Hubei (湖北, Húběi) smještena je u središnjem dijelu Kine i jedna je od najvažnijih kineskih provincija.
Sam naziv znači „sjeverno od jezera Dongting“, no Hubei je poznata i pod nekoliko drugih naziva. Često je nazivaju „zemljom riže i ribe“ (鱼米之乡, yúmǐzhīxiāng), što odražava bogatu poljoprivrednu tradiciju ove regije – uz rižu, ovdje se tradicionalno uzgajaju pamuk, pšenica i čaj.
Neslužbeni naziv Chu (楚, Chǔ) podsjeća na moćnu drevnu državu Chu, koja je postojala između 13. i 5. stoljeća pr. Kr. i ostavila dubok trag u kineskoj povijesti i kulturi. Hubei se smatra njezinom kolijevkom, a upravo je ovo područje nekoć bilo političko i kulturno središte jedne od najmoćnijih država prije ujedinjenja Kine. Iz tog razdoblja potječu brojni izvanredni arheološki nalazi, uključujući brončane predmete, umjetničke radove i glazbene instrumente koji svjedoče o visokoj razini razvoja Chu kulture.
Površinom od 185.900 km², Hubei je 14. provincija po veličini u Kini, a prema popisu iz 2011. godine imala je više od 57 milijuna stanovnika, čime se ubraja među najnaseljenije kineske provincije. No, ono što Hubei čini posebno zanimljivim jest nevjerojatan spoj prirodnih ljepota, drevne povijesti, kulturne baštine i modernog razvoja.
Jedan od najpoznatijih simbola tehnološkog razvoja ne samo Hubei provincije nego i Kine, svakako je Brana Tri klanca (三峡大坝, Sānxiá Dàbà), najveća hidroelektrana na svijetu prema instaliranoj snazi od 22.500 MW. Nalazi se na rijeci Jangce, u blizini granice Hubeija i Chongqinga. Ujedno, jedna je od najvećih infrastrukturnih projekata u modernoj Kini a izgrađena je između 1994. i 2006. godine. S duljinom od oko 2.335 metara i visinom od 185 metara, osim proizvodnje električne energije, njezina je uloga i kontrola poplava te poboljšanje riječnog prometa na Jangceu.
Prirodne ljepote Hubeija ne završavaju na rijeci Jangce. Među najimpresivnijim područjima ističu se tri kanjona rijeke Jangce, ali i gorje Wudang (武当, Wǔdāng Shān), poznato kao kolijevka kung-fua i tai-chija. Na planinama Wudanga nalaze se i carske grobnice dinastija Ming i Qing, gdje su sahranjeni carevi i carice, a cijeli kompleks smatra se jednim od najimpresivnijih povijesnih lokaliteta u Kini.
Posebno mjesto zauzima i Šumski okrug Shennongjia (神农架林区, Shénnóngjià), koji se od 2016. nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Ovo područje prašuma, dubokih dolina i planina poznato je po iznimnoj biološkoj raznolikosti – dom je za više od 3.400 biljnih vrsta i brojnih rijetkih životinja. Shennongjia je poznata i po legendama o „kineskom jetiju“, odnosno divljem čovjeku, koje su desetljećima privlačile istraživače i znatiželjnike. Sam naziv znači „ljestve Shennonga“, prema legendi o mitskom vladaru koji se njima penjao na planinu, a prema priči ljestve su se s vremenom pretvorile u gustu šumu.
Glavni grad provincije je Wuhan (武汉, Wǔhàn), najveći i najvažniji grad Hubeija, koji broji oko 11 milijuna stanovnika. Današnji Wuhan nastao je spajanjem triju povijesno neovisnih gradova – Wuchanga, Hanyana i Hankoua – koji su danas povezani cestovnim i željezničkim mostovima te tunelom ispod rijeke Jangce.
Zbog svog položaja na ušću rijeke Han u Jangce, Wuhan je stoljećima bio jedno od najvažnijih trgovačkih i prometnih središta Kine. Danas je važno industrijsko, znanstveno i gospodarsko središte s više od 350 istraživačkih instituta i 35 sveučilišta. Grad je poznat po automobilskoj, metalnoj, tekstilnoj, strojarskoj i prehrambenoj industriji, a u njemu se nalazi i najveća unutarnja kineska luka dostupna oceanskim brodovima, smještena oko 1.100 km uzvodno od ušća Jangcea.
Wuhan se može pohvaliti i bogatom kulturnom baštinom. Najpoznatiji simbol grada je Paviljon žutog ždrala (黄鹤楼, Huánghèlóu), koji datira iz 233. godine i jedan je od tri najpoznatija južnokineska tornja. Tu je i budistički hram Guiyuan iz 17. stoljeća, poznat po 500 kipova svetaca, od kojih svaki ima drugačiji izraz lica.
Među prirodnim draguljima grada posebno se ističe Donghu (东湖, Dōnghú), najveće urbano jezero u Kini, poznato i kao „Jezero od 99 zavoja“. Uz njegove obale nalazi se Vila Mao Zedonga, otvorena za javnost 1993. godine, dok šetnice kroz borove, šljive i bambuse stvaraju prostor u kojem se prošlost i sadašnjost skladno susreću. Provincijski muzej uz jezero čuva više od 180.000 izložaka, među kojima se nalazi 812 predmeta proglašenih nacionalnim blagom.
Wuhan je poznat i po modernoj arhitekturi. Među njegovim prepoznatljivim građevinama ističu se toranj banke Minsheng visok 331 metar i Svjetski trgovački centar Wuhan visok 273 metra. Most Houguanhu, dug 5,5 kilometara, najdulji je most preko jezera u Kini, a brojni parkovi i oko 200 jezera čine grad ugodnim mjestom za život i rekreaciju.
Zanimljivo je da se Wuhan, zajedno s Nanjingom i Chongqingom, naziva jednom od „tri pećnice Kine“ zbog iznimno vrućih ljetnih temperatura. Ipak, bogatstvo njegove kulturne, povijesne i prirodne baštine čini ga gradom koji vrijedi upoznati.
Kao glavni grad Hubei provincije, najvažnije središnje kineske provincije, Wuhan danas predstavlja njezino gospodarsko, prometno, znanstveno i kulturno srce – mjesto gdje se tisućljetna povijest susreće s modernom Kinom.
