Svete planine u Kini, centralna odredišta vjerskih putovanja, dijele se u dvije skupine. Jedna je skupina povezana s budizmom a jedna s daoizmom.
Skupina planina povezana s daoizmom poznata je kao “Pet velikih planina” (五岳, Wǔ yuè). Čine je Sjeverni Hengshan, Južni Hengshan, Huashan, Songshan i Taishan.
Planina Heng (恒山, Héngshān) od velikog je kulturnog i povijesnog značaja za Kinu i Kineze. Duga je oko 150 km i nalazi se na krajljem sjeveru zemlje, u Heilongjiang provinciji. Kako su sjeverna područja često bila meta napada sjevernih plemena, tradicionalno Hengshan nije mjesto velikog broja hodočašća, najmanje je razvijene i najmanje posjećena od svih pet planina. Poznata je pod nazivom Sjeverni Hengshan te se po istom razlikuje od istoimene planine na jugu, Južnog Hengshana.
Južni Hengshan (衡山 Héngshān) dom je velikom broju daoističkih hramova među kojima je najpoznatiji “Veliki hram južne planine ” (南岳大庙; Nányuè Dàmiào) koji ne samo da je najveći vjerski kompleks u provinciji Hunan nego je i najveći hram u južnoj Kini. Južni Hengshan proteže se na oko 150 km i ima 72 vrha.
Huanshan (华山, Huàshān) u prijevodu znači “planina lotusa”. Naime, kad se pet glavnih vrhova, a najveći je 2.154,9 metara, gleda iz daljine, podsjećaju na lotosov cvijet. Nalazi se upokrajini Shaanxi, 120 km od povijesnog grada Xi’ana. Nepristupačnost terena ima za posljedicu ograničen broj hodočasnika, ali, unatoč tome, tu se nalaze brojni hramovi od kojih jedan od najpoznatijih, „Svetište zapadnog vrha”, datira iz perioda 2000 godina pr. Kr. Osim po ogromnim liticama koje čine staze Huashana jednim do najopasnijih za penjanje, Huashan je poznat po svojim ljekovitim biljkama. Stari daositi smatrali su ovu planunu planinom bogatsva sobzirom na činjenicu da se bogatstvo mjerilo upravo raznolikošću vrsta. Od 2001. Huashan postao je jedno od ukupno 57 mjesta UNESCO-ve svjetske baštine u Kini. Inače, Kina je 1985. godine pristupila Međunarodnoj konvenciji o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine i danas ima 39 mjesta kulturne baštine, 14 mjesta prirodne baštine i 4 mjesta mješovite (kulturne i prirodne) baštine što Kinu pozicionira na 2.mjesto, nakon Italije koja ima 60 mjesta pod zaštitom UNESCO-a.
Songshan (嵩山, Sōngshān) ima 36 vrhova od kojih je najveći 1 512 metara. Dužinom od 64 km proteže se Hunan provincijom, od grada Luoyang do grada Zhenzhoua. Osim što se na Songshanu nalaze neki od najstarijih daoističkih hramova u Kini kao što su Zhongyue i Songyang, mjesto je ovo na kom se smjestio poznati i slavni budistički hram – Shaolin hram, hram koji predstavlja dom zen budizma.
Taishan (泰山,Tàishān) što u prijevodu znači „Mirna planina”, 2 000 godina staro sveto mjesto, kao i ostale 4 svete planine daoizma, bilo je i ostalo mjesto štovanja od strane mnogih kineskih vjernika, ali i mnogih uglednih osoba poput Konfucija čiji rodni grad, grad Qufu, se nalazi 70 km od Taishana a o čijim posjetima danas svjedoče natpisi i kaligrafije na planini. Smješten u Shandong provinciji, Taishan krasi 22 hrama i 819 kamenih ploča s natpisima kao i 1 018 natpisa na stijenama i liticama.
Pored navedenih 5 daositičkih svetih planina u Kini, postoje i “Četiri svete planine budizma” (四大佛教名山 Sìdà fójiào míngshān) koje podrazumijevaju Emeishan, Jiuhuashan, Putuoshan i Wutaishan.
Emeishan (峨嵋山, Éméishān), što u prijevodu znači “Uzdignuto čelo”, uzdiže se iznad Sichuanske kotline i sa svojih 3 099 metara visine najviša je od četiri budističke svete planine. Zahvaljujući impozantnom broju od 76 budističkih samostana koji su uglavnom izgrađeni za vrijeme Ming i Qing dinastije, smatra se “Mjestom buđenja”. Pored velikog broja hramova, Emei ima i velik broj biljnih kultura pa su tako neka drveća stara i preko 1 000 godina. Zajedno sa Velikim Buddhom u Leshanu, također u provinciji Sichuan, dio je prirode koji je 1996. stavljen pod UNESCO-vu zaštitu.
Jiuhuashan (九華山, Jiǔhuàshān) poznata kao “Devet veličanstevnih planina” nalazi se u Anhui provinciji i na dugoj je listi najvećih prirodnih ljepota u Kini s 114 000 km² zaštićene površine. Hramovi i 99 vrhova, stari borovi i zelene šume bambusa, stijene i špilje, potoci i slapovi čine ovaj prirodni krajolik magnetom posebice među hodočasnicima i turistima iz jugoistočne Kine, Južne Koree i Japana. Nosi i epitet “Prve planine u jugoistočnoj Kini”. Od 2013. dom je i 99 metara visokoj stutui Ksitigarbha Bodhisattve, “Zemljane riznice”, onog koji pomaže i oslobađa svako živo biće.
Putuoshan (普陀山, Pǔtuóshān) je sveta planina smještena na samo 297 metara nadmorske visine, 5 km istočno od otoka Zhoushan u provinciji Zhejiang. Putuoshan posvećen je Guanyin, Božici milosrđa (Bodhisattva Avalokitesvara). Njezina najveća statua na otvorenom u Aziji nalazi se južnom vrhu Shuanghfenga. Visoka je 18 metara. Inače, budističke aktivnosti na ovoj svetoj planini sežu od dinastije Qin (221. – 201. pr. Kr.). Za vrijeme dinastije Yuan (1271. – 1368. godine) Putuoshan bila je broj jedan budistička destinacija koja je imala 4 velika hrama, 106 malih hramova te 4 654 redovnika. Danas se izdvajaju tri velika hrama: Puji, Fayu i Huiji hram.
Wutaishan (五台山, Wǔtáishān) sveto je budističko mjesto u provinciji Shanxi koje je 2009. uvršteno u UNESCO-ov popis svjetske baštine. Njegovo središnje područje okružuje skupina vrhova čije pozicije otprilike odgovaraju glavnim smjerovima. Na njemu se nalazi najviša točka u sjevernoj Kini, Sjeverni vrh viskok 3 061 metra.
Inače, 1/3 odnosno 33% zemljišta u Kini je pod planinama. Od toga, čak 26% površina više je od 3000 m!
Svete planine Kine, mjesta hodočašća i turizma, jedne su od ukupno 11 863 planina koje se nalaze u Kini. Ujedno, jedne su od najljepših…