Henan (河南, Hénán), naziv za unutarnju kinesku pokrajinu koja se nalazi u sjevenoj središnjoj regiji Kine, znači “južno od Žute rijeke”, iako je jedna četvrtina pokrajine sjeverno do rijeke.
Zahvaljujući povoljnoj klimi (preovladava kontinentalna klima pa su ljeta vruća i vlažna a zime hladne i suhe) i obilju plodne zemlje, treća je ovo najnaseljenija kineska pokrajina (nakon Guangdonga i Shandonga) s oko 100 milijuna stanovnika. 98,8% stanovništva čine Han Kinezi, 92% ukupnog kineskog stanovništva Kine. Potječu iz područja Žute rijeke pa Žutu rijeku smatraju “Majčinskom rijekom”, Henan izvorom kineske kulture a stanovnike Hunana potomcima Žutog cara. Inače, Žuta rijeka, 3. najdulja rijeka u Aziji i 6. najdulja rijeka na svijetu, 2. je najdulja rijeka u Kini (5464 km) i, uz Jangce rijeku, najvažnija je rijeka u Kini.
Henan, skraćeno Yu (禹, yù), graniči sa šest drugih provincija – Shandong na sjeveroistoku, Hebei na sjeveru, Shanxi na sjeverozapadu, Shaanxi na zapadu, Hubei na jugu i Anhui na istoku.
Ova važna kineska pokrajina poznata je i pod nazivom Zhongyuan (中原, Zhōngyuán) ili Zhongzhou (中州, Zhōngzhōu) što u prijevodu znači „središnje ravnice” ili „srednja zemlja” (naziv u širem smislu nosi i cijela sjevernokineska ravnica).
Henan pokrajina također je poznata i po kineskoj operi koja se rodila u ovom dijelu Kine.
Peto je najveće gospodarsto u Kini s BDPom koji je u 2023. godinu iznosio 832.23 billion USD; da je država, nalazila bi se među 20 prvih najrazvijenijih ekonomija na svijetu. Gospodarstvo je u stalnom porastu a temelji se pretežno na turizmu, teškoj industriji, maloprodaji i poljoprivredi.
Ovo područje poznato je po najstarijim dokazima poljoprivrede kultura neolita, kulture Yangshuo (5000. pr. Kr. – 3000. pr. Kr.) i kulture Longshan (3000. pr. Kr. – 2000. pr. Kr). Također, područje Henana smatra se sjedištem polumitskih kineskih dinastija Xia (21. – 17.stoljeće pr. Kr.) i Shang (16. – 11.stoljeće pr. Kr.). U dugoj kineskoj povijesti, u gradovima kao što su Dengfeng, Anyang, Xuchang, Kaifeng i Luoyang, 9 kineskih dinastija imalo je prijestolnicu.
Dengfeng (登封, Dēngfēng) koji se nalazi u podnožju planine Song, jedne od 5 svetih planina Kine, nekad poznat kao Yangcheng (阳城, Yángchéng), bio je stara prijestolnica dinastije Xia. Danas je jedno od cjenjenijih duhovnih središta u Kini, mjesto brojnih povijesnih i kulturnih obilježja poput daoističkog hrama Zhongyue, budističkog hrama Shaolin te konfucijske akademije Songyang. Kako je u Kini ideja središta zemlje bila ideja oko koje se orjentirala carska moć, među kineskim pjesnicima nazvan je “središtem neba i zemlje.” Vrata u svijet otvorila su mu Que vrata (ostaci najstarijih građevina u Kini), slavni hram Zhougong („Hram platforme sunčevog sata”) i Opservatorij Danfeng, građevine izrađene u tijeku vladavnine devet kineskih dinastija koje su 2010.godine, kao kompleks spomenika velike i umjetničke i povijesne vrijednosti, kompleks koji je imao vrijednost u kontinuiranom štovanju kineskih careva više od 2000 godina, upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.
Anyang (安阳, Ānyáng) je grad za koji se smatra posljednjom pristolnica Shang dinastije i mjestom gdje je nastalo kinesko pismo.
