Yunnan mnogi nazivaju kolijevkom kineskog čaja, ali ovdje čaj nije samo biljka—on je dio svakodnevnog života. U šumama, na čajnim terasama i kroz sela ove planinske provincije, čaj je sastavni dio običaja, ishrane i vjerovanja.
Sa više od dvadeset priznatih manjinskih naroda, Yunnan je jedna od kulturno najraznolikijih kineskih pokrajina. Svaka zajednica ima svoje posebne načine pripreme i doživljaja čaja, oblikovane različitim vjerovanjima, okruženjem i poviješću.
Stoljećima se čaj iz Yunnana prenosio drevnim putem koji je povezivao ovu oblast sa Tibetom, Sichuanom i drugim krajevima. Čaj nije bio samo roba za razmjenu već i prilika za dijeljenje običaja i razmjenu ideja.
U prvom broju Jade Moon-a pisali smo o kineskom čaju kroz epohe i vrste. Ovog puta fokusiramo se na jednu pokrajinu i zajednice koje svakodnevno žive čaj.
Predstavljamo pet različitih tradicija—pogled na načine na koji se čaj priprema, pije i doživljava kod ovih naroda.
Posebno ističemo kako čaj izražava kulturni identitet, gdje običaji i sjećanja spajaju ljude sa zemljom i duhovnim životom.
Ne govorimo o poznatim brendovima ni vrstama čajeva, već o tome kako je ovaj napitak i danas u središtu svakodnevice.
De’ang (德昂族): Čaj kao početak svega
Za narod De’ang čaj nije samo biljka, on je osnova njihovog identiteta. Po predanju koje se prenosi generacijama, i svijet i narod De’ang stvoreni su od čaja. Njihovi preci su, vjeruje se, postali stabla čaja, a De’ang su njihovi potomci.
De’ang se često smatraju jednim od najstarijih naroda povezanih sa kulturom čaja u Kini. Povijesno i arheološki nalazi ukazuju da su njihovi preci, poznati kao narod Pu, uzgajali i trgovali čajem još u doba dinastije Han. Veza sa čajem i dalje postoji u suvremenim selima, gdje se uzgoj i prerada čaja prenose s koljena na koljeno.
U De’ang zajednicama, čajne bašte su mnogo više od zemlje za obradu. Posebno se pazi na stara stabla čaja, koja se često smatraju svetim ili čak duhovnim. Sezonski običaji uključuju zalivanje stabala čaja vodom kao znak poštovanja prema precima.
Obično koriste Pu’er čaj i ponekad ga miješaju s cvijećem. Pije se ujutru, nudi gostima ili se koristi prilikom posjete hramovima. Priprema varira, ali odnos prema čaju ostaje isti – briga, pažnja i poštovanje. Jer za De’ang, čaj nije samo nešto što uzgajaju – čaj je njihov predak.
Bulang (布朗族): Nasljeđe heroja
Za razliku od De’ang naroda, kod Bulanga čaj ima drugačije mjesto u legendama. Prema tradiciji ovog naroda, čaj je sveti dar koji je donio heroj po imenu Pa Ai Neng (帕艾能), poznat i kao Ai’Leng (艾冷). Prema predanju, on ih je naučio kako prepoznati divlji čaj, kako ga uzgajati i koristiti. Svake godine, u proljeće, sela naroda Bulang obilježavaju ovu tradiciju festivalom “Čajnog pretka” (茶祖节, Cházǔ Jié).
Jedan od najupečatljivijih običaja kod naroda Bulang je način pripreme čaja – čajni listovi se peku unutar bambusa na vatri, što daje napitku poseban, dimljeni ukus.
Drevne šume čaja i danas se čuvaju i prenose u obiteljima, a stara stabla smatraju se vezom sa prošlošću. Čaj za Bulang nije samo napitak – on nosi sjećanje, odgovornost i osjećaj nasljeđa.
Bai (白族): Tri šalice kao put kroz život
Kod naroda Bai, čaj je mnogo više od pića – on je simbol života. U regiji Dali, gdje živi većina ovog naroda, poznata je tradicija čaja u tri dijela (三道茶, Sān dào chá), kojom se dočekuju prijatelji, obilježavaju praznici i pokazuje gostoprimstvo. Svaka šalica predstavlja jednu životnu fazu: gorčinu, slatke trenutke i okus koji ostaje.
Prva salica je gorka, obično od pečenog Pu’er čaja, i i simbolizira izazove na početku puta ili života.
Druga je slatka – u čaj se dodaju med, orasi ili smeđi šećer, kao znak radosti i nagrade poslije truda.
Treća šalica donosi mješavinu začina (cimet, sichuanski biber) i ostavlja dugotrajni okus, podstičući na razmišljanje.
Običaj 三道茶 naroda Bai je jedna od njihovih najprepoznatijih tradicija jer se čaj kroz ukus povezuje sa životnim iskustvom.
Dai (傣族): Čaj iz bambusa
Na jugu Yunnana narod Dai ima tradiciju pripreme čaja u bambusu. Listovi se stavljaju u bambusovu stabiljku i peku na vatri. Tako pripremljen čaj ima laganu, biljnu aromu, a sam način povezuje običaj sa prirodnim okruženjem.
