Naziv pokrajine Sichuan (四川, Sìchuān) doslovno znači „četiri rijeke“ i koristi se još od vremena dinastije Song. Iako je Duga rijeka (长江, Cháng Jiāng) najveća i najduža rijeka koja protječe Sichuanom, upravo su njezine četiri pritoke presudile u imenovanju ove pokrajine.
S površinom od 485.000 km² Sichuan je peta po veličini kineska pokrajina, dok se po broju stanovnika, njih 80.418.200, nalazi na četvrtom mjestu. Gustoća naseljenosti iznosi oko 165 stanovnika po km². Većinsko stanovništvo čine Han Kinezi (95 %), a među nacionalnim manjinama ističu se Yi (2,6 %), Tibetanci (1,5 %) i Qiang (0,4 %). Službeni govor je sečuanski mandarinski.
Među 5.011 gradova u pokrajini, najveći je ujedno i njezin glavni grad – Chengdu (成都, Chéngdū). Grad je osobito poznat po ljutoj kuhinji, zbog čega ga je UNESCO 2010. proglasio prvim azijskim Gradom gastronomije. Nastao je prije više od 4.000 godina, a danas predstavlja jedno od najvažnijih gospodarskih, prometnih i komunikacijskih središta jugozapadne Kine. Ujedno se ubraja među deset najboljih kineskih gradova za ulaganje, među ukupno 280 urbanih središta, te broji oko 15 milijuna stanovnika.
Chengdu se nalazi u plodnim ravnicama poznatim kao Tianfuzhiguo (天府之国, Tiānfǔ zhī guó), što se prevodi kao „Zemlja obilja“ ili „Zemlja s neba“. Blaga klima i dobra kvaliteta zraka zasigurno su pridonijeli tome da ga je dnevni list China Daily proglasio četvrtim najboljim velikim gradom za život u Kini.
Izvorno ime grada nikada se nije mijenjalo, no Chengdu ima i dva poznata nadimka. Prvi je Službeni brokatni grad (锦官城, Jǐnguānchéng), koji potječe iz vremena dinastije Han, kada je grad bio važan centar proizvodnje brokata pod carskim nadzorom. Drugi je Grad hibiskusa (蓉城, Róngchéng), naziv iz razdoblja Pet dinastija i Deset kraljevstava, kada je tadašnji vladar naredio sadnju hibiskusa na gradskim zidinama.
Među brojnim atrakcijama Chengdua ističu se Jinli Street, poznata kao „Prva ulica kraljevstva Shu“, slavljena po tradicionalnim zalogajima i rukotvorinama, te Kuanzhai Alley, kompleks triju paralelnih ulica iz doba dinastije Qing.
Posebno mjesto zauzima most Anshun (安顺桥, Ānshùn qiáo) na rijeci Jin, čije ime se na engleski prevodi kao „Peaceful and Fluent“. Izvorno je sagrađen 1746. godine, a jedan je od mostova koje je Marco Polo spominjao u svojim putopisima iz 13. stoljeća. Tijekom 20. stoljeća više je puta razoren poplavama, a u današnjem obliku obnovljen je 2003. godine.
Među pet najvažnijih znamenitosti Sichuana nezaobilazno je i Stanište velikih pandi Sichuana (四川大熊猫栖息地, Sìchuān Dà Xióngmāo Qīxīdì). Riječ je o skupu od sedam rezervata prirode i devet nacionalnih parkova koji se prostiru na površini od 9.245 km², na planinama Qionglai i Jiajin. Na tom području živi i razmnožava se više od 30 % svjetske populacije velikih pandi, jedne od najugroženijih vrsta na Zemlji.
Velike pande tijekom ljeta borave na visinama između 2.700 i 4.000 metara, dok se zimi spuštaju na područja oko 800 metara nadmorske visine, gdje je klima vlažna i bogata padalinama. Za razliku od većine medvjeda, pande ne spavaju zimski san. U prirodi danas živi oko 1.600 jedinki, dok ih je, prema podacima iz 2004. godine, oko 160 u zoološkim vrtovima. Odrasle pande dosežu visinu od 120 do 150 cm i težinu od 75 do 160 kg. Posebnost im je tzv. „lažni palac“, prilagođena kost kojom pridržavaju bambus, kojeg dnevno pojedu između 10 i 20 kg. Najizraženiji su biljojedi među medvjedima, a hranu konzumiraju uglavnom sjedeći.
U južnom dijelu Sichuana, na litici rijeke Min, uzdiže se Veliki Buda u Leshanu (乐山大佛, Lèshān Dàfó), najveća predmoderna skulptura na svijetu, visoka 71 metar. Klesana je tijekom dinastije Tang, od 719. do 803. godine. Prema legendi, kamen uklonjen pri izradi Buddhe promijenio je tokove triju rijeka i učinio ih sigurnijima za plovidbu, što je i bio cilj monaha Haitonga koji je započeo gradnju. Lokalna poslovica kaže: „Planina je Buddha i Buddha je planina.”
Detalji ove monumentalne skulpture jednako zadivljuju: Buddhina glava visoka je gotovo 15 metara, ramena su mu široka 28 metara, a na jednom stopalu, širokom 8,5 metara, može stajati i do 100 ljudi. Područje Velikog Buddhe u Leshanu zajedno s planinom Emei upisano je 1996. godine na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Planina Emei (峨嵋山, Éméi Shān), što znači „Uzvišeno čelo“, jedna je od četiri svete budističke planine u Kini i najviša među njima, s vrhom na 3.099 metara nadmorske visine. Već u 1. stoljeću ovdje je izgrađen prvi budistički hram u Kini, a danas ih ima čak 76, uglavnom iz razdoblja dinastija Ming i Qing. Od 16. i 17. stoljeća poznata je i kao važno središte borilačkih vještina.
Najpoznatiji hram na planini je Golden Summit Temple, smješten na 3.077 metara nadmorske visine. Krasi ga 48 metara visoka zlatna statua Buddhe Pu Xiana (普贤菩萨, Pǔxián Púsà), s deset glava koje simboliziraju vjetrove iz deset smjerova. Statua, teška 66 tona, izrađena je 2006. godine te je danas najveća zlatna statua Buddhe na svijetu i 22. najveća Buddha-statuta uopće. S vrha planine pruža se i spektakularan prizor poznat kao „More oblaka“, jedan od najljepših izlazaka sunca u Kini.
Uz Emei, u Sichuanu se nalazi i planina Qingcheng (青城山, Qīngchéng Shān), kolijevka daoizma i jedno od njegovih najvažnijih središta. Prostire se na oko 120 km², ima 36 vrhova i obiluje hramovima od kojih je jedanaest posebno značajno za daoističku arhitekturu zapadnog Sichuana. Zbog svoje duhovne i povijesne vrijednosti, Qingcheng je 2010. godine upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao mjesto nastanka daoizma.
Sichuan je vodeći u zemlji po proizvodnji pšenice i riže. Zahvaljujući iznimno bogatoj i raznolikoj prirodi te vrijednoj povijesnoj i kulturnoj baštini, turizam je snažno razvijen, a brojna područja uživaju najviši stupanj zaštite.
U konačnici, Sichuan je pokrajina koju je povijest obilježila kao Pokrajinu obilja, a čiju važnost kao jednog od ključnih poljoprivrednih stupova Kine potvrđuje i današnje vrijeme.
