Hutong (胡同 Hútòng) i Siheyuan (四合院 Sìhéyuàn) predstavljaju ključne kulturološke simbole Pekinga. Radi se o tradicionalnom arhitektonskom stilu glavnog grada Kine – imanjima u obliku pravokutnika u kojima sobe okružuju centralno dvorište. Glavna soba okrenuta je prema jugu, sporedne prostorije prema sjeveru, dok bočne sobe gledaju na zapad i istok, stvarajući tipično Siheyuan, što u prijevodu znači „četverokutno dvorište“. U dvorištima često rastu mogranji ili drugi ukrasni drveći, cvjetni vrtovi, pa čak i akvariji, stvarajući miran i skladan ambijent.
Članovi obitelji smještali su se prema svom statusu: najstariji i najvažniji članovi živjeli su u glavnoj, najbolje osunčanoj sobi s najljepšim pogledom, dok su mlađi članovi koristili bočne sobe, a prostorije okrenute prema sjeveru služile su kao kuhinja i blagovaona. Svaka soba bila je neovisna, ali centralno dvorište ostajalo je mjesto zajedničkog života i druženja, što je činilo Siheyuan idealnim za velike kineske obitelji.
Povijest Hutonga seže do dinastije Yuan u 13. stoljeću, kada je Peking postao kineska prijestolnica, a vladar Kublaj-kan naredio je izgradnju grada u obliku šahovske ploče. Već tada Siheyuan postaje simbol Pekinga, a Hutonzi, orijentirani istok–zapad, povezivali su unutrašnjost starog dijela grada, u skladu s principima fengshuija.
Izgradnja Siheyuana pratila je stroga pravila. Postojala je proporcionalna ravnoteža između veličine zida i dužine dvorišta kako bi u zimskim mjesecima bilo što više sunca, a ljeti što manje. Veći ili manji Siheyuan-i odražavali su imovinski status svojih vlasnika, dok su Hutonzi povezivali pojedine kuće i oblikovali uske pekinške uličice. Njihova širina varirala je od tek 40 cm u Qianshi Hutongu, najmanjem, do 32,18 m u Lingjing Hutongu, najvećem.
Hutongi su dobivali imena prema obliku, biljkama, položaju, tržnicama, hramovima, poznatim ličnostima, administrativnim zgradama ili čak simbolima sreće. Primjeri su Qianliang Hutong – „Hutong novca i hrane“ ili Mishi Hutong – „Hutong tržnice riže“.
Tijekom dinastija Ming i Qing, ovaj arhitektonski stil dodatno se usavršavao i prilagođavao životnim potrebama stanovnika. Tek u 20. stoljeću Siheyuane su postupno zamijenile moderne zgrade, a Hutongi velike pekinške ulice. Danas neki Hutongi ostaju zatvoreni za javnost, neki su oživljeni, dok su neki nestali, no njihova povijest i dalje živi.
Zahvaljujući dugoj povijesti Pekinga i njegovom statusu prijestolnice tijekom šest dinastija, gotovo svaki Hutong priča svoju priču – često povezanu s važnim povijesnim događajima. Šetnja Pekinom neizostavno znači i šetnju kroz Hutonge, uske ulice starog Pekinga gdje se može doživjeti duh drevne, ali danas, i moderne Kine.
