Peking (北京 Běijīng), smješten na sjeveroistoku Kine, zauzima površinu od oko 16.800 km² i s oko 23 milijuna stanovnika drugi je kineski grad po veličini. Jedan je od četiri kineska grada pod direktnom kontrolom vlade (uz Shanghai, Chongqing i Tianjin) i podijeljen je na 17 četvrti. Prije 30ak godina Peking
U Kini danas brak više nije samo osobna odluka – on odražava duboke društvene, kulturne i ekonomske procese. Broj sklopljenih brakova već godinama pada, a neravnoteža između broja muškaraca i žena stvara dodatne izazove. Prema službenim podacima, u 2024. godini zabilježeno je samo 6,1 milijun brakova, što predstavlja pad od
Mogli bismo reći da je čaj sastavni dio života svakog Kineza. Ceremonija pripreme i ispijanja čaja dio je njihove tradicije – bavi se svakim detaljem, počevši od izbora čaja, preko temperature vode u kojoj se sprema pa do toga koliko treba odstajati prije neČaj se u Kini ne počinje piti
Chongqing (重庆, Chóngqìng) je jedan od četiri kineska grada – uz Peking, Shanghai i Tianjin – koji imaju status pokrajine i nalaze se pod izravnom upravom središnje vlade. Sa svojih 82.401 km² ne samo da je najveći među njima, nego je i po površini najveći grad na svijetu. Za usporedbu,
Crvena boja, najznačajnija boja Kine, od davnina se smatra simbolom blagostanja, sreće i zdravlja. U staroj Kini bila je boja života i radosti, a to značenje očuvala je sve do danas. Povezuje se sa sretnim događajima i uspjehom, te je postala boja blagdana, prosperiteta i slavlja. Kao i u mnogim
Feng shui (风水, fēngshuǐ) je drevna kineska filozofija i praksa uređenja prostora koja ima za cilj stvoriti ravnotežu između čovjeka i okoline. Iako se često povezuje s dekoracijom interijera, feng shui je puno više od estetike — on predstavlja način razmišljanja o protoku energije i utjecaju prostora na naš svakodnevni
Kineski krovovi su prepoznatljiv i neizostavan dio kineske arhitekture. Tipično kvadratnog oblika, privlače pažnju svojim elegantnim rubovima koji su zakrivljeni prema nebu, dajući građevinama gotovo bajkovit izgled – kao da će svakog trenutka poletjeti. Bogate nadstrešnice i dekorativni detalji čine ih profinjenima, atraktivnima i pomalo tajanstvenima. Jedna od drevnih legendi objašnjava zakrivljene kutove kineskih krovova: zmajevi, koji su po vjerovanjima mogli nanositi štetu ljudima, nisu se mogli spustiti na kuće
Henan (河南, Hénán), naziv za unutarnju kinesku pokrajinu koja se nalazi u sjevenoj središnjoj regiji Kine, znači “južno od Žute rijeke”, iako je jedna četvrtina pokrajine sjeverno do rijeke. Zahvaljujući povoljnoj klimi (preovladava kontinentalna klima pa su ljeta vruća i vlažna a zime hladne i suhe) i obilju plodne zemlje, treća je ovo najnaseljenija kineska pokrajina (nakon Guangdonga i Shandonga) s oko 100 milijuna stanovnika. 98,8% stanovništva čine Han Kinezi,
Hunan, provincija smještena na jugoistoku središnje Kine, prostire se na 210.000 km² i deseta je po veličini u zemlji. Prema popisu stanovništva iz 2014. godine, u provinciji živi preko 67 milijuna ljudi, što je čini sedmom najnaseljenijom. Povijesno, Hunan je bio važno prometno središte jer je spajao sjever i jug, smješten uz rijeku Jangce i Carski put. Pokrajina je poznata po svojoj plodnoj zemlji koja je hranila mnoge druge regije
Štapići (筷子, kuàizi), neizostavan dio kineske kuhinje, koristi se u paru i obično su iste duljine – standardno oko 20 cm, dok su oni za kuhanje dulji, između 30 i 40 cm. Najstariji sačuvani štapići potječu iz perioda dinastije Shang (1766. – 1122. pr. Kr.) i izrađeni su od bronce. Smatra se da su se štapići kao pribor za jelo počeli koristiti tijekom dinastije Han (202. pr. Kr. – 220.),
Kišobrani potječu iz drevne Kine, gdje su se pojavili prije otprilike 3000 godina. Iz Kine su se postupno proširili u Japan i Koreju, a potom i na Zapad. Iako su u Europu stigli već u 16. stoljeću, prvi primjerci kakve danas poznajemo izrađeni su tek 1787. godine, pa njihova masovna upotreba započinje krajem 18. stoljeća. Vrlo brzo kišobran postaje neizostavan modni dodatak, osobito među europskim plemkinjama, bez kojega se nije
Guangxi (广西, Guǎngxī), službenog naziva Autonomna regija Guangxi naroda Zhuang (广西壮族自治区, Guǎngxī Zhuàngzú Zìzhìqū), jedno je od najraznolikijih područja južne Kine. Prostire se na površini od 236.700 km² i broji oko 50 milijuna stanovnika, a ujedno je i jedna od pet autonomnih regija Narodne Republike Kine. Smješten je na krajnjem jugu zemlje, gdje graniči s Vijetnamom, dok se unutar Kine naslanja na pokrajine Yunnan na zapadu, Guizhou na sjeveru, Hunan