Xuchang (许昌, Xǔchāng) grad je kulture s dugom poviješću. U antičko doba bio je dio dinastije Zhou (11. – 8. stoljeće pr. Kr.) a danas, poznat kao “Pet prijestolnica i četiri rodna grada”, nosi razne epitete. “Rodni grad kineske zimnice”, “Rodni grad porculanske kulture”, “Prijestolnica kineskog ljekovitog bilja”, “Nacionalni čisti grad”, “Izvrstan turistički grad u Kini”, “Nacionalni grad vrtova”, “Nacionalni grad šima”, “Nacionalni model zelenila” samo su neki od njegovih današnjih naziva. Prema izvješću o procjeni koje je 2015. objavila Kineska akademija društvenih znanosti, Xuchang je na trećem mjestu u pokrajini Henan, 70. među 294 gradova u Kini.
Kaifeng (开封, Kāifēng) je 8 puta u povijesti bio glavni grad Kine. Ipak, najpoznatiji je po tome što je kao prijestolnica dinastije Song (960. – 1279. godine) postao najvažnije središte trgovine u istočnoj Aziji i bio prva kineska prijestolnica koja je, prije svega, bila trgovačka metropola. Danas je Kaifeng glavni grad za znanstvena istraživanja; jedan je od 200 najboljih svjetskih gradova po znanstvenim rezultatima. Inače, položaj glavnog grada provincije Henan imao je do 1954. kada je Zhengzhou (郑州, Zhèngzhōu), industrijski i najveći grad ove provincije, preuzeo tu ulogu.
Luoyang (洛阳 Luòyáng) jedna je od 4 prijestolnice drevne Kine, glavni grad 4 kineske dinastije. Predstavlja jedan od najstarijih gradova u Kini a danas ga krase brojni kulturno-povijesni spomenici koji su postali mjesta svjetske baštine UNESCO-a. Među najpoznatijim mjestima ubrajaju se fascinantne špilje Longmen (龙门石窟, Lóngmén Shíkū) poznate kao “Špilje zmajevih vrata” koje su posvećene budizmu a predstavljaju vrhunac kineskog klesanja u kamenu. Naime, u pitanju je sustav koji čine figure Buddha i njehovih učenika, figure koje su isklesane u 1 400 dubokih niša i špilja na liticama planina Xiang i Logmen. Kako rijeka Yi prolazi između isklesanih stijena dvaju planina, ovo mjesto je nekad nosilo i naziv “Vrata rijeke Yi”.
Danas su najveća, ali svakako i najimpresivnija zbirka kineske umjetnosti iz perioda dinastija Wei (386. – 534. godine) i dinastije Tang (618 .- 907. godine). Smještene su 12 km južno od suvremenog Luoyanga.
Otprilike toliko kilometara istočno od ovog grada nalazi se još jedno interesanstno i važno povijesno mjesto – Baima si (白马寺, Báimǎ Sì), budistički hram bijelog konja, koji je utemeljen 68. godine i time postao prvi budistički hram osnovan u Kini. Većina današnjih vjernika budizma u Kini smatraju ga kolijevkom kineskog budizma, iako je puno manji u odnosu na druge hramove u Kini. Zahvaljujući restauracijama i nadogradnjama, hram danas ima brojne dvorane okružene vrtovima a zauzima površinu od 13 hektara odnosno 130 000 m². U njemu se nalaze brojne statue od kojih su svakako među najpoznatijima kamene statue dva bijela konja za koje se vjeruje da su iz Indije dovela dva indijska redovnika u Kinu.
Luoyang, drevni grad s oko 2 milijuna stanovnika a danas grad od oko 7 milijuna stanovnika, poznat je i po prekrasnim vrtovima božura (牡丹, mǔdan) koji je simbol ovog grada.
Tu je i Luoyang muzej, muzej drevnih grobnica koji posjeduje više od 1 700 relikvija iz razdoblja dinastije Xia, Shang i Chou; osnovan je 1958. godine a za javnost je otvoren 1987. godine.
Također, grad krase impresivne gradske zidine i vrata Lijing, simbol starog grada, ulaz u stari dio grada koji datira iz perioda dinastije Sui (581. – 618. godine) a koji, kao i mnoga mjesta u Luoyangu, svjedoči o tim drevnim vremenima.
