Na jugoistoku Kine, među zelenim planinama provincije Fujian, nalaze se jedne od najneobičnijih građevina na svijetu – tulou (土楼, tǔlóu), doslovno „zemljane građevine“. Ove monumentalne kuće, najčešće okruglog, ali ponekad i četvrtastog oblika, stoljećima su služile kao domovi velikim obiteljskim zajednicama naroda Hakka.
Na prvi pogled tulou izgledaju poput srednjovjekovnih utvrda. Vanjski zidovi, debeli i do dva metra, građeni su od nabijene zemlje pomiješane s pijeskom, vapnom, bambusom i drvenim gredama. Takva je konstrukcija bila iznimno čvrsta te je štitila stanovnike od razbojnika, ratova i prirodnih nepogoda. Istodobno je pružala ugodnu temperaturu tijekom cijele godine – ljeti je unutrašnjost ostajala svježa, a zimi zadržavala toplinu.
Iako ih danas povezujemo s okruglim oblikom, tulou mogu biti i kvadratni, pravokutni ili ovalni. Najpoznatiji su ipak okrugli tuloui, promjera između 50 i 90 metara, s tri do pet katova. U jednom je takvom kompleksu moglo živjeti od nekoliko desetaka pa do više od 800 ljudi, pripadnika istoga klana.
Unutrašnjost tuloua organizirana je oko velikog središnjeg dvorišta. U njegovu se središtu obično nalazi hram ili dvorana za okupljanje i štovanje predaka, dok su oko dvorišta raspoređeni stambeni prostori. Raspored je bio strogo uređen – svaka je obitelj dobivala jednak broj prostorija, čime se naglašavala jednakost svih članova zajednice. U prizemlju su se nalazile kuhinje i spremišta, na višim katovima spavaće sobe, a najviši katovi služili su za skladištenje hrane i obranu.
Tuloui nisu bili samo kuće nego mala samodostatna sela. Imali su bunare, skladišta žita, prostore za okupljanje i radionice, pa su stanovnici mogli mjesecima živjeti bez izlaska iz kompleksa. Zahvaljujući samo jednom ulazu i malom broju prozora na nižim katovima, obrana od napada bila je vrlo učinkovita.
Većina najpoznatijih tuloua nalazi se u planinskim područjima provincije Fujian, osobito u okruzima Yongding i Nanjing. Kompleks Fujian Tulou 2008. godine uvršten je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine kao izniman primjer tradicionalne arhitekture koja skladno spaja funkcionalnost, sigurnost i zajednički način života.
Jedan od najfotografiranijih kompleksa jest Tianluokeng Tulou Cluster, poznat kao „četiri jela i jedna juha“. Naziv je dobio zbog rasporeda građevina – četiri okrugla tuloua okružuju jedan četvrtasti, stvarajući oblik koji iz zraka podsjeća na tradicionalni kineski obrok.
Zanimljivo je da su zbog svojega neobičnog izgleda i veličine tijekom Hladnog rata neki satelitski snimci tuloue pogrešno identificirali kao vojne objekte ili raketne silose. Tek su kasnija istraživanja pokazala da je riječ o stoljećima starim obiteljskim nastambama.
Danas su mnogi tuloui i dalje nastanjeni, dok su drugi pretvoreni u muzeje ili turističke atrakcije. Posjet njima pruža rijetku priliku da se upozna način života u kojem su zajedništvo, međusobna pomoć i poštovanje obiteljske tradicije bili jednako važni kao i sama arhitektura.
Tulou su mnogo više od neobičnih okruglih kuća – oni su simbol zajedništva, domišljatosti i kulturne baštine Kine; stoljećima su pružali utočište kineskim obiteljima, čuvali njihovu tradiciju i ostali jedan od najimpresivnijih primjera tradicionalnog graditeljstva na svijetu.
