Chongqing je jedan od četiri grada u Kini (uz Peking, Shanghai i Tianjin) koji ima status kineske pokrajine i koji je pod direktnom upravom vlade. Sa svojih 82.401 km², ne samo da je najveći u navedenoj grupi gradova, nego je i jedan od najvećih gradova na svijetu – sam grad broji između 6 i 7 milijuna stanovnika. No, na urbaniziranom prostoru grada živi čak oko 38 milijuna stanovnika!
Chiongqing se nalazi na rijeci Jialing i Jangce, mnogima poznatoj i pod nazivom Duga rijeka (长江, Cháng Jiāng), dužine oko 6.500 km. Ona je najduža rijeka u Aziji i treća rijeka po dužini na svijetu. Povezuje gradove Yichang, Wuhan, Nanjing i Shanghai s Chongqingom, što je bilo veoma važno, posebice u ranijoj povijesti kada je riječni promet bio najvažniji. Danas, iako je od mora udaljen 2.500 km, Chongqing je jedna od najvažnijih luka u Kini, onih kopnenih. Iako se nalazi u slabije nastanjenom i slabije razvijenom zapadnom dijelu Kine, kojeg se nastoji oživiti, razviti i poboljšati, ovaj grad danas predstavlja prometno čvorište, ali i industrijski centar ovog dijela Kine, što njegov značaj čini ogromnim i neupitanim. Cilj je jasan – zbog Chongqinga zapadni dio zemlje postaje aktivnijim, uspješnijim i bitnijim pa je to trend koji vladina politika razvoja zapadnih dijelova Kine želi održati. Mislim da neću pretjerati ako kažem da je izgradnja brane Tri klanca (2012.) najjasniji primjer namjere da se u industrijalizaciji i razvoju ovog područja uspije. Brana Tri klanca najveća je električna centrala na svijetu, koja osim proizvodnje električne energije igra i veliku ulogu u povećanju brodskog prometa na rijeci Jangce. Time osigurava veći, bolji i lakši protok robe i usluga, i to ne samo u smislu turizma, nego i industrije (i obratno). Brana također predstavlja i zaštitu od poplava, smanjujući mogućnost da se one dogode, kako na samoj lokaciji brane tako i u gradovima oko nje. Jednako tako, nekoliko milijuna ljudi naselilo je Chongqing nakon njezine izgradnje, pa je to danas grad s 350 stanovnika po km² što govori u prilog razvoja ovog kineskog megalopolisa koji broji 19 distrikta, 17 okruga i 4 autonomna okruga.
Zbog specifičnog stila izgradnje Chongqing nosi naziv i istočni New York. Od 2014., zahvaljujući činjenici da je 20 mostova izgrađeno na rijeci Jangce i 28 mostova na rijeci Jialing i to u centralnom dijelu grada, poznat je i kao muzej mostova ili, kako ga također često zovu, glavni grad mostova u Kini. Posebno se ističe most Niujiaotuo, koji je na rijeci Jialing izgrađen još 1958., kao i most Shibanpo, koji je na rijeci Jance izgrađen 1977. Iz novijeg vremena, neosporno i neupitno se izdvaja tzv. Dvostruki most koji se sastoji od mosta Dongshuimen na rijeci Yangtze i mosta Qiansimen na rijeci Jialing.
Povezujući četvrt Jiangbei, poluotok Yuzhong i četvrt Nan’an, izgledaju poput jednog dugog mosta. Most Dongshuimen, pušten u promet 2014. godine, s kablovskim glavnim rasponom duljine 445 metara, predstavlja najduži na svijetu djelomično ovješeni most, povezuje četvrti Yuzhong i Nan’an i dugačak je 954 m. Most Qiansimen, pušten u promet 2015. godine, s kablovskim glavnim rasponom duljine 312 metara, predstavlja najduži jednokraki kablovski most na svijetu, povezuje Jiangbei i Yuzhong i dugačak je 880 m. Oba mosta su dvokatne konstrukcije koje nose četiri prometne trake na gornjim palubama i dvije tračnice na donjim palubama.
