Tonovi. 4 (strogo) definirana tona, jedna su od najvažnijih karakteristika kineskog jezika. Jedna su od najvećih razlika u odnosu na druge jezike, a većini, pak, najteži su segment.
Zato smo htjeli radionicu na kojoj ćemo se baviti tim izazovom (da ne kažemo problemom)- SAMO tonovi.
Nije da na tečaju ne radimo na njima (o, radimo, radimo, i te kako! (znaju koji pohađaju)) ali htjeli smo im baš dati prostor, poseban… Htjeli smo polaznike naučiti kako učiti tonove! Jer, ako naučimo kako ih učiti, onda ih je lako savladati.
I evo, danas je održana…
Pričali smo na radionici kako je to kao kad imate super android aplikaciju koju, da bi radila, nakon što je download-ate, morate i pokrenuti. (Ako samo stoji na ekranu… koja korist?)
Tako je i s kineskim tonovima.
Uzalud znamo da je 1. ton ravan u izgovoru, da se izgovara bez osciliranja glasa… da ga po tome možemo zapamtiti, tipično nije za hrvatski…
Uzalud znamo da je 2. ton upitan, da glas ide ka gore, da je to ton koji možemo naći i u hrvatskom u npr. riječi “kaj?”…
Uzalud znamo da je 3. ton vrlo karakterističan za kineski, “zauvijamo” jer glas spustimo pa podignemo…
Uzalud znamo da je 4. ton jako odsječan, ka dolje glasom idemo, kao kad smo ljuti pa kažemo “šta!?”
Uzalud znamo da se svi oni, u biti, izgovaraju onako kako i njihova oznaka pokazuje…
Uzalud sve ako znanje (apliakciju) ne primijenimo (pokrenemo)!
p.s. napravili smo i koju fotku – za uspomenu 😉
Neumorna ekipa
