Štapići (筷子, kuàizi), neizostavan dio kineske kuhinje, koristi se u paru i obično su iste duljine – standardno oko 20 cm, dok su oni za kuhanje dulji, između 30 i 40 cm.
Najstariji sačuvani štapići potječu iz perioda dinastije Shang (1766. – 1122. pr. Kr.) i izrađeni su od bronce. Smatra se da su se štapići kao pribor za jelo počeli koristiti tijekom dinastije Han (202. pr. Kr. – 220.), dok su u širokoj upotrebi postali za vrijeme dinastije Ming (1368. – 1644.).
Postoje višekratni i jednokratni štapići. U Kini se godišnje proizvede oko 45 milijardi pari jednokratnih štapića, za što je potrebno 25 milijuna stabala! Kako bi smanjila njihov utjecaj na okoliš, kineska vlada potiče restorane da koriste štapiće za višekratnu upotrebu, a na jednokratne je uvela taksu od 5%.
Tradicionalno se štapići drže u desnoj ruci. Prvi se pridržava palcem i domalim prstom, dok se drugi postavlja između palca i kažiprsta, uz pomoć srednjeg prsta za stabilnost.
Štapići se koriste u Kini, Japanu, Koreji, Vijetnamu, dijelovima Nepala, te u regijama s većim brojem kineskih zajednica (Tajland, Laos, Burma). Izrađuju se od bambusa, drveta ili plastike, ali postoje i oni od metala, porculana, žada, pa čak i bjelokosti.
Važno je napomenuti da ih nikada ne ostavljate okomito zabodene u hranu, posebno u rižu, jer to podsjeća na kineski ritual prinošenja žrtve mrtvima. Ovaj tradicionalan kineski pribor za jelo najbolje je ostaviti kako to Kinezi stoljećima rade: s desne strane tanjura ili ispod njega.