Osim po mostovima, Chongqing je poznat i po svojoj duljini pruge jednotračnog vlaka (单轨, dānguǐ), ne samo u Kini, nego na cijelom svijetu! A kad smo kod pruga, spomenut ćemo i detalj da u Chongqingu nije ni malo rijetka pojava vlakova koji prolaze kroz zgrade, ako insfrastruktura drugačije nije dopuštala, što svakao daje jedan specifičan pečat cjelokupnom dojmu grada.
Grad je to koji, prema podacima iz 2017., ima 98 zgrada viših od 150m, 33 zgrade više od 200m, 2 zgrade više od 300m te jednu zgradu – Chongqing International Trade and Commerce Center – koja će biti visoka 468m i čiji je završetak gradnje najavljen za 2019.
U gradskoj jezgri smješten je Jiefangbei (解放碑, Jiěfàngbēi), spomenik visok 27.5m, napravljen u čast pobjedi u II. svjetskom ratu. Okružen je s preko 3000 dućana, s više velikih trgovačkih centara, inostranim i domaćim bankama i hotelima te drugim modernim zgradama. Zbog toga se kaže da trg na kojem se nalazi, a koji zauzima teritorij od skoro 25 000 m², podsjeća na Times Square. Izgradnja trga dovršena je 1997.
Na našem trećem turističko-edukativnom putovanju u 2019. posjetit ćemo ovaj, za Chongqing, vrlo važan trg, ali i simbol grada: The Great Hall of Chongqing (重庆市人民大礼堂, Chóngqìngshì rénmín dà lǐtáng), mjesto kulturnih događanja za koje kažu da je uvećana verzija Hrama Neba iz Pekinga, mjesto gdje, zahvaljujući bini na otvorenom, tisuće Kineza navečer plešu pod svijetlima grada, onako kako Kinezi to inače navečer vole raditi…
Posjetit ćemo Tianxing, ali i Ciqikou (磁器口, Cíqìkǒu), stari grad čiji naziv znači „Porculansko pristanište“. Dobio je ime zahvaljujući tome što se nekada porculan baš tu proizvodio i odatle prevozio dalje, posebice rijekom Jialing. U Ciqikou neke ulice nisu podlegle promjenama koje su od Chongqinga učinile moderan i ogroman grad, nego su ostale upravo onakvima kakvima su nekad bile: okružene malim dućanima koji turistima nude suvenire, obiteljskim kućama te pokojim hramom. Tamo život teče baš kao nekad davno.
Na našem putu nećemo zaobići niti the Golden Buddha Mountain, tj. planinu Jinfo (Jīnfóshān, 金佛山), spektakularnu planinu za koju kažu da pod suncem izgleda kao veliki Buddha. Između ostalog, na njoj raste čak 4768 vrsta biljaka. Možda se tamo baš dobro i nadišemo! 🙂
Naime, u Chongqingu vlada suptropska klima. Karakteristično je da je vlažnost zraka vrlo visoka, i to preko 75 %, neovisno o mjesecu. Zato ne čudi da Chongqing nosi naziv jedne od „Tri pećnice“ na rijeci Jangce, uz Wuhan i Nanjing. Grad je ovo čija su ljeta među najvrelijima i najvlažnijima u Kini. Temperatura rijetko kada padne ispod 30°C te je redovito iznad 35°C.
Zahvaljujući magli koja je prisutna više od 100 dana u godini (kao i u San Franciscu), Chongqing je poznat i kao grad magle (wùdū, 雾都). Svojedobno, za vrijeme drugog kinesko-japanskog rata (1937. – 1946.) kada je Chongqing bio glavni grad Republike Kine, magla ga je štitila od napada, kao i planine kojima je okružen. Grad, inače, graniči s provincijama Hubei (na istoku), Hunan (na istoku), Guizhou (na jugu), Sichuan (na zapadu) i Shaanxi (na sjeveru).
Chongqing ponosno nosi svoj naziv još od 1189. kad mu je kralj dinastije Song, opisujući svoju krunidbu, dao ime koje u prijevodu znači „dvostruko slavlje“. Ne sumnjam da će opravdati svoj naziv te da ćemo se s putovanja vratiti puni dojmova, jednako kao što ne sumnjam da ćemo svi imati štošta novoga dodati, iz prve ruke…