Ovaj čaj se najčešće pravi prilikom obiteljskih ručkova ili tijekom blagdana, posebno na Festivalu prskanja vodom (泼水节) kojim se slavi Nova Godina naroda Dai u travnju. Festival podrazumijeva igre s vodom, glazbu, hranu i okupljanje obitelji, a čaj iz bambusa postaje dio tog zajedništva.
Pored toga, listovi čaja se kod naroda Dai koriste i u ishrani – najpoznatiji je kisjeli čaj-salata, gdje se listovi čaja fermentiraju i miješaju s bijelim lukom, ljutom paprikom i začinima.
Ovdje ne postoji ceremonija ili posebni simbolizam, već jednostavnost, svježina i zajedništvo. Kroz dijeljenje čaja iz bambusa pokazuje se gostoprimstvo i duh zajednice.
Tibetanci (藏族): Čaj sa puterom za planinske zime
U visokim predjelima sjeverozapadnog Yunnana, čaj je svakodnevna potreba. Kod Tibetanaca čaj nije samo tradicija već izvor energije i toplote. Zbog hladne i suhe klime, čaj sa puterom (酥油茶, sūyóu chá) postaje osnova prehrane.
Pravi se od jakog crnog čaja, kome se dodaju puter od jaka i so. Napitak je gust, kaloričan i daje snagu tijekom dana, što je posebno važno za život i rad na visinama. U tibetanskim obiteljima ova vrsta čaja pije se od ranog jutra, tijekom obroka ili kad god dođu gosti.
Za Tibetance čaj je važan ne samo za zdravlje, već i za svakodnevni život. Prati molitvu, rad, druženje i odmor.
Čaj kao dio identiteta
Iako su neke tradicije povezane s blagdanima i običajima, druge su utkane u svakodnevni život, duhovnu praksu ili nasljeđe. U mnogim zajednicama Yunnana, čaj je više od okusa ili znaka gostoprimstva – on odražava vezu sa prirodom, precima i obitelji.
Kod naroda Hani (哈尼族), čaj je dio šire poljoprivredne tradicije. Poznati po svojim terasastim poljima pirinča (zaštićenim kao UNESCOva Svjetska Baština), oni čaj sade zajedno sa voćkama i drugim biljkama – što čuva biodiverzitet i pokazuje vjerovanje u ravnotežu sa prirodom.
U zajednicama Naxi (纳西族), čaj ima i društvenu i duhovnu ulogu. Mnogi Naxi i dalje njeguju elemente Dongba (东巴) tradicije, koja kombinuje poštovanje prirode, pisane simbole i obrede. Čaj se nudi božanstvima ili koristi u ritualima za harmoniju između ljudi i svijeta.
I kod manjih etničkih grupa, čaj je dio kulturnog pamćenja. Kao što smo vidjeli De’ang narod vjeruje da potiče od čajnog drveta, a kod Bulanga, drevne šume čaja smatraju se svetim nasljeđem. Čak i praktični običaji kao što su slani čajevi naroda Yi i Lisu, pokazuju prilagođavanje okruženju i čuvanje tradicije.
Održavanje tradicije: Budućnost čaja
U Yunnanu čaj je i tradicija i izvor prihoda, ali se, kao i mnoge druge djelatnosti, suočava sa novim izazovima – od klimatskih promjena do ekonomske nestabilnosti. Neke zajednice se prilagođavaju, a neke pokušavaju sačuvati običaje koje se prenose generacijama.
Klimatske promjene već utječu na područja gdje raste čaj – promjene u količini padavina, rast temperature i erozija tla tjeraju uzgajivače da sade na većim visinama ili mijenjaju vrijeme berbe. Sve to ugrožava prinos i kvalitet tradicionalnih čajeva, posebno onih iz šumskih područja.
Neki su se okrenuli uzgoju čaja u kombinaciji sa drugim biljkama (agrošumarstvo), što pomaže očuvanju zemljišta i biodiverziteta. Ove metode nisu nove – manjinski narodi kao Hani i Bulang praktikuju ih stoljećima, ali sada dobijaju šire priznanje kao održivo rješenje.
Lokalne zadruge i obrazovni programi igraju sve veću ulogu. Stariji uzgajivači prenose znanje na mlađe, koji su možda otišli u velike gradove, ali se vraćaju sa novim idejama – kako čuvati stare čajeve ili spojiti tradiciju i inovaciju. Neki se fokusiraju na zaštitu drevnih čajnih stabala, drugi na organsku proizvodnju ili male proizvodne serije bez pretjerane eksploatacije.
Nema lakih rješenja. Čaj u Yunnanu je danas na raskrižje – između globalne potražnje, pritiska na životnu sredinu i potrebe da se zaštiti lokalno znanje. Ipak, mnoge zajednice odlučuju da se prilagode, ali i dalje čuvaju ono što je najvažnije. Za njih, čaj nije samo proizvod – on je dio identiteta, njihove prošlosti ali i budućnosti.
Ivana Milanović, osnivač i glavna urednica magazina Jade Moon, dvojezične publikacije posvećene kineskoj kulturi, povijesti i književnosti
