Kad živite u Kini ili često putujete u nju, zavolite spoj modernog i tradicionalnog koji prožima svaku poru kineskog svijeta. Veselite se svakom pogledu na kineske krovove dok šetate uskim, tradicionalnim ulicama, ili stojite na vidikovcu i ne možete se odvojiti od fotoaparata želeći što više trenutaka sačuvati od zaborava. Nervirate se kad morate žustro pregovarati za cijenu svakog proizvoda, ali srce vam zaigra kada dobijete baš onu cijenu koju ste željeli.
Jedva čekate osjetiti ritam grada, biti dio gužve u kojoj sve funkcionira kao da je savršeno usklađeno, a onda, s istim žarom, sjednete na klupu pod drvetom i kratko “ubijete oko” prije nego nastavite obilazak.
Kada nekome spomenete da idete ili ste bili u Kini, asocijacije su različite: žene najčešće pomisle na svilu, čajnike, lepeze i dugu kosu Kineskinja, dok muškarci vide vrijedan, mnogoljudan narod i neograničene mogućnosti trgovine i biznisa. Djeca odmah povezuju Kinu s rižom, a i odrasli često pomišljaju na kineske provincije (Kina ima 23 provincije, 5 autonomnih regija, 4 općine pod izravnom upravom i 2 posebne administrativne regije), milijunske gradove ili sela koja također mogu biti naseljena milijunima ljudi. Sve je to daleko od običnog i jednoličnog – Kina je šarena, živa i raznolika.
Mnogi ljudi razmišljaju i o kineskom jeziku, a kineski znakovi često bude radoznalost i divljenje. No, najveći osmijeh obično izvuče spomen hrane. Kineska kuhinja fascinira – to je kuhinja koja je ne samo drugačija od svjetskih kuhinja, nego i od kineskih kuhinja diljem svijeta. Kineski kuhari prilagođavaju jela lokalnim sastojcima, tradiciji i običajima mjesta gdje se nalaze. Raznolikost je ogromna – ono što uspijeva u jednom dijelu zemlje, u drugom možda ne, a glavni sastojci se mijenjaju ovisno o regiji.
Suprotno uvriježenom mišljenju da Kinezi jedu samo rižu, kineska kuhinja je najraznovrsnija na svijetu – procjenjuje se da sadrži više od 20.000 različitih jela. Ljuto u Kini nije isto kao ljuto na zapadu; postoje različite vrste ljutog. Hrana se često poslužuje na okruglim stolovima s rotirajućim podmetačem, kako bi svi mogli probati sve – što znači da obroci postaju raznovrsni i bogati.
Jela se brzo pripremaju u woku, uz minimalno termičko iscrpljivanje namirnica. Soja sos je nezaobilazan, a jelo se jede štapićima koji postoje već 5.000 godina. Zbog potrebe za jednokratnim štapićima, godišnje se posiječe 20 milijuna stabala, a koristi se 80 milijardi pari štapića.
Cijene hrane u Kini variraju od par do tisuću ili više eura. Bez obzira na cijenu, u restoranima ljudi često sjede u jaknama – naruče, pojedu i odu dalje. Nekad su to i mjesta prijateljskih razgovora, ali i poslovnih sastanaka koji gotovo uvijek uključuju odlazak u kineski restoran.
Prema regijama, okusi se razlikuju: na sjeveru prevladava slano, na jugu slatko, na istoku kiselo, a na zapadu ljuto. Tradicionalno, kineska kuhinja dijeli se po regijama, a četiri najznačajnije su:
- Šangajska kuhinja (istok) – jela od svježih morskih plodova, više soja umaka i ponekad slatkasta zbog šećera. Karakterizira je sporo „crveno“ krčkanje u pirinčanom vinu i gustom soja sosu. Manje je popularna izvan Kine, ali zahtijeva puno pažnje kod dekoracije jela.
- Pekinška kuhinja (sjever) – poznata po tjesteninama, uključujući kineske ravioli (饺子 jiǎozi), a najpoznatije jelo je svjetski čuvena Pekinška patka.
- Kantonska kuhinja (jug) – šarolika, s naglaskom na dekoraciju, poznata po slatko-kiselim jelima. Na jugu se jede gotovo sve što gmiže, pliva, hoda ili leti, a hrana se priprema u woku ili na druge načine.
- Sičuanska kuhinja (zapad) – posebno ljuta, obiluje začinima, sečuanskim paprom i ljutim uljima. Ljuto zagrijava tijelo u vlažnoj klimi Sičuana i sprječava zdravstvene tegobe poput reumatizma.
Nadamo se da ćete i vi, ako već niste, posjetiti ovu predivnu zemlju i uživati u kineskoj kuhinji, jednoj od najpoznatijih kuhinja na svijetu. Za sve fine i zdrave zalogaje, želimo vam dobar tek odnosno, kako bi Kinezi rekli: 慢慢吃 mànmànchī – sporo jedi, ili 吃吃吃 chī chī chī – jedi, jedi, jedi!
