Znakovi se pišu s istim razmakom (neovisno je li znak dio neke riječi ili ima samostalno značenje (kao što se u europskim jezicima riječi odvajaju istim razmakom neovisno je li neka riječ ima dva ili dvadeset slova)) i u istoj veličini (neovisno je li neki znak ima manji ili veći broj poteza (ako znak ima manje poteza onda ćemo ih malo raširiti, a ako ima više poteza, onda ćemo ih skupiti)).
Kao što mi, kad počinjemo učiti slova, ispis možemo vježbati u bilježnicama koje imaju uske i široke linije (s ciljem da naša mala slova budu iste veličine), tako i Kinezi (s ciljem da znakići budu proporcionalni) koriste bilježnice s kockicama.
Budući se piše na taj način, kineski jezik, kaže se, karakterizira kvadratičnost.
Vremenom, kao što rukopis bilo kog jezika (koji nije znakovni) dobije osobni pečat i nisu nam potrebne linije da bismo slova riječi ispisali u jednakoj veličini, isto tako vremenom ispis kineskog jezika dobije osobni pečat i nisu nam potrebne kockice da bismo znakove rečenice ispisali u jednakoj veličini.
No, prije nego smo došli u tu fazu, za lakše i pravilnije ispisivanje kineskih znakova, dobro je znati da postoje 4 strukture znakova.
1. znakovi koji imaju lijevi i desni dio: 好
Njih je najviše – 65%. Vrlo, vrlo važno je naučiti ispisivati ih bez razmaka (kao kad mi pišemo slova u okviru jedne riječi). U suprotnom, desni znak prvog i lijev znak drugog znaka mogu imati svoje samostalno značenje i time će se pročitati kao samostalne riječi
2. znakovi koji imaju gornji i donji dio: 家
Njih je 23%. Veoma važno je naučiti ispisivati ih tako da ne budu predugački jer onda odudaraju od ostalih znakova
3. znakovi koji su imaju jednostavnu strukturu:口
Njih je 3% i kako naziv kaže, jednostavno se i pišu! 🙂
4. znakovi koji imaju kockasti oblik: 国
Njih je 9%.
Inače, tradicionalno, znakovi se pišu s desna na lijevo, odozgo ka dolje, dok, u novije vrijeme, Kinezi kontinentalne Kine, pišu kao i mi – s lijeva na desno, u nizu.
