedile mnoge druge dinastije, Kinezi nose naziv Han Kinezi. Hanren (汉人, Hànrén), dakle, označava naziv za kineski narod koji danas u Kini čini oko 93% stanovništva, ostalih oko 7% čini 56 etničkih skupina, nacionalnih manjina.
Prvi car ove velike dinastije dao je naziv dinastiji po nazivu rijeke Han. Bio je prvi koji je sjeo na prijestolje “Nebeskog sina”. To je podrazumijevalo da predstavlja kariku koja je povezivala nebeski svijet s ovozemaljskim. Inače, stara su kineska vjerovanja da sve dok takav car, onaj koji povezuje nebo, ljude i zemlju, obavlja svoje dužnosti kako treba, i narod će živjeti u blagostanju, a moći će obavljati svoje dužnosti kako treba. Prirodne katastrofe bile su rezultat lošeg upravljanja cara. Suše, potresi, poplave, sve što je ometalo normalan tijek života bilo je upozorenje da car ne obnaša svoju dužnost pravilno. Prvi car Han dinastije je u ime naroda predvodio svečanosti, odlazio je na hodočašća, prinosio je žrtve – smatrao je da je svrha vlasti služiti narodu, obnašao je svoju dužnost kako to dolikuje opisu Nebeskog sina.
Kina je bila podijeljena na provincije, ali su njima vladali ili članovi careve obitelji ili odani zapovjednici da bi kasnije, nakon njegove smrti, i njegovi nasljednici nastavili istu politiku, politiku u kojoj su uz pomoć savjetnika koji su bili isključivo podređeni caru, provjeravajući svakog upravitelja i provinciju pojedinačno, uspijevali održati sustav vladanja kakav je prvobitno zamišljen. No, smatrajući kako car treba pružiti primjer, pozitivan primjer, iako je vlast ostala centralizirana, osnivač Han dinastije nije bio pristaša pokornosti u kojoj su mnogi njegovi prethodnici držali narod.
On je ujedinio Kinu. Omogućio je kontinuiranu vlast. Svim budućim dinastijama navedeno je postalo cilj. A na vlast nije došao preko noći. Prvo je postao vođa male grupe vojnika koje je predvodio i s kojima je osvajao područja. Kasnije, kad je ta mala grupa vojnika prerasla u vojsku, slijedili su još veći uspjesi zaključno s 206. god. pr. Kr. kada se proglasio kraljem. Iako se tadašnje carstvo sastojalo tek od polovine teritorija današnje Kine, ostala je čuvena njegova izjava: „Cijeli svijet je moj!“. Zvao se Liu, no danas je svijetu poznat pod imenom Gaodi (高帝, Gāodì) što znači Uzvišeni car (titula koju si je naknadno dao), kao i pod nazivom Gaozu (高祖, Gāozǔ) što se prevodi kao uzvišeni predak, osnivač jedne od najdugotrajnijih kineskih carskih dinastija.
